Page 75 - STAV broj 241
P. 75

Amir Hasanović u rat je
                                                                               otišao iz školske klupe.
                                                                               Imao je tada osamnaest
                                                                               godina. Kao pripadnik
                                                                               različitih jedinica u sastavu
                                                                               Drugog korpusa Armije
                                                                               Bosne i Hercegovine,
                                                                               prošao je tokom četiri
                                                                               ratne godine brojna ratišta
                                                                               u Bosni i Hercegovini i bio
                                                                               dva puta ranjavan. “Stav”
                                                                               će u nastavcima objavljivati
                                                                               njegova sjećanja na
                                                                               suborce i ratne događaje
                                                                               u kojima je aktivno
                                                                               sudjelovao


                                                                               Jedan stariji čovjek uze me za rame
                                                                               da sjednemo.
                                                                                  Poluizgorjela kuća imala je neki lim
                                                                               ispred vrata, nešto poput duže strehe.
                                                                               Sjedosmo. Tad sam tek vidio da sam
                                                                               potpuno mokar. Izvadio sam cigarete.
                                                                               Zapalismo. Kiša je dobovala po limu.
                                                                                U taktu. Polahko. Ritmično. Čovjek
                                                                                je nešto pričao, ne znam o čemu, ništa
                                                                                ga nisam čuo. Prisjećao sam se slika iz
                                                                                osnovne škole.
                                                                                   I danas je tako. S kišom počnu do-
                                                                                laziti sjećanja. Polahko. Preplave me
                                                                                kao bujica. Al’ neka ih. Počašćen sam
                                                                                sjećanjima i drugovima koje sam imao.
                                                                                Bila je čast imati ih, poznavati i živjeti
                                                                                uz njih u onom vremenu. Hvala pripa-
                                                                                da samo Allahu, dž. š., mir i spas neka
                                               Imao je mali osmijeh na usnama.   su na Njegovog poslanika i miljenika
          kao u polusnu. U desnoj ruci držao je   Isti onaj kao kad bi se osmjehivao na   Muhammeda, a. s., Poslanikovu poro-
          još stisnut omot od cigareta.     nečiju glupost. U očima je još bilo onog   dicu i ashaba, kao i sve vjernike. Neka
            Metak ga je pogodio tačno iznad   sjaja, al’ je polahko nestajao. Nema te   Uzvišeni Gospodar Alenu i svim na-
          lijeve obrve. Desna strana glave bila   sile da ću ikad zaboravit taj smiješak,   šim šehidima podari lijepi Džennet, a
          mu je u blatu. Skinuo sam prsluk,   taj sjaj, taj trenutak. Posljednji.  nama podari snage da ih nikada ne za-
          pa košulju. Njome mu obrisao blato   Podigli su ga na nosila, prekrili   boravimo i da svoja sjećanja na druge
          i krv s lica.                     dekom, odnijeli do auta ispod ceste.   generacije prenesemo.      n




















                                                                                                   STAV 17/10/2019  75
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80