Page 82 - STAV broj 240

KULTURA

antologijskih uradaka, kakve su ostavili
profesor Munib Maglajlić i mnogi drugi,
profesorica Belyavski-Frank načinila je
vlastiti odabir pjesama koje su ovu ame-
ričku slavisticu privukle prvenstveno
zbog svoje poetske ljepote.”

NAJBOLJE ŠTO IMAMO
Sanjin Kodrić u svom izlaganju ista-
knuo je kako je jako važno da svi ovdje,
pogotovo najmlađi, shvate da su ovo neke
od temeljno važnih knjiga, upravo zato
što je sevdalinka biser naše usmenoknji-
ževne folklorne tradicije. On dodaje i
da je sevdalinka jedan od onih aspeka-
ta naše folklorne tradicije po kojem se
na prvi pogled, na prvo slušanje i na
prvo čitanje, gotovo na prvu riječ, može
prepoznati da je riječ o onome što je
bošnjačka usmenoknjiževna baština.
“Ako postoji amblem naše usmene
književnosti, najprepoznatljivije mje-
sto naše usmene književnosti, onda je i kulture kojoj ona izvorno pripada, ne
zapravo to sevdalinka. Neki od najstarijih zato što mi to tako kažemo nego zato što radile kao pomoćnice, te da su u tim ku-
spomena naše usmene tradicije u cjelini jesu sevdalinka sama sobom to pokazuje. A to ćama čule tu neobičnu, čudnu i njima ne-
vezani za sevdalinku, jer već u 16. stoljeću pokazuje i kolegica Belyavski-Frank. Sev- poznatu pjesmu koju su zavoljele i, narav-
imamo zapis u izvještajima splitskoga kne- dalinka nigdje drugo nije mogla nastati no, upamtivši je, ponijele iz te kuće. “I
za o nekom Bošnjaku Adilu iz bosanskoga osim u bosanskoj muslimanskoj kulturi, onda Blagaić to zapisuje i objavljuje kao
Klisa, koji je na splitskoj tržnici ispjevao odnosno kulturi Bošnjaka. Taj svijet sev- ‘hrvatske narodne ženske pjesme’. Ovo je
nama prvu poznatu sevdalinku. Ovo, narav- dalinke i svijet ašikovanja specifičnost je samo jedan, ali vrlo vjerodostojan primjer
no, ne znači da je sevdalinka nastala u 16. isključivo bosanske muslimanske kulture, jednog katoličkog svećenika kako zapravo
stoljeću, ovo znači da ona tada već postoji, bošnjačke kulture. Sevdalinka nije bosan- sevdalinka od bošnjačke usmene lirske lju-
traje i da je postala dio našeg usmenoknji- ska ljubavna pjesma, regionalna ljubavna bavne pjesme posebnoga tipa izlazi u šire
ževnog folklornog repertoara. Od tada pa pjesma, južnoslavenska ljubavna pjesma, bosanskohercegovačke, a onda još šire i u
nadalje, sevdalinka se sve češće javlja u ra- ona je bošnjačka usmena ljubavna pjesma južnoslavenske i balkanske okvire. Ne tre-
zličitim historijskim izvorima, da bi u 19. – posebna vrsta. A postala je kasnije i bo- bamo osjećati nelagodu da stvari nazovemo
stoljeću dobila i svoje ime kao ‘sevdalinke sanska, i južnoslavenska u jednom širem svojim imenom, ne trebamo se bojati etiketa,
– srpske narodne pesme za pevanje’. Time smislu zahvaljujući njenom prihvatanju u jer činjenice su činjenice bez obzira da li se
dolazimo do vrlo važnog pitanja, vrlo važnog šire okvire. Mi tačno danas književnohisto- one nekome sviđale. Mi smo iz te nelago-
problema koji trebamo ovdje spomenuti”, rijski možemo rekonstruirati taj put širenja de gubili čitave pasaže i čitava poglavlja i
naglašava Kodrić, pa nastavlja: “To je pro- i prihvatanja sevdalinke”, tvrdi Kodrić. knjige naše tradicije, kulture i naše usme-
blem ne stvarnog identiteta već posvajanja U knjizi profesora Muniba Maglajli- noknjiževne tradicije”, upozorava Kodrić.
i prisvajanja – ako se već nije negirala naša ća o usmenoj tradiciji Bošnjaka i Bosne i Hadžem Hajdarević prisjeća se kako
usmenoknjiževna baština. U onom trenutku Hercegovine objavljenoj još 1991. godine, je autorica knjige više puta dolazila u Sa-
kada je dobila ime koje mi koristimo danas, napominje Kodrić, postoji primjer gdje Ka- rajevo, boravila u prostorijama Instituta
sevdalinka je bila prisvojena, otuđena, od- milo Blagaić navodi da su u kući Ali-paše za jezik i kao istaknuta slavistkinja imala
vojena od naroda i zajednice, od tradicije Rizvanbegovića u Stocu neke katolkinje neku posebnu nježnost i vezanost upravo
za Bosnu, bosanskohercegovački prostor
i kulturno sjećanje i kulturno-historijsko
naslijeđe Bosne i Hercegovine. “Sevdalinka
je nešto, tako kažu i književni historičari i
mnogi književnici, najbolje što se pojavilo u
ovom našem jezičkom naslijeđu. Mnogi su
književnici na matrici nježnosti sevdalinke
pisali svoju ponajljepšu poeziju i prozu, a
u isto vrijeme konstantno bili oduševljeni
onim što sama sevdalinka kao pjesma o lju-
bavi nudi svojim čitaocima. Mi sevdalinku
imamo prvenstveno kao nešto što se pjeva,
međutim, treba razdvojiti njezin muzički i
tekstualni segment, tako da je sevdalinka
bila uvijek s radošću čitana, pamćena, pre-
nošena, i to je zaista nešto ponajbolje što je
stvoreno na našim prostorima”, konstatirao
je Hajdarević. n

82 10/10/2019 STAV