Page 57 - STAV broj 309

– taj se dio sada obnavlja. Ispod je donji
grad, to je bedemima opasano naselje du-
žine 250 metara, od istočne kule do stijene.
Pronašli smo tu ostatke nastambi korište-
nih dok je grad bio u ekspanziji, tu su bili
bogati trgovci i administrativno osoblje
jer je grad bio administrativni centar. Tu
je bilo sjedište župe koja se u 13. stoljeću
zove Vidogošća, u 14. i 15. župa Dubrov-
nik. Dolaskom Osmanlija župe postaju
nahije, ranoosmanski izvori donose podat-
ke da nahiji Dubrovnik pripada područje
od Vratnice u Visokom, Breza, Ilijaš, dio
Vareša i sve do Bakića u današnjoj općini
Olovo”, objašnjava Mijatović.
Ispod donjeg grada, navodi on, nalazi
se prostor koji se zove Varoš Dubrovnik.
To je prostor za stacionarnu trgovinu, sva-
kodnevnu, nešto kao današnja Baščaršija.
Prema istraživanjima i tipologiji koju je
postavio Pavo Anđelić pedesetih godina
prošlog stoljeća, fizionomija varoši takva
je da ima trg i glavnu ulicu na kojima su
smještene prodavnice i kuće, odnosno ma-
gaze i stambeni objekti.
“Interesantno je da je sve to na vrhu
brda, na jednom hrbatu koji je nepristu-
pačan. Inače, cijeli grad je napravljen tako
da mu se samo jednim putem može prići,
sa svih su ostalih strana visoke litice. To je
idealna pozicija za srednjovjekovni grad po
ocjeni stručnjaka, ali prije pojave topova,
jer je pravljen na poziciji da ga se s okolnih
brda može topom gađati kako hoće, a to go-
vori i o njegovoj starosti”, kaže Mijatović.
Prve vijesti o njegovom osnivanju do-
nosi Jakov Lukarević, dubrovački hroničar,
koji piše 1605. godine da su taj grad osno-
vali dubrovački trgovci kada im je Kulin
ban dao na eksploataciju srednjobosanske
rudnike. To je varijanta koja je kroz histori-
ografiju različito ocjenjivana. Jedan period
uzimala se kao ispravna teza, drugi je pe-
riod odbacivana, ali niko još nije ponudio
bolju i vjerodostojniju teoriju. Lukarević
svoje kazivanje zasniva na djelu Emanue-
la Greka Hronika vojvode Hrvoja, ali to je
djelo izgubljeno. Starobosanski Dubrovnik
samo se jednom pojavljuje u dobrovačkim
arhivima u kontekstu trgovine, i to 1404.
godine, kada je u Dubrovniku sklopljen
ugovor o transportu šezdeset tovara soli za
bosanske gradove Dubrovnik, Deževice i
Visoki. Deževice su u to vrijeme najvažniji
rudnik srebra, Visoko administrativni cen-
tar, a Dubrovnik mjesto gdje se obavljala
trgovina. Tek poslije posljednjeg rata ovaj
se lokalitet počeo istraživati i ispostavilo se
da na njemu ima tih urbanističkih cjelina
koje govore o građevinskom kompleksu sa-
stavljenom od gornjeg grada, donjeg grada,
varoši i podgrada, a podgrad je lokalitet na
kojem je bila zanatska proizvodnja, jer sta-
cionarna trgovina podrazumijeva prisustvo
strane robe, ali i domaće. Primjera radi,

STAV 4/2/2021 57