Page 69 - STAV broj 241

svojevremeno živjeli u Prozoru. Nije mi Obilazim, fotografiram i pokušavam Imali su i malu Doroteju. Sirota djevoj-
kazala ništa novo jer sam to već znao. izvući podatak više, što, očigledno, pri- čica udavila se jedući neko voće i nije
Ipak, ko su bili ti ljudi i kakav su trag vlači pažnju katolika koji žive nedaleko joj bilo spasa.
za sobom ostavili – e, to mi je bila ne- od “jevrejskog groblja”. Prilazi starija Franjevci! Ako mi iko može dati po-
poznanica. Tako sebi dadoh zadatak da žena i zagonetno me posmatra. Pitam, datak više, mogu fratri. Nažalost, ni tu
se pozabavim tom temom. Iskreno, oče- zna li mi kazati nešto više o umrlima u ništa. Tadašnji gvardijan mi je poslao sve
kivao sam obilje materijala, ali, ne bude groblju. Sliježe ramenima i veli da je o što je o Jevrejima imao, a imao je samo o
uvijek onako kako se očekuje. njima najviše znao pokojni Marić. Zani- onima iz Bugojna. Ondje ih je bilo više
Držao sam da će mi najviše pomoći mljivo, na to sam često nailazio: O tome i imali su konkretne zamisli i zahtjeve,
stariji ljudi jer sam načuo da je nekoliko je najviše znao pokojni ovaj, ili rahmetli čak i prema Zemaljskoj vladi u Sarajevu.
jevrejskih porodica živjelo u Prozoru naj- onaj... Ipak, gospođa mi ljubazno objasni Tražili su osnivanje “izraelske općine u
manje do Drugog svjetskog rata. Dakle, kako njena porodica čisti i održava gro- Bugojnu” te dozvole da se oformi jevrej-
neko bi se morao sjećati. Nažalost, ni oni blje; kad bude kakav jevrejski praznik, sko groblje. Provjeravam i saznajem da
najstariji, barem oni s kojima sam imao dođe i zapali svijeće. Veli: “Ko su, da su, jevrejsko groblje i danas postoji u Bu-
priliku razgovarati, nisu bili od posebne ljudi su, Bog da im dušu prosti!” I ona gojnu, ali odavno nije aktivno jer Jevre-
pomoći. “Jesu, sigurno su živjeli ovdje... mi kaza da su se bavili trgovinom i bili ja nema. Nema ih ni u Gornjem Vakufu,
Bili su čuveni trgovci... Kažu da su otišli dosta ugledni te da su, kako je čula, otišli ni u Jablanici.
negdje prema Šibeniku....” Bile su to neke negdje u Hrvatsku, može biti u Šibenik. Nadajući se da ću se barem zakačiti
od rijetkih rečenica koje sam pribilježio. za nešto, kontaktirao sam i slao mailove
Ruku na srce, ništa pretjerano. “Ima i nji- Jevrejskoj zajednici u našoj zemlji, ali i
hovo groblje, tamo ispod puta, prema je- Nadajući se da ću se jevrejskim udruženjima u okruženju, pa i
zeru...” E, to je informacija, mislio sam. barem zakačiti za nešto, onom iz Šibenika. Dakako, koristio sam i
Prvom prilikom zaputih se do jevrejskog kontaktirao sam i slao Google. Rukovodio sam se dvjema ključ-
groblja. Shvatih da sam bezbroj puta pro- nim riječima: Prozor i Kraus.
šao pored njega, ne znajući ni da postoji. mailove Jevrejskoj Google nije pomogao. Na neke ma-
Riječ je o manjem zemljištu, po slobod- zajednici u našoj zemlji, ali ilove nisam dobio odgovor. Na neke je-
noj procjeni nekih petnaestak kvadrata. i jevrejskim udruženjima sam. Odgovoreno mi je čak i iz Šibenika.
Uredno očišćeno i ograđeno, a u njemu Uglavnom, niko nema nikakvu infor-
tri groba. Svi grobovi su, opet, posebno u okruženju, pa i onom maciju o Jevrejima u Prozoru. Porodica
ograđeni. Mermerni dio jednog groba pre- iz Šibenika. Kontaktirao Kraus čuvena je jevrejska porodica, ali u
lomio se i pao po grobu. Na druga dva su kontekstu Prozora – nema informacija.
natpisi na pismu koje ne poznajem. Tek fratre, tražio pomoć starijih Eto, ja dadoh sve od sebe, ali
ispod uspijevam pročitati: na jednom Ar- mještana Prozora. Dakako, bezuspješno.
tur Kraus, na drugom Karolina Kraus, a koristio sam i Google Možda neko drugi bude imao više
na trećem Doroteja Steckel. uspjeha, što bi me zaista obradovalo. n

STAV 17/10/2019 69