Page 79 - STAV broj 240

prijatelja iz rane mladosti Avde Mujkića. mu prijeti zatvor, preporukom Georgija vremena, saznao je da su oba primjerka
Avdo je davne 1964. priredio i objavio u Dimitrova, predstavnika Komunističke rukopisa – netragom nestali! Ali, onaj koji
Lukavcu majušni almanah mladih pje- internacionale, odlazi u Berlin, odakle će ga je otuđio prevario se. Karlo Štajner je
snika (Dva puta po sedam), među kojima ubrzo otići u SSSR. Postavljaju ga za di- davno prestao vjerovati ljudima! Treću je
smo i nas dvoje. Jelena je, nakon studija u rektora velike Kominternine štamparije kopiju pohranio kod svog brata u Lyonu.
Zagrebu, od prošle godine svoju blistavu u Moskvi. U tom vremenu upoznao je
novinarsku karijeru započela upravo na Sonju i ubrzo se njom oženio. Ova žena, ŠTAJNEROVA VELIKA POUKA
stranicama Vjesnika. Zaustavili smo se, sr- koja nam je poslužila kahvu i čaj, nije ga Išao sam prema tramvajskoj stanici
dačno pozdravili, izmijenili nekoliko rije- se odrekla ni pod najgorim klevetama, i mislio o riječima koje sam čuo. Pone-
či i obećali sljedeći susret. U jednoj je ruci pritiscima i prijetnjama koje će ubrzo kad bi me toliko opčinio da bih prestao
nosila tipkani tekst, a u drugoj podeblju uslijediti: 4. novembra 1936. uhapšen je zapisivati. Nakon godinu, prisjetio sam
knjigu Karla Štajnera Sedam hiljada dana od NKVD-a, osuđen godinu dana poslije se jednog detalja iz Štanerove bezazlene
u Sibiru, upravo proglašenom Vjesnikovom na prvih deset godina kao špijun Gestapoa. opaske o “prvim proplamsajima ljubavi
knjigom godine, a za koji će mjesec dobi- Punih 18 godina trajao je njegov pakao u prema jednoj djevojci...”, pa sam ga na-
ti i nagradu “Ivan Goran Kovačić”. Dok ledu raznih sibirskih logora! knadno zapisao. Sada se prisjećam kako
je odlazila, pomislio sam na nevjerovatnu Spominjao je neke motive iz knjige je “ideja komunizma kojoj je bio odan u
koincidenciju: sutra imam dogovoren su- koja je postala najpotresnije svjedočan- potpunosti, kao 17-godišnjak”, potirala sve
sret i razgovor s Karlom Štajnerom za ne- stvo autentičnog svjedoka o Staljinovim drugo što je mogao osjećati. “Za Partiju
djeljno izdanje sarajevskih Večernjih novina. logorima i o milionima likvidiranih lju- bih dao glavu... Bilo nas je sramota otići
di u njima. Spominjao je, iniciran mojim u kino, a ako bi neko i otišao, krio je to
PUN TJESKOBE, NAPUSTIO SAM imenom Ibrahim, “bezbrojne male musli- kao zmija noge. A o slobodnijim izraža-
ŠTAJNEROV STAN... manske narode po nepreglednim šumama vanjima ljubavi nije bilo govora...” Ko-
Štajner me dočekao na ulaznim vra- Sibira”, “plemena” za koje savremenost račajući prema tramvaju, sjetih se da se
tima svog malog stana, nedaleko od Trga nije ni znala da uopće postoje na ovom tada nasmijao i rekao: “U Beču je meni,
žrtava fašizma. Pamtim ga: kratko ošišan, svijetu, kojih više nema. Uništeni su ne- mladom, za oko zapala vrlo lijepa i umilja-
nižeg rasta, blagog, sjetnog osmijeha. Gos- rijetko do posljednjeg! U samoj knjizi go- ta drugarica iz Centralnog komiteta Fani
pođa koja je spustila na okrugli stol poslu- vori o jednoj takvoj potpuno nepoznatoj Gašpar. Nisam se, naravno, usudio ništa
