Page 79 - STAV broj 241

što su puzale uza okrečene zidove preli- smo se i ja i gospođa nasmijali, ono – od Podsjećam je na Banovićev roman.
jepog kaldrmisanog dvorišta. srca! Duže od pedeset godina nosim u slu- Kaže: “Da, ja sam to dijete koje otac
U tom cvijeću zatekao sam bjelokosu hu njezin glas poput lelujavog šapata i u nikad nije vidio. Neposredno poslije
Eminu. Rekoh joj zašto sam došao. Preda- očima srebro njezine kose na licu što je, Slobodanove smrti, koja ga je do kraja
doh joj smotuljak. Njezina ruka me pomi- čudno, sačuvalo neko pričuvno proljeće dotukla, oca su odveli u beogradsku Ner-
lova... da i sad, kad se prisjetim, osjetim tu za koje ni sama nije znala. vnu bolnicu, tako da me nije ni vidio. U
nježnost što se spustila na moju plavu kosu. “Zna Atanas da je moja najveća ljubav bolnici je i umro potpuno uništenih ži-
Nekoliko godina poslije, otac je do- bio i ostao... pjesnik Kosta Apostolov So- vaca u svojoj 39. godini, 1916. godine.
nio novine u kojima je pisalo da je umr- lev...”, izgovarala je tiho da sam je jedva Imala sam samo dvije godine.” Pitam je
la Emina Koluder, kćerka imama Sefića, čuo. “Da, ali je on, toj ljubavi zahvalju- posjeduje li nešto što ju osobno veže za
koja je snažno nadahnula pjesnika Aleksu jući, objavljivao pod drugim imenom do oca. “Imam jednu jedinu dopisnicu koju
Šantića da napiše jednu od najpoznatijih kraja života – Racin. Kočo Racin”, dodao je otac poslao majci onog dana kad me
pjesama naslovljenu njezinim imenom. je Atanas. Pod tim imenom mu je objav- rodila. Cijeli tekst na njoj ispisan glasi:
U kasnijim godinama ću prvi put, svje- ljena (ilegalno!) prva knjiga pjesama Beli Poljubi mi malu.”
sno, postaviti sebi pitanje ima li Emina, mugri (Bijela svitanja) u hrvatskom gra-
sama po sebi, ikakvog udjela u nastanku diću Samoboru 1939, na makedonskom ODBIJENA U SARAJEVU,
Aleksine slavne umjetnine? Nisam još jeziku, u doba dok mu je makedonsko NAGRAÐENA U ZAGREBU
našao pravog odgovora, jer – bi li pjesma ime skrivano i zabranjivano torturama “Oko” je objelodanilo polovicom 7.
nastala da nje nije bilo? i robijama – pod nesmiljenim vlastodrš- mjeseca 1975. godine Prijedlog Komisi-
cem iz Beograda. je za stimuliranje domaćeg književnog
RACA – PO NJOJ SE NAZVAO “Bili smo opijeni jedno drugim... stvaralaštva Izvršnom odboru Samou-
PJESNIK SOLEV Oboma, prve ljubavi”, smješka se Rahi- pravne interesne zajednice kulture SR
U dvadesetoj godini sam, kao laureat lka Firfova Ðorđeva Raca, kako su je u Hrvatske. Lista je obuhvatala 107 autor-
prvog festivala jugoslavenske mlade poezi- djetinjstvu iz milja nazvali. Pod pjesni- skih književnih i književno-teorijskih
je u Skoplju (1964), od Makedonske RTV kovim pseudonimom, u kojem je njezino rukopisa, te pet autorskih projekata.
dobio prvu nagradu koja je podrazumije- ime, pokriveno je cijelo književno djelo Pročitao sam na 41. mjestu te liste svoje
vala – putovanje i ljetovanje u Makedoniji. Koste Apostolova Soleva. ime i naslov svoje prve dječije pjesnič-
Mjesec dana sam putovao s također na- Tog je ljeta 1964. godine, u kojem ke zbirke Žuta ptica sunca, djela koje je
građenim dvadesetogodišnjim pjesnikom smo je Atanas i ja posjetili, u Velesu ute- iz obilja rukopisa izdvojila i nagradila
Atanasom Vangelovom. Bio mi je odličnim meljena pjesnička manifestacija “Raci- procjeniteljska komisija potpisana u
putovođom: posjetili smo više gradova, a novi susreti”. Otvorena je i njegova rod- punom sastavu.
