Page 80 - STAV broj 344
P. 80
KULTURA
Jedan od najnadarenijih mlađih pjesnika
PJESME S OPOROM NOTOM
I OŠTROM KRITIČKOM
NABRUŠENOŠĆU
Mirza Pinjić, “Ekshumacija duše”, Udruženje
“Mladi Tuzle”, Tuzla, 2021.
Piše: Željko GRAHOVAC
edavno je izašla iz štampe još jedna, među brojnim ove
godine, knjiga poezije koju bilježimo kao prvijenac:
ovaj je put riječ o “Ekshumaciji duše” mladog pjesni-
Nka i glumca iz Tuzle Mirze Pinjića. Rođen je 1997. go-
dine u Tuzli. Tu je pohađao Akademiju dramskih umjetnosti
i diplomirao na Odsjeku gluma, a angažiran je u predstavama
Teatra “Kabare”, Narodnog pozorišta i Pozorišta mladih iz Tu-
zle. Pjesme i kratke priče objavljivao je dosad na internetskim
portalima i u nekoliko zajedničkih zbirki mladih autora.
Ukupno pedeset tri pjesnička teksta razastiru se pred čita-
teljem, bez grupiranja u cikluse, s izraženom potrebom da se o
sadržinama koje pripadaju raznim motivskim krugovima i ni-
voima kaže što više: kumulativnost nauštrb reduktivnosti opća
je značajka prvijenaca, u kojima mladi pjesnici još uvijek tragaju
za modelom izražajnosti i za obrascem konstrukcije i kompozi-
cije teksta koji bi im bili primjereni (i prije i više od ostalih) i
unutar kojih bi mogli osjetiti i raspoznati vlastiti duhovno-poe-
tički postav, kao “tvrdo tlo pod nogama”. Ovo, naravno, ne tre-
ba tretirati ni tumačiti kao negativan kritički stav jer je sasvim
prirodno da za “susret pjesnika sa samim sobom” treba više od
prve knjige: nužno je u iščitavanju i recepciji poezije (u iščita-
vanju-sricanju jedan preko drugog već napisanih slojeva svije-
ta-palimpsesta) pronalaziti “ono svoje” (ko god, kad god i kako
god da je već pisao tu poeziju koja jest “naša” i čijoj “našosti”
tek trebamo darivati cijelog sebe, svoju duševnost, duhovnost,
pažnju i koncentraciju).
Vrijeme “rođenih pjesnika” ili barbarogenija davno je prošlo MATI
– i toga je, na sreću, svjestan mladi pjesnik: nema preuzetnosti,
povišenih tonova, patetike niti “raspjevanosti” u njegovim tek- Žuljevi na njenim dlanovima su zamijenili prstenje
stovima. Ima bola, ima (samo)osluškivanja, ima odvažnosti-ne-
potkupljivosti u razabiranju istine… i to je pravi “instrumenta- Ona plače bisere
rij” s kojim se kreće u kreativnu autorsku avanturu. Recenzent Sem kad je suzama uzrok sin
ove knjige, pjesnik Darko Cvijetić ovako je predstavio taj au- Tad liju kiše
torski ulazak u svijet poezije: Potope grad
“Zapravo, sve pjevano ‘već je rečeno’, jer nikada nije bilo da
nije sve već rečeno. I Homer je pisao pod istom pretpostavkom – Zadebljale pete od hodanja
da sve je već kazano. (...) Uopće, ništa se ne može reći, kada sve Do pristojnog života i punog trbuha
već ne bi bilo rečeno. Tu je procjep za pjevno, jer pjevno nema Maraton, maraton…
usporedbu, ptica pjeva iznova, nikome i svemu se obznanjujući.
Mirza Pinjić pronalazi u svijetu tu pukotinu pjevnog. Izmičući Munje joj pucale u srce
‘uvijekazivom’ govoru, pjevno je jedini još put ka sebi u svijetu.” Suveniri
Na samom početku tog puta pjesnik “u pukotini pjevnog”
traži i pronalazi najoporiju, najgorču i najstrašniju moguću Tri bajpasa
80 8/10/2021 STAV