Page 82 - STAV broj 344

KRIVO SRASTANJE

“Bila je tako lijepa”

SLUČAJAN SUSRET I

POLJUBAC U NEVAKAT

Čudesno je bila lijepa J. B. Dakako, bili smo zaljubljeni u nju, čak i neke
djevojčice, a nastavnici su slinili kad bi s dnevnikom pod rukom pronijela
hodnikom svoje graciozno tijelo, lijepu, poluoborenu glavu i dugu, crnu
kosu koja je jedva primjetno poskakivala i rasipala se po ramenima. Kad
bi pisala na tabli, izgledala je još ljepše, a nama bi ispadale olovke iz ruku,
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ zurili bismo netremice u njeno savršeno obličje i... Ovdje bih se zaustavio.

dmah sam je prepoznao, premda poluoborenu glavu i dugu, crnu kosu koja – šapuću, smijulje se ne obraćaju pažnju
je bila udaljena pedesetak me- je jedva primjetno poskakivala i rasipala na mene.
tara od mene i okrenuta leđi- se po ramenima. Kad bi pisala na tabli, Naginjem se preko stola, otvaram J.
Oma. Koračala je teško, tromo, izgledala je još ljepše, a nama bi ispada- torbu, stavljam nešto novaca unutra i za-
povremeno zastajkujući. Starica. Da, bila le olovke iz ruku, zurili bismo netremi- tvaram je.
je to ona, J. B., moja nastavnica geogra- ce u njeno savršeno obličje i... Ovdje bih – I tako... Mučilište, kažeš – reče nešto
fije iz osnovne škole. Sustigoh je i oba- se zaustavio. vedrija dok polahko sjeda za stol.
zrivo priđoh. Silno sam želio da me primijeti i da joj – Da, to je posljednje što sam objavio.
– Dobro veče, gospođo J. se dopadnem, pa sam kao mahnit učio geo- Mada, katkad mi se učini da je naslov pre-
– Dobro veče – zbunjeno otpozdravi. grafiju iz svojih udžbenika, srednjoškolskih grub, pa čak i pretenciozan.
– Ne prepoznajete me? udžbenika moji sestara, očevih enciklope- – Zašto? Upravo suprotno. Snažan je,
– Iskreno, ne. A Vi ste? dija, atlasa, čak i iz topografskih karata... ekspresivan, zorno i vjerno zrcali vrijeme
– Prije svega, oprostite što Vam prila- Sve što znam o geografiji naučio sam beščašća u kojem jesmo. Uostalom, to je
zim ovako, na ulici. Zovem se Sadik Ibra- u to vrijeme. tvoje pravo, tvoja licencia poetica.
himović i bio sam Vaš učenik u osnovnoj Sjedimo, pijemo kahvu, a J. me, što – Valjda je tako.
školi. Doduše, davno je to bilo, pa ne čudi kurtoazno, što tipično ženski radozna- – Koliko ti je godina?
što me se ne sjećate. Možda Vam pomogne lo, potanko propituje o mnogo čemu i – Hoće li umjesto odgovora na Vaše pi-
ako Vas podsjetim da sam kod Vas uvijek pažljivo sluša. tanje biti dovoljno ako kažem da sam djed?
imao peticu, a dobiti peticu od Vas nije Zatim, kad je valjda dobila željene in- – Sad me nasmijavaš ovim vrludanjem!
bilo nimalo jednostavno. formacije, a njena radoznalost splasnula, Da, hoće, naravno. Uzgred, kad sam vam
– Ah, da! Sjećam se. Znao si sve rijeke počinje pričati o svom životu, o tegobnim predavala, bila sam tridesetak godina
i planine u Indiji, Kini i Japanu. staračkim danima, usamljenosti, mizernoj mlađa nego ti sad. Eto šta ti je život. Eh,
– I jezera, pustinje, klimatske i bio- penziji dostatnoj tek za plaćanje računa i hvala ti od srca na svemu, ali zaista bih
tičke areale... kupovinu najnužnijih lijekova, nedavnoj morala poći. Hoćemo li?
– Pa, da. Sadik. Visok, lijepih očiju, smrti svog muža, sinu koji živi u Kanadi – Da, naravno.
tih, šutljiv. Da, da, kod mene si zaista i godinama joj se ne javlja niti dolazi... Nakratko zastajemo vani, razmjenjuje-
imao peticu. Pa kako si? Tu si? U Tuzli? Slušam je, saosjećajno klimam gla- mo učtivosti i lijepe želje. J. mi pruži ruku
– Da, tu sam. Nego, bilo bi mi zado- vom, ona nastavlja pričati, otvara druge i, sasvim neočekivano, poljubi me u obraz.
voljstvo i čast popiti kahvu s Vama, narav- teme, uglavnom teške i mračne i, odjed- – Da ste me ovako poljubili prije četr-
no ako to želite i imate vremena. nom, a, dakako, ničim to nisam pokazao, deset pet godina... – zaustih nepromišljeno
– Pa sad... Znaš, upravo sam bila na bi mi dosadno. i postiđeno se ugrizoh za jezik.
kahvi s prijateljicom, ali kad smo se već Kad sam u mislima odlutao daleko, – Znam, ali bio si dijete, Sadik. Do-
ovako nenadano ugodno sreli, može, pri- sasređeno je gledao i slušao samo žubor viđenja i svako dobro.
hvatam također sa zadovoljstvom. njenih riječi, J. naglo prekida priču ko- Ispratih je pogledom. Koračala je teško,
Čudesno je bila lijepa J. B. Dakako, joj se kraj nije nazirao, s naporom ustaje, tromo, povremeno zastajkujući. Starica.
bili smo zaljubljeni u nju, čak i neke ispričava se i odlazi u toalet. Pođoh i ja, a primisao da je ovo, mož-
djevojčice, a nastavnici su slinili kad Ispod oka gledam uokolo. da, naš posljednji susret dugo je odzva-
bi s dnevnikom pod rukom pronijela Osim konobara, zabavljenog pra- njala duboko u meni.
hodnikom svoje graciozno tijelo, lijepu, njem čaša, tu su još dva zaljubljena para Nadam se da griješim. n

82 8/10/2021 STAV