on bi mi u njima pokazivao znamenitosti na kuća. Sve što je pripadalo i sačuvano Taj mi je rukopis bio dva puta odbi-
ili me upoznavao sa živim, značajnim lju- iza pjesnikove tragične smrti od kobnog jen u sarajevskoj “Svjetlosti”, prvi put
dima koje je poznavao. U Titovom Velesu metka u čelo 1943. godine muzealizirano samo s popratnim pismom urednice
me odveo u Biblioteku “Kočo Racin”. U je. Raca je na poseban način pjesnikovo Milice Grabovac (“Nemamo adekvatnu
tihom odjelu, za velikim stolom sjedila je “živo sjećanje”. biblioteku za Vaše djelo...”), a drugi put
divna starica. Bila je odjevena u crnu ha- je primetnula zbunjujuću recenziju Dra-
ljinu kratkih rukava, bijele kose stegnu- DUŠICA, KĆER KOJU KOČIĆ NIJE VIDIO goljuba Jeknića, koji, istodobno, i kudi
te u nevidljivu pundžu na zatiljku. Ata- U biografskom romanu Petar Kočić i hvali rukopis. Bio je na mukama jer je
nas je gospođi rekao ko sam, otkud sam Gojka Banovića, po tvrdnjama autora, očito trebao spojiti dvije krajnosti: svo-
i kako sam se našao u Makedoniji i evo, pisanog na temelju dokumenata i živog je prevladavajuće pozitivno mišljenje i
sad, pred njom u biblioteci. “On je pje- kazivanja književnikove supruga Milke (nečiju) diktiranu odbijenicu. Nakon
snik iz Bosne, iz grada u kojem je rođen umrle 1965. godine, na stranici 182. zabi- punih pet kartica ekvilibriranja, Jeknić
Aleksa Šantić. Želio sam ga predstaviti lježen je trenutak u kojem supruga Petru je iscijedio zaključak: Odbija se.
Vama, jer Vi volite ne samo pjesme nego saopćava tragičnu vijest o smrti njihova Osjećao sam veliko zadovoljstvo kad
i pjesnike...”, sa smiješkom je govorio, sa šestogodišnjeg sina Slobodana: “(...) Malo sam nekoliko dana kasnije dobio i pi-
šarmom ozbiljno-neozbiljnog mladića, pa docnije, u kući, sretoše im se pogledi... Ne smenu obavijest o nagrađenom rukopi-
mogavši da zadrži nove suze, Milka mu su, zajedno s recenzijom. Kratka je, pa
najposlije kaza da njih dvoje imaju samo ću ju citirati u cjelini:
Petar Kočić umro je u ono dijete koje ona nosi u sebi...”
beogradskoj Nervnoj bolnici Na jednim predratnim “Kočićevim da- To su pjesme za djecu, dosta originalne,
potpuno uništenih živaca u nima” u Banjoj Luci i na Zmijanju (oko pune iskara i svježine. Nisu pisane tradicio-
nalnim ukalupljenim stihom, nego na temelju
1980. godine, ne mogu se sjetiti) bio sam
svojoj 39. godini. Njegova među pozvanim pjesnicima, s nizom po- suvremenog poetskog izraza, a s nastojanjem
kćerka imala je tada samo dvije znatih bosanskih i jugoslavenskih književ- da se izbjegnu uobičajene banalnosti, koje su
godine. Pitam je posjeduje nika. Među gostima sam upoznao i Dušicu tako često prisutne u našoj poeziji za djecu.
li nešto što ju osobno veže Pavić, direktoricu beogradske biblioteke A opet, sve je dovoljno jasno, jednostavno i
blisko dječjoj psihi, i po izrazu i po temama
“Petar Kočić”. Bila je to, kako mi se ubr-
za oca. “Imam jednu jedinu zo otkri, kćerka Petra Kočića, upravo ono o kojima se ovdje pjeva. Sve pjesme dakako
dopisnicu koju je otac poslao “dijete koje nosi u sebi” zabilježeno u iz- nisu podjednako uspjele, ali zbirka u svakom
majci onog dana kad me rodila. govorenoj rečenici njezine majke, citira- slučaju zaslužuje pozitivnu ocjenu.
ne iz Banovićeva romana o Petru Kočiću.
Predsjednik Komisije: Živko Jeličić,
Cijeli tekst na njoj ispisan glasi: Sjedili smo sučelice ispred jednog ša- v. r., i članovi:
‘Poljubi mi malu’” tora na Zmijanju. Bila je sa sinom i mu- Tito Bilopavlović, Jure Kaštelan, Ni-
žem po kojem nosi prezime Pavić. kola Miličivić, Stanko Pekeč. n

STAV 17/10/2019 79