Page 70 - STAV broj 156
P. 70

kultura

Jezička politika bivšeg Saveza komunista Bosne i Hercegovine

Između hrvatske
“Deklaracije” i srbijanskog
“Predloga za razmišljanje”

Službena jezička politika u Bosni i Hercegovini nakon Drugog svjetskog rata počela je 8. januara
1946. godine, kada je u Službenom listu objavljen Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine,
u kojem se na jezik odnose odredbe iz članova 14. i 114. U tom je ustavu ime službenog jezika bilo
srpski ili hrvatski jezik. To je bio početak državne i republičke jezičke politike, koja će se poslije
ispoljavati na različite načine, a vrlo često i odlukama Centralnog komiteta i različitih organa
Saveza komunista BiH. Najveći broj aktivnosti Saveza komunista BiH koji su bili u vezi s jezičkom
politikom proizlazili su iz “jezičkih” odnosa Srba i Hrvata izvan BiH, koji ni nakon Novosadskog
dogovora nisu mogli biti odraz proklamiranog bratstva i jedinstva. Pokazuju to i dva dokumenta –
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika i Predlog za razmišljanje, čiji su odjeci
uzdrmali i jezičku situaciju u BiH

 Piše: Refik BULIĆ                                Republici Bosni i Hercegovini uživaju        u knjizi Standardni jezik i nacionalni od-
                                                  pravo i zaštitu svog kulturnog razvitka i    nosi u Bosni i Hercegovini (Institut za je-
K njiževnojezička politika u Bosni                slobodne upotrebe svog jezika.” Kao što      zik, Sarajevo, 2001, str. 201), u kojoj su
           i Hercegovini i njezino provođe-       se vidi iz navoda, ovaj se član odnosi na    objavljeni i jezički dokumenti koje na-
           nje u praksi bila je i ostala česta i  jezičku politiku koja je u vezi s pravima    vodimo ovdje. Šipka napominje da se
           zanimljiva tema. Tako veliko za-       nacionalnih manjina i u njoj nema na-        “u svim tim aktima govori (se) o četiri
 nimanje za nju sasvim je normalno u više-        znaka o službenom jeziku.                    jezika naroda Jugoslavije: srpskom, hr-
 nacionalnim zajednicama kakva je Bosna                                                        vatskom, slovenačkom i makedonskom”,
 i Hercegovina. Bavljenje ovom temom u                Takve eksplicitne odredbe nema ni        ali da se iz formulacija u Ustavu Fede-
 prošlosti moglo je biti inicirano različi-       u članu 114, u kojem se također govori       rativne Narodne Republike Jugoslavije
 tim motivima autora, a najčešće težnjom          o građanskim pravima u postupku pred         može zaključiti da postoji čak šest jezi-
 dokazivanja potrebe za jezičkom toleran-         sudovima. U članu 114. piše: “Postupak       ka. Taj se zaključak može izvesti iz for-
 cijom, ali i dokazivanjem odsustva tole-         pred sudovima vodi se na srpskom ili         mulacije člana 65. spomenutog ustava, u
 rancije u sredini u kojoj bi ona trebalo da      hrvatskom jeziku. Građani koji ne znaju      kojem u latiničkoj verziji piše: “Zakoni i
 bude mjerilo ponašanja.                          ovaj jezik mogu se služiti svojim jezikom.   drugi opći propisi Federativne Narodne
                                                  Tim građanima se obezbjeđuje pravo da        Republike Jugoslavije objavljuju se na
     	                                            se upoznaju sa cjelokupnim materijalom       jezicima narodnih republika.”
                                                  i da preko prevodioca prate rad suda.”
 USTAVI IZ 1946. GODINE                           Ipak je iz člana 114. jasno da je službeni       Ovaj citat iz spomenute Šipkine knjige
                                                  jezik u Bosni i Hercegovini srpski ili hr-   pokazuje da se u administrativnom smi-
     S obzirom na ustavnu ravnopravnost,          vatski i da je to naziv jednog jezika, da-   slu na prostoru bivše Jugoslavije formu-
 koja se u Bosni i Hercegovini odnosila i         kle, da se naziv srpski ili hrvatski odnosi  lacijama glavnih pitanja jezičke politike
 na slobodu u izboru jezičkih izražajnih          na jedan jezik.                              nije prilazilo s dovoljnom osjetljivošću
 sredstava, jezička su pitanja morala biti                                                     za jezičke probleme, koji će u kasnijem
 regulirana i nizom dokumenata o knji-                Odredbe o tome je li u Federativnoj      periodu zajedništva u bivšoj zajedničkoj
 ževnojezičkoj politici.                          Narodnoj Republici Jugoslaviji, kako se      državi predstavljati “spoticajne” teme i
                                                  zvala u vrijeme donošenja prvog ustava       česte kočnice zajedništvu te “bratstvu i
     Službena jezička politika u Bosni i          poslije Drugog svjetskog rata, jedan ili     jedinstvu” na štokavskom prostoru.
 Hercegovini nakon Drugog svjetskog rata          više jezika nisu sasvim jasne iz ustava
 počela je 8. januara 1946. godine, kada je       drugih republika, pa i Ustava Federativ-         Ustav Federativne Narodne Republike
 u Službenom listu objavljen Ustav Narodne        ne Narodne Republike Jugoslavije. Tako       Bosne i Hercegovine iz 1946. godine bio je
 Republike Bosne i Hercegovine, u kome se         se “u nekim ustavima i drugim zakon-         početak bosanskohercegovačke jezičke po-
 na jezik odnose odredbe iz članova 14. i         skim aktima srpski ili hrvatski (ili srp-    litike nakon Drugog svjetskog rata, koja
 114. Član 14. odnosi se na slobodu upotre-       skohrvatski i hrvatskosrpski) uzimaju        će se u kasnijem periodu ispoljavati na
 be jezika nacionalnih manjina i u njemu          kao posebni jezici”, navodi Milan Šipka      različite načine, a vrlo često i odlukama
 piše: “Nacionalne manjine u Narodnoj

70 1/3/2018 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75