Page 73 - STAV broj 241

Bojni. Kao i uvijek dotad, u potpunosti ubrzo poginuo, a ja sam skoro sve vrije-
smo izvršili planirani zadatak i neprijate- me do kraja rata bio previše angažiran u
lja potisnuli na polazne položaje. Bili smo jedinici. Nakon što sam ponovo ranjen u
zadovoljni urađenim jer je na našoj strani operaciji ‘Sana ’95’, smješten sam u vojni
ostao veliki broj neutraliziranih neprija- stacionar u Bužimu. I tako jednog dana,
teljskih vojnika, kao i dosta zarobljenog kada sam već imao snage da se sam ispra-
naoružanja. Naravno, kao i obično, i ovaj vim i sjedim na krevetu, kroz prozor sam
je uspjeh plaćen krvlju nekih naših sabo- vidio da se oko pristiglog bolničkog vozi-
raca. Ovaj put, tog kobnog septembarskog la okupljaju doktori, medicinsko osoblje
jutra, u ranu zoru mubarek petka, vojnička i poneki prolaznik. A onda sam vidio i
sreća napustila je našeg Rožana. Sjećam se Enesovu suprugu koja je plakala. Shvatio
da smo se kretali rubom neke visoke živice sam da je Enes podlegao. Spustio sam se
i napredovali prema jednoj kući na dvije nazad u svoj krevet i ponovo pred očima
vode, sazidanoj od cigle. Enes se kretao vrtio slike sada već stare godinu, mjesec i
prvi, rahmetli Ibrahim Briško išao je iza koji dan. Slike kojima sam u sjećanje vra-
njega, a ja iza Ibrahima. S druge strane živi- ćao svog saborca Enesa Rožića, ‘zlatnog lji-
ce bili su također naši momci iz voda. Kad ljana’, patriotu, heroja, prijatelja i dobrog Na bolesničkoj
se zalomila pucnjava, trkom smo krenuli oca. Neka mu je vječni rahmet.” postelji
prema kući. Nekoliko metara ispred nas
vidjela se vatra, začuo se dugi rafal. Dok GODINA BEZUSPJEŠNE BORBE njegovim željama i da mu imalo olakšamo
se kretao blago sagnut, Enesa je pogodio i Enes je dugo bio u bolnici u Bihaću, pa u tim preostalim danima života. Zbilja je
oborio ga na zemlju. Kad smo pitali dok- onda na kućnoj njezi. Kasnije, pred sami došao kući. Supruga mu je počela ganja-
tora kako je moguće da je pogođen u kič- kraj rata, nakon što je deblokiran prolaz ti papire da ide u Gatu. Međutim, umro
mu a da ni glasa nije pustio, i on se tome prema Srednjoj Bosni, prebačen je u ze- je dan prije polaska”, sjetno nam kazuje
čudio. Enes se i tad i kasnije držao heroj- ničku bolnicu. Kad je otac Husnija došao Enesov otac Husnija.
ski i na dostojanstven način trpio svu bol kući iz Slovenije, Enes je tad već bio “pri- Enesov efendija Hamdija Nesimović
iz zadobijene rane.” kovan” za postelju i nije mogao pomicati prisjeća se trenutaka iz susreta s rahmetli
Nermin Šabić prisjeća se i svog posljed- noge. U početku je mogao pomalo pomje- Enesom: “Enesa sam poznavao od njegove
njeg susreta s Enesom, kada ga je zijaretio rati ruke, a poslije ni njih. 11. godine. U tih 16 godina, koliko smo ži-
u njegovoj porodičnoj kući: “Potkraj jese- “Jedino je sve vrijeme mogao malo glavu vjeli u komšiluku, od lijepog dječaka Enes
ni, nekad nakon akcije ‘Mostobran ’94’, pomicati i normalno razgovarati”, kazuje je stasao u krasnog mladića, blagog pogleda,
s rahmetli Hamdijom Abazovićem išao otac Husnija i nastavlja: “Trebao je on ići skoro pa nečujnog hoda i pomalo stidljive
sam u posjetu Enesu. Bio je predložen za i u banju u Fojnicu, međutim, doktor je druželjubivosti. Kao imam džemata Lu-
značku ‘Zlatni ljiljan’, pa smo mu ponije- ustanovio da je prekasno za njegov opora- barda, svjedočio sam njegovom dolasku iz
