Page 55 - STAV broj 223

potrebe, a i to ili pojedu divlje životinje ili
unište kasni mrazevi u proljeće ili rani uje-
sen. Zime su teške, a snjegovi duboki. A,
ipak, ljudi su nekako vezani za ovo mjesto.
Godušani su u inostranstvo počeli odlaziti
ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Do rata su išli samo nosioci porodica, a od
rata odlaze i cijele porodice.
“Ovdje je pukla prva puška u BiH. Je-
dan student odavde je oko toga imao ra-
spravu s profesoricom o tome i dala mu je
nižu ocjenu. U knjigama ne piše da je 17.
oktobra 1991. ovdje ubijen prvi četnik. To
je ovdje u selu zvanično, od tada je ovdje
počeo rat. Linija je bila blizu kuća, oni su
već bili prišli, što se kaže, do hambara,
ako hoćeš kravi da odeš, moraš s puškom
i moraš se čuvati jer odozgo vide dobro.
Onaj poznati relej Stolice je tu blizu, na
onom brdu. Prije rata ovdje niko nije imao
antenu niti je kome trebala, mi smo imali
dobar signal, u najgorem slučaju, gurneš
viljušku umjesto antene u televizor i fata
sve kanale”, priča Hasanović.
Ljudi iz ovog džemata vezani su za svoje
selo, gdje god odu, ljeti se vraćaju u Goduš.
Iz Amerike ili Australije dolaze na odmor
u Goduš. Prvo deset dana u Goduš, pa tek
onda negdje na more. Ta vezanost za rod-
no mjesto bila je od velike koristi tokom
agresije, jer dobro je poznato da je ratište
elo Goduš nalazi se pet-šest kilo- u Sapni i Teočaku bilo jedno od najtežih.
metara udaljena od Sapne, i to je “Dijaspora je stvarno dosta pomogla,
Piše: Jakub SALKIĆ naselje na najvišoj nadmorskoj bilo je kritično jedno mjesec, mjesec i
jakub@stav.ba Svisini u ovoj općini. Kako kaže po na početku, a kasnije nas je dijaspora
seoski imam Meho ef. Hasanović, odav- održala šaljući brašno, municiju, cigare...
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ de ljudi uglavnom odlaze vani da žive i Cigare su, otprilike, bile najvažnije. Ovo
rade, poljoprivredom se baš i ne mogu su rubovi općine Zvornik koji su debelo
baviti, osim ono malo što posiju za svoje stradali. Ovaj džemat nije imao nijednu

STAV 13/6/2019 55