Page 72 - STAV broj 156

kultura

jezikom (a što već odavno ima svoj pre- to doći do izražaja nakon što je 17. marta u se drže načela ravnopravnosti svih jezika
cizni naučni termin ‘standardni jezik’ ili Hrvatskoj na naslovnici zagrebačkog lista naroda Jugoslavije.’”
‘jezik kulture’); jedna se govori pretežno Telegram objavljena Deklaracija o nazivu i
u istočnoj polovini srpskohrvatske jezič- položaju hrvatskog književnog jezika. SRBIJANSKI “PREDLOG
ke teritorije (gde je najveći kulturni cen- ZA RAZMIŠLJANJE”
tar Beograd) a druga pretežno u zapadnoj U Deklaraciji, između ostalog, piše i
(sa Zagrebom kao glavnim centrom). (...) ovo: “Načelo nacionalnog suvereniteta i Ubrzo nakon objavljivanja Deklaracije
Bez obzira na to kako je Zagrepčanin do- potpune ravnopravnosti obuhvaća i pra- o nazivu i položaju hrvatskog jezika u javno-
šao do svoje varijante književnog jezika vo svakoga od naših naroda da čuva sve sti se pojavio još jedan dokument. Riječ
i kakvi su sve momenti uslovili njenu atribute svog nacionalnog postojanja i da je o tekstu Predlog za razmišljanje, koji je
specifičnu stilizaciju, ta varijanta postoji, maksimalno razvija ne samo svoju pri- bio odgovor na hrvatsku jezičku dekla-
ona je sredstvo kojim se širi savremena vrednu, nego i kulturnu djelatnost. Među raciju, a koji je potpisala grupa pisaca iz
kultura u široke mase hrvatskog naroda. tim atributima odsudno važnu ulogu ima Srbije. Predlog za razmišljanje donesen je
Mi nemamo prava ni da previđamo njeno vlastito nacionalno ime jezika kojim se 19. marta 1967. godine, samo nekoliko
postojanje ni da negiramo njen socijalni hrvatski narod služi, jer je neotuđivo pravo dana nakon objavljivanja hrvatske jezič-
prestiž (Ivić, 1965.–1966.: 8.).” svakoga naroda da svoj jezik naziva vlastitim ke deklaracije. Donesen je na Skupštini
imenom (istaknuo R. B.), bez obzira radi Udruženja književnika Srbije, a tekst je
Znatan utjecaj Milke Ivić na uspo- li se o filološkom fenomenu koji u obli- potpisalo četrdeset pet književnika.
stavljanje dvovarijantske jezičke politi- ku zasebne jezične varijante ili čak u ci-
ke nakon Petog kongresa jugoslavenskih jelosti pripada i nekom drugom narodu.” U tekstu Predlog za razmišljanje piše:
slavista iznio i je Stjepan Babić u tekstu “Posle svestranog razmatranja ovog zna-
Hrvatski jezik u kolopletu jezikoslovnih, vre- Istaknuti dio ovog citata vrlo je važan u čajnog istorijskog dokumenta (Deklaracije,
menskih i političkih prilika, objavljenom u sadašnjem vremenu u Bosni i Hercegovini nap. R. B.) grupa pisaca smatra: legitimnim
58. godištu Jezika. O tome Babić piše: i dobro bi bilo da ga se prisjete oni hrvat- i neotuđivim pravom svakog naroda da dono-
ski lingvisti, političari ili čak obični puk si odluke o nazivu i razvoju svog sopstvenog
“Naime glavni zagovornik priznanja koji drugima nameću naziv bošnjački je- jezika” (istaknuo R. B.).
varijanata bila je Milka Ivić. Ona je zatraži- zik i uskraćuje pravo da svoj jezik nazivaju
la priznavanje dviju varijanata, zagrebačke bosanskim. A takvih nije malo. Potvrđuju Ono što smo kazali za istaknuti dio
i beogradske. (...) S njom se najvjerojat- to mnogi članci, razni programski tekstovi hrvatske jezičke deklaracije, u kojoj se
nije slagao i njezin muž Pavle. (...) Jasno hrvatskih jezičkih udruženja i institucija, ističe neotuđivo pravo svakoga naroda da
je da su ‘gotovo svi srpski znanstvenici’ školska praksa i ustavi kantona u kojima svoj jezik naziva vlastitim imenom, odno-
odbacivali takva gledišta i da nisu mo- je naziv jezika bošnjački za one koji svoj si se i na ovaj dio Predloga za razmišljanje.
gli prihvatiti da se itko sa srpske strane jezik zovu bosanskim. “Davanje” neotu- Brojni su primjeri u manjem bh. entitetu
složi s njima. Tada su pod udar došli Ivi- đivog prava nekome da svoj jezik naziva Bosne i Hercegovine uskraćivanja prava
ćevi. Milku su porugljivo zvali ‘gospođa vlastitim imenom podrazumijeva i obave- na naziv bosanski jezik, za koji su se kao
Varijanta’, a Pavle je dva puta propao u zu “davaoca prava” da poštuje ime jezika ime svom maternjem jeziku opredijelili
izboru za člana Srpske akademije nauka za koje se neko opredijelio. mnogi stanovnici Bosne i Hercegovine,
i umetnosti. Milka je ušutjela, a Pavlu je ne samo Bošnjaci.
bio važniji izbor u Akademiju od znan- Ono što je ključno u Deklaraciji
stvenoga uvjerenja pa je preokrenuo ka- jeste zahtjev za priznavanje hrvat-
banicu i postao jedan od najžešćih unita- skog jezika kao zasebnog. To potvr-
rista. Na hrvatskoj strani s 1967. godinom đuju sljedeći navodi iz Deklaracije:
dolazi Deklaracija i bura koju je ona iza-
zvala. Kad se bura stišala, na političkoj “Ustavnim propisom utvrditi
su se strani zahtjevi iz Deklaracije počeli jasnu i nedvojbenu jednakost i rav-
prihvaćati, ne samo na hrvatskoj, nego i nopravnost četiriju književnih je-
na saveznoj razini.” zika: slovenskoga, hrvatskoga, srp-
skoga, makedonskoga. U tu svrhu
HRVATSKA JEZIČKA DEKLARACIJA treba izmijeniti formulaciju iz Us-
tava SFRJ, čl. 131, koja bi morala
Navedeni su događaji nakon Sarajev- glasiti ovako: ‘Savezni zakoni i drugi
skog slavističkog kongresa imali znatnog opći akti saveznih organa objavlju-
utjecaja i na jezičku situaciju u Bosni i Her- ju se u autentičnom tekstu na četiri
cegovini, jer je Bosna i Hercegovina bila književna jezika naroda Jugoslavije:
teritorij na kome su se “borile” dvije tek srpskom, hrvatskom, slovenskom,
uspostavljene jezičke varijante. Posebno će makedonskom. U službenom sao-
braćaju organi federacije obvezno

Kao što se iz prethodno navedenih članova Ustava Bosne i
Hercegovine iz 1963. godine može vidjeti, službeni je naziv
jezika srpskohrvatski. Očekivali bismo ovdje oba naziva – i
srpskohrvatski i hrvatskosrpski, s obzirom na to da je dobar
dio bosanskohercegovačkog stanovništva, barem onaj
hrvatski, upotrebljavao naziv hrvatskosrpski. Ovo je jedan od
propusta administrativnih struktura zaduženih za ovaj posao,
ili, možda, to samo izgleda tako

72 1/3/2018 STAV