žavnik s čajem i kahvom bila je njegova zajednici baptista u nekoj prašumi Sibira, poduzeti... I poslije mnogo, mnogo godi-
supruga Sonja, Ruskinja, koju je oženio svojevoljno otcjepljenoj od ljudske civi- na, neočekivano se susretosmo u Moskvi,
1935. godine. U januaru te 1972. godine lizacije, otkrivenoj tek 1951. godine. Sve u kavani ‘Internacional’. U naručju je dr-
napunio je 70 godina. Rodio se i odrastao su ih proglasili stranim slugama i špiju- žala bebu. Priđoh joj. Pozdravljanje, pa
je u Beču kao Karl Steiner, u materijalnoj nima, njima napunivši logore i gulage. kava, pa razgovor. Pitam je tko joj je muž,
oskudici radničke obitelji. Članom Ko- Bližio se kraj našem razgovoru. otac djetetu. Reče: ‘Frac Frajhalt.’ Bio je
munističke omladine Austrije postao je Pun tjeskobe, osmjehnuh se Karlu član SK. Kroz smiješak joj rekoh da se
kao sedamnaestogodišnji grafički šegrt, Štajneru dok me ispraćao na “kućnom vrlo lako moglo desiti da ja budem tata
a nakon sukoba s policijom i ranjavanja pragu”. Mislio sam: Kao da je cijela mi- tom djetetu.” Rekla je: “Da, primijetila
1919. godine, i članom Centralnog komi- sija njegova života bila zadana u ispisiva- sam simpatije, ali mislila sam da si ti još
teta omladine Austrije. Tako započinju sve nju hiljade stranica teksta koje su ispunile vrlo zelen muškarac, da te jednostavno
njegove biografije enciklopedijskog tipa ne samo prvu i najglasovitiju knjigu 7000 nisam zanimala.”
i nastavljaju podacima njegova dolaska u dana u Sibiru nego i sljedeće dvije: Povra- Očito je taj susret snažno djelovao na
Zagreb 1922, po zadatku, da pomogne u tak iz Gulaga i Ruka iz groba. mene. Često se, kroz svih 50 godina od
formiranju ilegalne partijske štamparije, Da, zamalo se nije desilo da se najvaž- kako se desio, prisjetim i knjige i autora,
budući da je godinu dana prije, 1921, u niji sadržaj i poruka njegova života važ- posebice kad se govori o “idejama koje
Jugoslaviji stupila na snagu zabrana Ko- ni za epohu u kojoj živimo – ne ostvari, će spasiti svijet”. Opomena svijetu kako
munističke partije Jugoslavije. da jedan nevjerovatni život izgubi svaki se njihovi nositelji znaju premetnuti u
Dolaskom u Zagreb postaje državljanin smisao. Naime, Štajner je 1959. godine najokrutnije zvijeri koje povijest poznaje.
Jugoslavije, ali i automatski gubi pravo završio rukopis knjige 7000 dana u Sibiru Štajnerov život ugasio se 1. marta 1992.
na austrijsko državljanstvo. Kako je ot- i odnio je u Beograd. Uručio ga je Velj- godine u Zagrebu. Samo je sudbinska
kriven rad ilegalne štamparije u kojoj je ku Vlahoviću. Drugi je primjerak predao historija mogla udesiti takav, istodobni
radio, Hebrang i drugovi ga šalju u Pariz, Zvonku Brkiću, članu Centralnog komi- kraj života jednog čovjekova i jedne ide-
u kojem je djelovao punkt CKKPJ. Poli- teta Saveza komunista Hrvatske, u prisu- je – zajedno, u Tuđmanovoj Hrvatskoj.
cija ga i tu hapsi i protjeruje. Pošto više stvu Mike Špiljka. Sve tri osobe bile su Pokopan je na jevrejskom dijelu zagre-
nije austrijski državljanin, a u Jugoslaviji narodni heroji Jugoslavije. Poslije kratkog bačkog groblja Mirogoj. n

STAV 10/10/2019 79