Page 59 - STAV broj 309

ornamenata. Historiografi smatraju da je
u starom gradu Dubrovniku u to vrijeme
postojala škola za klesanje stećaka. Uočlji-
va je sličnost između olovskih i vareških
stećaka. Ivan Lovrenović smatra da oni
pripadaju istoj klesarskoj školi, ilijaškoj,
dubrovačkoj ili kopošićkoj.
“Ovo je dobar argument da, kada dođe
turista u Sarajevo pa želi da vidi naše bla-
go koje je pod zaštitom UNESCO-a, za sat
vremena može biti ovdje i vidjeti nešto što
je zaista reprezentativno”, kaže Mijatović.

LEGENDA O POZLAĆENICI
Prije arheoloških iskopavanja 2015. go-
dine stećci na Kopošićima bili su u zemlju
utonuli i nisu se vidjeli ukrasni elementi. Perica Mijatović Sanja Zagorac-Jozić
Tokom tih istraživanja stećci su izvađeni
iz zemlje na nivo da se mogu vidjeti. Tada zidinama. Sedam vojski sedam godina ko vidi ‘plamen’, zapamti mjesto i sutra-
su Adnan Busuladžić i Edin Bujak, vode- opsjedalo je grad. Onda je jedna starica dan s krampom ode da iskopa blago. Da
ći arheolozi, našli u četvrtom grobu bro- odala tajnu paši da se grad snabdijeva vo- li je iko našao blago, ne zna se.”
katni plašt sa zlatnim vezom. Utvrđeno je dom s Čemernice, koja je pet kilometara Ipak, ova legenda može poslužiti kao
da je pripadao Mirku Radojeviću i sada se udaljena, a voda je drvenim čunkovima trag za istraživanje i dokazivanje teze o
plašt nalazi u Zemaljskom muzeju u sef dovedena na grad. Na planini Čemernici rudnicima u okolini Dubrovnika.
sobi zajedno sa Sarajevskom hagadom, pla- kraljica je imala mal (stoku) i pastiri bi, “U Pozlaćenici, ustvari, ima jedna rupa,
štom kralja Tvrtka I i tri značajne povelje. kad pomuzu krave, kako je grad bio pod vlasnica njive pričala mi je da kamen dugo
Mirko Radojević bio je otac kneza Ba- opsadom i ništa nije moglo ući u grad, pada kada ga baciš. To bi moglo biti ver-
tića, a on je još značajnija politička ličnost odmakni vodu i pusti mlijeko kroz čun- tikalno rudarsko okno. Ime Pozlaćeni-
od sina, imao je dužu političku aktivnost. kove. Oni u gradu u bačvice bi sipali mli- ca moguće da je dobila po tome što se tu
Radojević je potpisao devet, a sin mu šest jeko i tako se hranili. I kaže starica paši: iskopavalo pozlaćeno srebro. Prema priči o
povelja. Bio je politički aktivan od 1380. – Svoga konja tri dana hrani i timari, al’ nastanku Dubrovnika, ban Kulin našao je
godine do 1404. godine, kada je umro. Sa- vode mu ne daji, onda ga istjeraj kad je željezne i srebrene majdane, ali nemajući
hranjen je bez glave. najviše sunce na planinu Čemernicu i gdje vještih rudara, napravio je dogovor s Du-
“Bez glave se moglo u to vrijeme osta- žedan konj zakopa, tu su cijevi, presijeci brovčanima da se organizira eksploatacija.
ti na dva načina, da te neprijatelj zarobi i cijevi i zauzet ćeš grad. Za informaciju U neposrednom okruženju bilo je i neko-
odrubi ti glavu, ili da ti kralj odsječe glavu joj paša dade kesu dukata. Ali, dogovori liko rimskih rudnika. Sve to čini osnova-
ako izdaš preuzete obaveze. U to je vrije- se kraljica s pašom da će predati grad ako nom tezu o Dubrovniku kao rudarskom
me bila gužva u državi, bila su dva kralja, joj dopusti da ponese blaga koliko može reviru. I ja sam našao komade rude i poslao
kralj Tvrtko II i kralj Ostoja. Jednog je mo- natovariti na pedeset konja. Ostadoše na analizu u Tuzlu, utvrdili su da je riječ
rao izdati, pa mu je zbog toga, vjerovatno, dvije bačve blaga. Nije ih mogla nato- o željeznoj rudi. Ako se ova teza potvrdi,
kralj Tvrtko II odrubio glavu”, objašnja- variti, te ih sakri u jednu njivu koja se i onda će biti tačna i teza da su starobosan-
va Mijatović. danas zove Pozlaćenica. Od tada je kod ski grad Dubrovnik osnovali Dubrovčani
Sudbina je takva da su se 600 godina mjesnog stanovništva ostalo da uoči blag- koji su se tu bavili rudarenjem, te će se po-
poslije u istoj prostoriji, u Zemaljskom mu- dana Blagovijesti izlaze na okolna brda tvrditi i teza o tome da je Dubrovnik bio
zeju, našli plaštovi kralja Tvrtka I i njego- i gledaju u Pozlaćenicu, čekajući da vide prvi metalurški centar u srednjovjekovnoj
vog najbližeg saradnika Mirka Radojevića, ‘plamen’, da zasija blago iz zemlje. Gdje Bosni”, kaže Mijatović.
te dvije povelje koje su i kralj Tvrtko I i Konstantnim ulaganjem u rekonstruk-
Mirko Radojević potpisali. ciju, kreiranjem kvalitetnih turističkih
Ivan Lovrenović kazao je za stećke na sadržaja i dobrom prezentacijom može
Kopošićima da su savršeni primjerci sred- Srednjovjekovni grad se Dubrovniku udahnuti novi život, ovaj
njovjekovne evropske skulpture. “Kada bi Dubrovnik dugo je bio kulturno-historijski biser mogao bi, na-
Andre Malraux ponovo pisao Imaginarni kon stoljeća propadanja, zasjati nekim
muzej svjetske baštine, uvjeren sam da bi ovi zaboravljeni grad koji prati novim sjajem.
stećci s Kopošića imali u njemu zapaženo neka zla kob, pa iako je “Ja bih rekao da je Dubrovnik imao 200
mjesto”, pisao je Lovrenović. Dakle, to je godina razvoja, 250 stagnacije i 300 godi-
evropski nivo kulture. neizmjerno vrijedan, ostaje na devastacije. Gore nam je neko ostavio
Milenko Filipović zabilježio je 1924. zaboravljen, nepriznat i remek-djelo iz 15. stoljeća, a mi ne znamo
godine zanimljivu legendu o starobosan- ni da to prepoznamo, a kamoli da štitimo
skom gradu Dubrovniku, o bježanju kra- nepoznat. Kako se više ili da predstavimo drugima”, zaključuje
ljice Katarine pred Osmanlijama. Kraljica istražuje, tako se sve više Perica Mijatović.
Katarina, uz kralja Tvrtka I i bana Kulina, Jedan predstavnik turističke zajednice
među najpopularnijim je ličnostima naše otkriva njegova vrijednost onog većeg, poznatijeg i očuvanijeg Du-
srednjovjekovne povijesti. u kulturno-historijskom brovnika jednom je prilikom rekao: “Ču-
“Grad je pripadao kraljici koja se dugo vajte svoje starine, mi od svojih živimo. I
branila. Osmanlije nisu mogle osoliti kontekstu. to jako dobro.” n

STAV 4/2/2021 59