Page 47 - STAV broj 358

KRIVO SRASTANJE

Hodžin zapis
NITI JE NEZABILJEŽENO

NITI ZABORAVLJENO

“Dalje se sjećam da su mene kao muško dijete stavljali u bračni dušek
tog istog Salke kada se oženio rahmetli Fatom, kćerkom moje rahmetli
babe Aleme Avdić, naše prve komšinice, pa sam ja morao imitirati plač
malog djeteta. To je činjeno stoga što se vjerovalo da će mlada, ako se
ovo napravi, roditi muško dijete. Međutim, ja im, u tom pogledu, nisam
Piše: donio nikakve sreće, jer su im se stalno rađale djevojčice. Samo se
Sadik IBRAHIMOVIĆ jednom rodio sin kojem su dali ime Jusuf, ali on je rano umro.”

U ske bune ili njenih posljedica, jer se sjećam povećavale, ali, kada sam pošao u školu, one
Dalje se kao kroz maglu sjećam rudar-
sjajnoj knjizi pod naslovom Ge-
ometrija srca njen autor Omer
su rasprodane, jer nije imao ko da ih čuva.
Dalje se sjećam da su bivale dove, za-
Mešić, ugledni profesor fizike,
da su stariji govorili o tome kako žandari
ispisao je, znalački i s najdubljim
poštovanjem, prelijepe stranice o svom ocu traže i progone našeg tetića Salku Imamo- jedničke molitve na slobodnom prostoru
vića, koji je, valjda, kao dvadesetogodišnji
zvanom Dovište, gdje je bila česma lijepe
Ahmed-efendiji Mešiću: orijentalisti, šeri- rudar, učestvovao u toj buni. vode zvana Murtagićka. Na te dove dolazi-
jatskom pravniku, mesnevihanu i tarikat- Dalje se sjećam da su mene kao muš- li bi ljudi iz okolnih mjesta, pa bi se zajed-
skom učitelju, te u tekst umješno uvrstio ko dijete stavljali u bračni dušek tog istog nički obavila podnevna molitva, a onda bi
šest očevih memoarskih zapisa, a jedan Salke kada se oženio rahmetli Fatom, kćer- vjerski obrazovan čovjek držao predavanje
od njih, nedatiran i nenaslovljen, naroči- kom moje rahmetli babe Aleme Avdić, naše o vjerskim pitanjima.
to mi se dopao, pa, evo, prenosim ga s ne- prve komšinice, pa sam ja morao imitirati Zatim bi domaćini pozivali i vodili go-
znatnim i nužnim skraćenjima, a napose plač malog djeteta. To je činjeno stoga što ste svojim kućama i tu im davali ručak i ka-
zbog sekvence “pa bi možda bilo zanimlji- se vjerovalo da će mlada, ako se ovo napra- hvu. Nas, djecu, kod mekteba su poredali u
vo da se to zabilježi i ipak ne zaboravi”. I vi, roditi muško dijete. Međutim, ja im, u red po dvoje, pa bismo išli prema dovištu
neće biti zaboravljeno (uzgred, jasno se u tom pogledu, nisam donio nikakve sreće, jer i učili ilahije, pobožne pjesme, obično na
ovom tekstu da razaznati da je pisan rukom su im se stalno rađale djevojčice. Samo se turskom jeziku. Najprije bi dvoje djece iz
opreznog čovjeka, pretpostavljam u “olov- jednom rodio sin kojem su dali ime Jusuf, jednog reda proučilo jedan redak iz te pje-
nim vremenima”, dakle, sredinom ili kra- ali on je rano umro. sme, a onda bi sva ostala djeca u koloni na
jem sedamdesetih godina). Evo tog zapisa: Sjećam se da smo starija sestra Hafiza i sav glas uzvikivala refren koji se stalno po-
“Želio bih sada da nešto kažem o našoj ja često nešto bolovali, a zapravo su nas bo- navljao. To je cijelom selu najavljivalo da je
familiji i životu u tadašnjoj Lipnici (nase- ljeli krajnici, ali mi to tada nismo znali, kao vrijeme zajedničke molitve blizu, te da se
lje u blizini Tuzle, op. a.), jer se za ovih go- ni naši roditelji, pa nam je naš otac donosio svi pripremaju za taj svečani čin.
dina sve mnogo promijenilo, pa bi možda nešto što se u vodi rastvaralo kao mastilja- Ja se sada ne sjećam kako su glasile te pje-
bilo zanimljivo da se to zabilježi i ipak ne va olovka i čime smo ispirali grlo. To je bio smice, a vrlo rado bih upoznao njihov sadr-
zaboravi. To će biti samo jedan vrlo maleni hipermangan. Sve od toga doba imam pro- žaj, ali nisam uspio da ih negdje pronađem,
dio onoga što bi se moglo kazati o našem blema s krajnicima i vrlo često sam imao jer zaborav je sve poklopio. Mišljenja sam da
životu s našim dragim roditeljima. Mi smo upale s visokim temperaturama, tako da sada u Lipnici i okolini ima malo ljudi koji
svi rođeni na Kozari, a kako smo odrastali, mi je u mojoj 61. godini ljekar specijalista se i sjećaju dova, a kamoli ilahija koje su djeca
odvajali smo se od roditelja i išli u svijet, rekao da su mi krajnici u stanju raspadanja. pjevala. Dova je u Lipnici bivala posljednja u
trbuhom za kruhom. Naši roditelji imali su Pamtim da smo išli u mekteb, početnu godini, u jesen, poslije dove u Obodnici. Bi-
njivu Vrt, na kojoj se nalazila i naša kuća, islamsku školu za islamske vjernike, koja se vala je samo utorkom. Poslije ručka, u Kara-
zatim njivu Berbuša, njivu i šumu Usjelje, nalazila u Karagićima, gdje je vjeroučitelj bio gićima bi se iskupio svijet, pa je mlađarija uz
te šumu Drvenjak. Sve je to rasprodano, naš rahmetli djed Hasan ef. Tu smo sestra tamburu igrala kolo. Bivalo je i slučajeva da
jer niko više nije ostao da tu živi zastalno, Hafiza i ja prvi put u životu izrecitovali čitav se na tim veseljima izazovu i tuče, najviše pod
pa je to bio najbolji izlaz. Inače, ta naša ze- Kur’an, vjersku muslimansku knjigu sa 600 utjecajem alkohola, što je ostavljalo lošu sliku.”
mlja imala je mnogo raznog voća, a naro- stranica. Time smo učinili ‘hatmu’, završe- I to bi bilo sve. Inače, o ovom izuzetno
čito trešanja, krušaka, jabuka i šljiva. Pam- tak početnog vjerskog obrazovanja. Naravno obrazovanom, skromnom i samozatajnom
tim da smo iznad kuće imali trešnju, koju da je to bilo obilježeno na uobičajeni način. vitezu bošnjačke duhovnosti, koji je u Tuzli
smo zvali mostarka, jer je ona prispijevala Isto tako pamtim da sam ‘ja’ imao neko- djelovao kratko i ostavio blistav i neizbrisiv
mnogo ranije nego druge vrste trešanja, pa liko ovaca, jer je novac koji sam od rodbine trag, moglo bi se, a i moralo reći još mnogo
smo je mi brali i nosili na pijacu u Tuzlu i dobijao ‘na čelo’ uložen u jednu ili više ova- toga, pa se usrdno nadam da će za takvo šta
prodavali kao prvu novinu. ca, pa su se one kasnije janjile i tako brojem biti prilike. n

STAV 14/1/2022 47