Page 39 - STAV broj 271

SVIJET

Bilješke iz Torina
DRIVE-IN

DŽENAZA Torinu, momentalno zatvoreno

Monumentalno (monere, lat.
sačuvati, pohraniti) groblje u

U doba COVID-a u Italiji do jučer nije bilo moguće zakonski
obaviti sahranu. Umrli su bivali isključivo spaljeni, pri čemu nije
bio moguć ma kakav posmrtni obred, osim onog porodičnog,

pod uvjetom da je preminuli umro kod kuće. Jedina propisana
Tekst i fotografija: Mirza SOKOLIJA
mogućnost bila je pratiti mrtvačka kola do krematorija,
poslušno ostati u svojim kolima, i tako u mješavini mrtvačkih i
privatnih vozila ostati u koloni, gledajući kroz okno čas nebo,
čas zemlju, čekajući dostavu pepela

SAHRANITI individualizmu. Stup na kojem se razvila umro kod kuće. (Kako će i da li će djeca
U svom poznatom eseju Ornament i zapadnoevropska misao o arhitekturi je- otići na žalost sirotoj udovici?) Jedina pro-
Delikt iz 1908. godine Adolf Loos (Brno, ste da je “svrha” ruka koja ju “oblikuje”. pisana mogućnost bila je pratiti mrtvačka
1870 – Beč, 1933) kazao je: “Ako šećući Ekstremizacija takvog razmišljanja, koje kola do krematorija, poslušno ostati u svo-
kroz šumu naiđemo na humku, dugačku sagledava uzročno-posljedični odnos iz- jim kolima, i tako u mješavini mrtvačkih i
6, a široku 3 stope, lopatom uobličenu u među “svrhe” i “oblika”, zatvara nam privatnih vozila ostati u koloni, gledajući
krnju piramidu, odmah se uozbiljimo i ne- vrata za razumijevanje općih vrijednosti. kroz okno čas nebo, čas zemlju, čekajući
što nam kaže: ovdje je sahranjen čovjek. Ako ostanemo pri svrsi, bez smjelosti, i ne dostavu pepela – drive-in dženaza! A šta
Ovo je arhitektura.” okušamo prekoračiti viši prag, onda se ra- znače nebo i zemlja? (Moj šestogodišnji
Razmatrajući Loosov rad, arhitekt An- stajemo od historije. sin, kad je nedavno preminula nama dra-
tonio Monestiroli (Milano, 1940–2019) U doba COVID-a u Italiji – zemlji u ga osoba, nakon što se isplakao, kaže: “Ali
piše da je zadatak arhitekture predstaviti kojoj se drži do projekata – do jučer nije ipak, Enrika, gore široko otvorenih ruku
osjećaje koji vežu građane naspram usta- bilo moguće zakonski obaviti sahranu. čekaju dedo Beppe i dedo Kemo.”). Šta
nova, tako da ustanove bivaju prepoznate Umrli su bivali isključivo spaljeni – po se događa danas? I kako je moguće da u
posredstvom arhitekture. U tom smislu, svrsi! – pri čemu nije bio moguć ma ka- oblicima stotine hiljada godina kodiranih
možemo kazati da je arhitektura izraz odre- kav posmrtni obred – oblik! – osim onog prostora – do jučer osmišljavanih olovkom,
đene civilizacije, pri čemu je ona protivna porodičnog, pod uvjetom da je preminuli te podebljanih kineskim tušem, pa danas

STAV 14/5/2020 39