Page 72 - STAV broj 241

DRUŠTVO

Neprijateljske jedinice napale su iznena-
da i razbile našu liniju, pa smo mi išli da
spriječimo njihovo dalje napredovanje. Oni
su u pratnji tenka već bili krenuli prema
Zborištu i Crvarevcu. U toku dana uspje-
li smo zaustaviti njihov prodor i uvezati
liniju. Bili smo, kao i obično, puni samo-
pouzdanja i sasvim sigurni da ćemo to
uzeti. S nama su u tu akciju išle i ‘Gazi-
je’. Sutra ujutro, u ranu zoru, napali smo
i povratili izgubljene položaje. Borba se
odvijala prsa u prsa. Sjećam se da je u toj
pucnjavi, pored Enesa, ranjen i rahmetli
Sajo Kauković. Uspješno realiziranu ak-
ciju pomutila je tužna vijest o Enesovom
teškom ranjavanju. Ranjen je puščanim
metkom u kičmu i, nažalost, ostao je pa- Sa Šerifom Burzićem i Ibrahimom Šahinovićem
raliziran narednih 13 mjeseci. Nakon toga Briškom u vrijeme “Februarske ofanzive”
je preselio”, govori Kauković.
Po Kaukovićevim tvrdnjama, Enes je poginuli i koji su, ako Bog da, šehidi. Ništa ‘univerzal’, koje su bile bijele boje s tri pre-
bio od onih vojnika koji nisu bili rivali u pozitivno se o njemu ne može napisati a poznatljive crne linije na stranama, izre-
bilo čemu pa ni u tome da pojedinačno bude da bude suvišno”, navodi Refik Kauković. zane cik-cak. Nije volio puno pričati, bio
veći heroj od bilo kojeg saborca. “Jedno- Enesov saborac bio je i Nermin Alešević je po prirodi ćutljiv, a ako je već govorio,
stavno, on je bio dio ekipe i na neki svoj Majorov. “U jedinicu ‘Hamza’ došao sam onda je to bio ozbiljan govor. Aktivno je
način doprinosio je uspjehu cijele jedini- poslije ofanzive na Spahića Glavici, gdje učestvovao u svakoj našoj borbi – bilo da
ce te harmoniji koja je sve vrijeme vlada- sam ostao narednih skoro godinu dana. U smo se branili ili napadali, a posebno se
la među nama. Ovo što nas je preživjelo pola godine zajedničkog boravka u ‘Ham- istakao u borbama na ‘prvoj autonomiji’.
rat, ko god se sjeća Enesa, trebao bi ga se zama’ s Enesom sam prošao hrpu akcija. Imao je mnogo vojničke sreće pa je uvi-
sjećati samo po finom ponašanju i lijepim Skoro sve akcije prema ‘autonomiji’, od jek iz svih tih borbi izlazio neokrznut iako
gestama. Prije bi se za mene ili bilo koga Tabakovića i Golubovića, preko Kesteno- smo iz dana u dan imali sve više poginulih
od preživjelih mogla kazati neka ružna vačke Glavice, Pećigrada, Brkića Koplja i ranjenih boraca. Sjećam se da sam jedne
riječ nego za Enesa. Inače, o mrtvima se do samog oslobađanja Velike Kladuše 21. prilike negdje na ‘autonomiji’ zajedno s
kazuje samo najljepše, ali kod Enesa je to augusta 1994. godine. Bili smo skupa i u Enesom branio važno mjesto u našoj lini-
istinski bilo tako i sve bi ovo stajalo i da je akciji u kojoj je Enes, nažalost, teško ra- ji odbrane. Nakon jakog granatiranja, na-
živ. Bio je sigurno pravi momak na kojeg njen. Kasnije se ispostavilo da je ta akcija stupali su napadi neprijateljske pješadije.
se svaki saborac vazda mogao osloniti. Bio ustvari bila početak velike neprijateljske Unatoč teškoj situaciji, mi smo se muški
je u ravni s najboljim među nama, koji su ofanzive koja je svoj vrhunac imala u ak- branili. Svaki put kad bi pucnjava na tre-
ciji ‘Breza ’94’. Ma Enes je bio stijena od nutak stala, ja bih dozivao neprijateljske
čovjeka. Pouzdan i siguran saborac u sva- vojnike da im dam do znanja da ih se ne
kom momentu. Nije on nikad paničario bojimo, ali i zbog toga jer mi je bilo dosta
niti galamio, u njegovom ponašanju nisu lakše kad se malo izgalamim. A Enes je bio
se mogli primijetiti bilo kakvi znaci stra- hladan k’o led, vrlo bi rijetko progovarao.
ha ili nesigurnosti. Koliko god bila napeta Samo bi nam govorio da čuvamo munici-
situacija i koliko god bile žestoke borbe, ju. Imao sam osjećaj da bi on tako mogao
on bi uvijek bio smiren i pribran. Nekako danima, da bez riječi radi ono što mu je
me najviše podsjećao na američkog glumca povjereno. Nikada ga nisam vidio da se
Charlesa Bronsona. Čovjek od posla, a ne koleba. Ako krene naprijed, onda ide do
od velikih riječi. Takav je bio naš Enes”, kraja, a kad negdje i zastane da s tog mjesta
kaže Alešević. brani naše položaje, onda se ne pomiče.”
Prvog septembarskog dana neprijatelj-
“ČUVAJTE SE I BOGA ZA SMRT MOLITE” ske snage su iz smjera tzv. SAO Krajine
Opsežno kazivanje o rahmetli Enesu izvele napad na linije odbrane Petog kor-
ima i saborac Nermin Šabić. “Enes Rožić, pusa i u početnom napadu uspjele napra-
kojeg smo od milja zvali Rožan, bio je na viti određeni uspjeh, zauzevši poprilično
dužnosti komandira treće desetine prvog dosta terena u širem rejonu Ahova, Bojne,
voda u četi ‘Hamza’. Sama činjenica da se Gradine i na pravcu prema Pržinama i Gr-
po izbijanju agresije odmah vratio u Bosnu ljavcu. Istog dana, oko podne, na navedeno
dovoljno govori o njegovom patriotizmu. područje upućene su jedinice “Hamze” i
Kada sam došao u četu ‘Hamza’, Enes je “Gazije”. Zajedno s Enesom bio je i Šabić:
već bio tu. Danas, 25 godina nakon njego- “Ubrzo smo zaustavili neprijateljske sna-
ve smrti, sjećam ga se kao čovjeka koji je ge, a na nekim mjestima ih i potisnuli na-
bio srednje visine, smeđe kose i svijetlih zad. Ponovo smo sutradan napali. Krenuli
očiju. U toplijem periodu godine poseb- smo iza ponoći. Naš vod je trebao napasti
no je volio nositi maskirnu majicu, hlače negdje na Gradini, a zatim nastaviti sa za-
Sa suprugom i sinom
od uniforme zvane ‘bužimska’, te patike uzimanjem neprijateljskih položaja prema

72 17/10/2019 STAV