li tu lijepu vijest i nešto novca koji se tim vak. Metak mu je pokidao ključnu venu Hrvatske i stupanju u redove 505. brigade,
povodom isplaćivao. Neopisivo mi je bilo u kičmi, koja se postepeno sušila prema te bio ponosan na svog bivšeg učenika iz
teško vidjeti ga nepokretnog u krevetu. U mozgu. Jer metak mu je ušao kroz rame, mekteba. S vidnom željom da radi Božijeg
tom momentu nisam imao snage spome- odozgo, i izbio na kičmu, pritom trgaju- zadovoljstva brani Bosnu i Hercegovinu,
nuti mu ni ‘Ljiljan’, niti novac. Malo smo ći centralnu venu koja povezuje kičmenu islam, bošnjački narod i slobodu uopće,
popričali, čak se i našalili. Dok sam mu moždinu s mozgom. Da je bilo odmah Enes se odmah po dolasku uključio u elit-
pričao o tome kako je u Bosanskoj Krupi izvesti operaciju, možda bi se i spasio. Prvi nu jedinicu ‘Hamza’ i bio sudionik dosta
poginuo naš zajednički saborac Ibrahim put kad sam mu otišao u posjetu u Zenicu izvojevanih pobjeda. Težio je on slobodi i
Šahinović Briško, u jednom momentu su nije mi doktor ništa detaljno objašnjavao. išao joj u susret, pritom se ne kolebajući i
mu potekle suze i samo je rekao: ‘Čuvajte Tad je Enes još bio staložen. Drugi put ni truna jednog ne uzmičući pred fijukom
se, momci moji, čuvajte, i Boga za smrt kad sam otišao, već je bio prilično napet. puščanih zrna i kanonadom granata. Potvr-
molite.’ Na rastanku sam novac predao Žalio se što ga ne šalju u Fojnicu, o čemu da svega toga jeste i taj kobni 2. septembar
njegovoj supruzi. Iako smo obećali, nismo je ranije bilo govora. Tad sam otvoreno 1994. godine, kada je teško ranjen. Nije se
mu ponovo otišli u posjetu jer je Hamdo razgovarao s doktorom, koji mi je rekao: predavao ni u periodu višemjesečne nepo-
‘Znaš šta, Husnija, ne smijem ja njemu kretnosti. Kad god sam ga posjetio, ničim
reći pravo stanje, ali nema rašta njega sla- nije iskazivao da je zažalio što se umjesto
“Kad se zalomila pucnjava, ti ikuda. Na početku kad je došao, ja sam lagodnog života svim bićem stavio na ras-
trkom smo krenuli prema kući. njega pomalo zavaravao da je stanje bolje polaganje svojoj domovini. Naprotiv, sve
Nekoliko metara ispred nas nego što jeste. Međutim, njemu je ostao vrijeme svoje iskušanosti saburio je, vje-
rujem, svjestan nagrade koju je Svevišnji
zdrav još samo jedan dio vene koja pove-
vidjela se vatra, začuo se dugi zuje kičmu i mozak. I ta vena se sve više takvima najavio. Otud moje divljenje mla-
rafal. Dok se kretao blago suši. Samo je pitanje dana i sedmice koliko đahnom Enesu što je u malo godina živo-
sagnut, Enesa je pogodio i će on poživjeti. Tu, nažalost, nema spasa. ta postigao mnogo. U konačnici, apsolut-
Mi ćemo njega opremiti i uputiti da ide u
ni smiraj i ako Bog da dženetske perivoje
oborio ga na zemlju. Kad smo banju u Gatu. I on neće još dugo živjeti, nagizdane neizmjernim slastima. Otud
pitali doktora kako je moguće ali nemoj mu to kazivati bogati.’ I zbilja, dragost što sam čestitog Enesa doživljavao
da je pogođen u kičmu a da ni nije ni stigao otići u Gatu. Doktor k’o da kao velikog junaka i gromadu od čovjeka.
Neka mu Svemilostivi svaku kap krvi što
je znao kad će on umrijeti. I uputio ga je
glasa nije pustio, i on se kući s opravdanjem da od kuće kroz ne- je proli na Njegovom putu i svaki uzdah
tome čudio” koliko dana ide u tu banju. Doktor je že- izazvan bolom nadomjesti Džennetom i
lio da mu barem prividno udovoljimo u blizinom najodabranijih.” n

STAV 17/10/2019 73