Page 67 - STAV broj 241
P. 67

poginuo od bombi izručenih iz Hitlero-  Bila je gotovo javna tajna da Nurija ovdje, u ovom podrumu,
          vih štuka, a drugi je bio imam i oficir u   sada prekrivenom smećem i tragovima beskućničkog
          13. SS Handžar-diviziji.
                                            života, krije Jevreje od fašističkog progona. Zato je Muzej
          KUĆA PUNA GLASOVA                 holokausta “Jad Vašem” proglasio Nuriju i njegovu suprugu
            Iz kuće kao da se začuje graja. Mnoštvo
          glasova stapa se u šum. Niz basamake se   Devletu “pravednicima među narodima”
          prospe tutanj razdragane dječurlije. Smijeh   potputninu. Broje gurabije i pastrmu i du-  pametniji Krajišnici odoše k svojim kuća-
          se zanjiše iza masivnih vrata. Bubri, raste   han i sve ono što je muškarcu nužno kada   ma ili se predadoše Austrijancima, ali Ha-
          i, taman kada pomisliš da će iskočiti kroz   se danima odmetne od kuće. Njihovi tihi   san Salkić i Međinelija odvedu svoje čete
          jazom otvorene prozore, on se smiri, za-  šapati drobe se pod glasom odrješitim i ja-  u klance i gudure kod Peći da tu nastave
          grcne se u sebi, još dugo struji u zraku, ali   snim, strpanim u kratke rečenice oštre kao   boj do posljednje kapi krvi”.
          potmuo, stanjen, gotovo stopljen s tišinom.   sablja. To gore, u gostinskoj sobi, Ahme-  Ta zašto se ovaj grad odrekao svojih
          Iz tišine zašušte dimije. Podnicama prele-  taga Pozderac, čio starac kojem niko ne bi   najvrednijih sinova? Sto godina, i još sto,
          te hitre ženske noge. Začandrka bakarno   dao ni pedeset, izdaje naređenja. Sve mora   klesali su Pozderci duh cazinskog čovje-
          posuđe i zastružu mašice preko žeravica.   biti spremno prije nego izađe na cazinski   ka. U najpogubnijim vremenima oni su
          Cijelo dvorište obujmi miris pečena so-  križ i povede vojsku prema Prosičenom   uspijevali sačuvati zrno pravde. Nosili su
          muna. Priča se da je pod ovim krovom za   Kamenu. Prilika je posebna, svjestan je da   je kao žeravu na dlanu, da svijetli i da se
          vrijeme Murat-age, za kojeg se kaže da je   posljednji put jaše pred krajiškim četama.   pred njom razilazi duboki mrak gluhih
          bio jedan od najpravičnijih vladara cazin-  On, Ahmet-ga, sagradio je ovu kuću.   krajiških stoljeća. Da li ustajali protiv sul-
          skog područja, živjelo i po trideset duša.   Historija kaže 1820. godine. Ako je tako,   tanovih reformi, ili protiv Omer-paše La-
          Zasigurno je tada brečala životom.  onda je te 1878, kada su u Berlinu evrop-  tasa, da li raspetih grudi predvodili Kra-
            A onda basamacima zatutnje užurba-  ski moćnici Bosnu dodijelili Austro-Ugar-  jišnike u boj protiv carskih i kraljevskih
          ni koraci. Trese se cijela kuća od hitrine   skoj, imao više od sedamdeset godina. Pa   regimenti iz Pešte i Beča, da li, vijući se
          i stamenosti. Njištanje konja, koji nervo-  pustimo historiju da i dalje govori. Kroz   po bespućima bosanskim, prkosili fašizmu
          zno stružu kopitama po kaldrmi, prelama   pero Radosava Lopašića ona veli ovako:   ili ustrajno, kao Hamdija i Hakija, staja-
          se preko usplahirenih riječi glasonoša koji   “Krajišnici pokazaše i ovom sgodom da   li kao brana pred strašnom bujicom koja
          donose vijesti sa svih strana i žurno ulaze   su pravi potomci goropadnoga Musaj-be-  će preplaviti Bosnu nakon njihove smrti,
          kroz jazom otvorenu kapiju nad kojom   ga i Muje Hrnjice i da su još uvijek kadri   pravda je uvijek bila na njihovoj strani.
          vije ratni bajrak. Žene užurbano pakuju   kao pomamni srnuti i u najveću pogibao,   Na kraju, nije dovoljno ovu kuću samo
                                            pa kud puklo da puklo. Koliko je samo u   obnoviti, pošto, evo, pišu novine da su u
         Legenda kaže da je Džafer-         jeseni g. 1878. naše krvi utaman prolive-  Centru za kulturu, koji je vlasnik kuće
         -beg Kulenović došao kod           no! Odista se bila prevarila austrijska vojna   još od 1985. godine, kada su je Pozderci
         Nurije Pozderca s Pavelićevom      uprava, misleći da će Krajinu i Bihać slaka   prodali Općini, spremni do kraja godine
         ponudom da se i on priključi       zauzeti. U samom Bišću pak i u bližnjoj   pokrenuti radove. Ovdje mora biti muzej
                                            okolici trajala je najžešća borba od 7. do
                                                                               posvećen porodici koja je izgradila duh
         ustaškoj vladi i sjeo na stolicu   19. rujna g. 1878. Na poziv carsko-turskoga   ovog grada, čija prošlost priča 200 godina
         u gostinskoj sobi koja ga je       mutaserifa u Bišću, Husejna-efendi Kara   povijesti Cazina, Krajine, Bosne. Ovdje,
         uvijek čekala kada bi dolazio      Begovića, digla se bila po čitavoj Krajini   iza ovih zidova, pod ovim šindrovim kro-
                                            i kuka i motika. Do 9.000 oružanih ljudi
                                                                               vom, koji uporno odbija da propusti kiše
         u Cazin. Uljudan i fin, Nurija     srgnu se i poleti prema Kordunu i do Bi-  i snjegove, iza ovih porazbijanih prozora,
         nije imao srca da ga odbije        šća; na čelu im bijahu Hadži Hasan Salkić   iza ovih zvekira, još traje priča o ljudsko-
         direktno, nego mu je rekao:        iz Peći i Hadži Ibrahim Međinelija. Bogati   sti, o poštenju, o čestitosti, o poštivanju
         “Dođi sutra.” U gostinskoj sobi    vlastelin od Cazina Hadži Ahmet-aga Poz-  Drugog i drugačijeg, o ljubavi prema grudi
                                                                               ove zemlje stotinu puta natopljene krajiš-
                                            derac postavi svoje čete naprotiv Prosiče-
         sutradan Džafera nije čekala       nog Kamena.” Na kraju, kada su “turski   kom krvlju, priča o svemu onome čega je
         njegova stolica                    častnici Miri-beg i Hasan-aga” predali Bihać   u ovom gradu ostalo tek u trunju, pa i to
                                            generalima Zahi i Rajnlenderu, “mirniji i   trunje sve je teže naći.    n


                                                                                                   STAV 17/10/2019  67
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72