Page 68 - STAV broj 241
P. 68

STAJALIŠTA



                                            PROZORSKO OKNO
                                            U potrazi za prozorskim Jevrejima

                                             O JEDNOJ




                                             ZABORAVLJENOJ





                                             PORODICI
                          Piše:
                          Safet POZDER



                                             Obilazim, fotografiram i pokušavam izvući podatak više, što,
                                             očigledno, privlači pažnju katolika koji žive nedaleko od “jevrejskog
                                             groblja”. Prilazi starija žena i zagonetno me posmatra. Pitam, zna li
                                             mi kazati nešto više o umrlima u groblju. Sliježe ramenima i veli da
                                             je o njima najviše znao pokojni Marić. Zanimljivo, na to sam često
                                             nailazio: O tome je najviše znao pokojni ovaj, ili rahmetli onaj...



              koro pročitah anegdotu koja veli   glavu mi je prolazio sijaset opasnosti koje   prije dvije godine. Bio je neka vrsta čar-
              kako je jedne prilike car putovao   smo premetnuli preko glave i, opet, čini   šijske razbibrige. Mnogi su se cirkuzali
              lađom na kojoj bijaše svakojaka   mi se, ni izbliza ne umijemo cijeniti bla-  s njim, nerijetko prelazeći granice uku-
         Ssvijeta, a među njima i jedan mla-  godati koje imamo.               sa; neki su gledali da mu pomognu i izi-
         dić koji se prvi put našao na otvorenom   Jedna od stalnih opasnosti, rekao bih   đu u susret kad god mogu; neki su svoj
         moru. Kako se lađa odmicala od obale,   iskonski pogubna i fatalna, bez sumnje je   kontakt s njim sveli na poneku šalu ili
         mladić je bio sve više usplahiren. Isprva   zaborav. Dovoljno je podsjetiti da se feno-  ljubazno pozdravljanje pri susretu. Me-
         je samo šutio i unezvijereno gledao oko   men zaborava, još kroz kur’anske ajete,   đutim, njegov odlazak nikoga nije osta-
         sebe. No, s vremenom je počeo da stenje,   vezuje za prvog čovjeka na Zemlji, daka-  vio ravnodušnim, pa nema dana a da se
         ječi, a onda i da neutješno plače.   ko, s dugoročno negativnim posljedicama.   anegdote u vezi s njim ne prepričavaju po
            Caru dodija mladićevo prenemaganje te   Zaborav, opet, može biti i koristan, jer,   čaršiji. Bilo je mnogo “većih” ili “ugled-
         zatraži od svoje svite da “riješe problem”.   kada bi čovjek sve pamtio, bio bi to živi   nijih”; nisu davno ni otišli, pa ih niko ne
         Nije bilo ideja niti prijedloga. Napokon,   košmar. “Zato nam je Bog i dao dva uha,   spominje. O njemu se, eto, priča, a, evo, i
         javi se jedan mudrac, pa reče:     da na jedno uđe, a na drugo iziđe”, rekli   piše i to u nekoliko navrata.
            “Presvijetli care, dopuštaš li mi da vas   bi ljubitelji narodnih mudrosti.  Nedavno me jedna draga i mudra oso-
         riješim neugodnosti?”                 O zaboravu kao fenomenu, pa čak i   ba podsjeti na staru mudrost (kad se ne
            Car objeručke dočeka mudračeve ri-  ozbiljnom defektu nas, Bošnjaka, često   zna čija je, najlakše je kazati “kineska”,
         ječi, a ovaj naredi da se mladić sveže uže-  se govori. Ipak, nije mi namjera ovaj put   pa tako i mi kazasmo) koja kaže: “Želiš li
         tom, te naloži da ga bace u more. Neko   upuštati se u tu tematiku, barem ne na   znanje – čitaj. Želiš li mudrost – slušaj.”
         vrijeme borio se s valovima i pljuskao   način koji bi se iz dosadašnjih redaka   Istina, nismo se mogli usaglasiti o tome
         rukama po vodi, očajnički moleći za po-  dao naslutiti.               gdje svrstati pisanje. Nije ni važno. Ja
         moć. Utom mudrac naredi da ga se izva-  Razmišljam o ljudima kojih više nema   volim pisati i možda mi baš otuda, kroz
         di iz mora. Čim se dokopao lađe, mladić   među nama, a do jučer smo dijelili isti   prizmu anegdote s početka teksta, dođe
         sjede u jedan ćošak. U nastavku puto-  prostor. Razmišljam i pitam sebe: Koga   asocijacija na zaborav. Ista ona draga i
         vanja od njega se nije čuo nijedan glas.   se, zapravo, sjećam? Dugogodišnje imam-  mudra osoba svojevremeno me ponukala
         Kao da ga nije ni bilo na brodu. Car je   sko iskustvo me stavilo u nezavidnu pri-  da se upustim u jednu istraživačku misiju
         s pažnjom motrio situaciju i zatražio od   liku da budem posljednji koji će vidjeti   koja je trebala poroditi jedan tekst, koji
         mudraca da mu objasni u čemu je tajna   lica mnogih svojih džematlija, različitih   bi, opet, trebao od zaborava otkinuti sje-
         njegovog postupka.                 profila i životnih dobi. Nije to nimalo   ćanje na nekoliko ljudi.
            “Presvijetli care”, kaza mudrac, “samo   prijatno i ne doživljavam to kao bilo ka-  Budući da čita moje tekstove i po-
         čovjek koji zna šta je istinska opasnost   kvu privilegiju. Naprotiv.  vremeno mi daje određene sugestije i
         može cijeniti blagodat mira.”         No, koga se sjećam(o)?          prijedloge, jedne prilike, a ima tome
            Dugo sam pokušavao preslikati ovu   Povremeno, mnogih. Često, rijetkih.   više godina, ta mi osoba reče da bih tre-
         anegdotu na naše trenutno stanje. Kroz   Sjećam se često svog jarana koji je preselio   bao napisati nešto o Jevrejima koji su



         68  17/10/2019 STAV
   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73