Page 68 - STAV broj 241
P. 68
STAJALIŠTA
PROZORSKO OKNO
U potrazi za prozorskim Jevrejima
O JEDNOJ
ZABORAVLJENOJ
PORODICI
Piše:
Safet POZDER
Obilazim, fotografiram i pokušavam izvući podatak više, što,
očigledno, privlači pažnju katolika koji žive nedaleko od “jevrejskog
groblja”. Prilazi starija žena i zagonetno me posmatra. Pitam, zna li
mi kazati nešto više o umrlima u groblju. Sliježe ramenima i veli da
je o njima najviše znao pokojni Marić. Zanimljivo, na to sam često
nailazio: O tome je najviše znao pokojni ovaj, ili rahmetli onaj...
koro pročitah anegdotu koja veli glavu mi je prolazio sijaset opasnosti koje prije dvije godine. Bio je neka vrsta čar-
kako je jedne prilike car putovao smo premetnuli preko glave i, opet, čini šijske razbibrige. Mnogi su se cirkuzali
lađom na kojoj bijaše svakojaka mi se, ni izbliza ne umijemo cijeniti bla- s njim, nerijetko prelazeći granice uku-
Ssvijeta, a među njima i jedan mla- godati koje imamo. sa; neki su gledali da mu pomognu i izi-
dić koji se prvi put našao na otvorenom Jedna od stalnih opasnosti, rekao bih đu u susret kad god mogu; neki su svoj
moru. Kako se lađa odmicala od obale, iskonski pogubna i fatalna, bez sumnje je kontakt s njim sveli na poneku šalu ili
mladić je bio sve više usplahiren. Isprva zaborav. Dovoljno je podsjetiti da se feno- ljubazno pozdravljanje pri susretu. Me-
je samo šutio i unezvijereno gledao oko men zaborava, još kroz kur’anske ajete, đutim, njegov odlazak nikoga nije osta-
sebe. No, s vremenom je počeo da stenje, vezuje za prvog čovjeka na Zemlji, daka- vio ravnodušnim, pa nema dana a da se
ječi, a onda i da neutješno plače. ko, s dugoročno negativnim posljedicama. anegdote u vezi s njim ne prepričavaju po
Caru dodija mladićevo prenemaganje te Zaborav, opet, može biti i koristan, jer, čaršiji. Bilo je mnogo “većih” ili “ugled-
zatraži od svoje svite da “riješe problem”. kada bi čovjek sve pamtio, bio bi to živi nijih”; nisu davno ni otišli, pa ih niko ne
Nije bilo ideja niti prijedloga. Napokon, košmar. “Zato nam je Bog i dao dva uha, spominje. O njemu se, eto, priča, a, evo, i
javi se jedan mudrac, pa reče: da na jedno uđe, a na drugo iziđe”, rekli piše i to u nekoliko navrata.
“Presvijetli care, dopuštaš li mi da vas bi ljubitelji narodnih mudrosti. Nedavno me jedna draga i mudra oso-
riješim neugodnosti?” O zaboravu kao fenomenu, pa čak i ba podsjeti na staru mudrost (kad se ne
Car objeručke dočeka mudračeve ri- ozbiljnom defektu nas, Bošnjaka, često zna čija je, najlakše je kazati “kineska”,
ječi, a ovaj naredi da se mladić sveže uže- se govori. Ipak, nije mi namjera ovaj put pa tako i mi kazasmo) koja kaže: “Želiš li
tom, te naloži da ga bace u more. Neko upuštati se u tu tematiku, barem ne na znanje – čitaj. Želiš li mudrost – slušaj.”
vrijeme borio se s valovima i pljuskao način koji bi se iz dosadašnjih redaka Istina, nismo se mogli usaglasiti o tome
rukama po vodi, očajnički moleći za po- dao naslutiti. gdje svrstati pisanje. Nije ni važno. Ja
moć. Utom mudrac naredi da ga se izva- Razmišljam o ljudima kojih više nema volim pisati i možda mi baš otuda, kroz
di iz mora. Čim se dokopao lađe, mladić među nama, a do jučer smo dijelili isti prizmu anegdote s početka teksta, dođe
sjede u jedan ćošak. U nastavku puto- prostor. Razmišljam i pitam sebe: Koga asocijacija na zaborav. Ista ona draga i
vanja od njega se nije čuo nijedan glas. se, zapravo, sjećam? Dugogodišnje imam- mudra osoba svojevremeno me ponukala
Kao da ga nije ni bilo na brodu. Car je sko iskustvo me stavilo u nezavidnu pri- da se upustim u jednu istraživačku misiju
s pažnjom motrio situaciju i zatražio od liku da budem posljednji koji će vidjeti koja je trebala poroditi jedan tekst, koji
mudraca da mu objasni u čemu je tajna lica mnogih svojih džematlija, različitih bi, opet, trebao od zaborava otkinuti sje-
njegovog postupka. profila i životnih dobi. Nije to nimalo ćanje na nekoliko ljudi.
“Presvijetli care”, kaza mudrac, “samo prijatno i ne doživljavam to kao bilo ka- Budući da čita moje tekstove i po-
čovjek koji zna šta je istinska opasnost kvu privilegiju. Naprotiv. vremeno mi daje određene sugestije i
može cijeniti blagodat mira.” No, koga se sjećam(o)? prijedloge, jedne prilike, a ima tome
Dugo sam pokušavao preslikati ovu Povremeno, mnogih. Često, rijetkih. više godina, ta mi osoba reče da bih tre-
anegdotu na naše trenutno stanje. Kroz Sjećam se često svog jarana koji je preselio bao napisati nešto o Jevrejima koji su
68 17/10/2019 STAV