Page 51 - STAV 73 28.07.2016

BOŠNJAK U NEW YORKU

U starom tijelu zdrav duh

NE ZOVI, MAMA,

DOKTORA – JOŠ

U kasnim se četrdesetim čovjek još osjeća duhom mlad iako je
tijelo odavno počelo popuštati. Ono, obučeš sprinterice i izađeš
Piše:
Nebojša na atletsku stazu siguran da ćeš oboriti neki rekord, pa se nakon
ŠERIĆ ŠOBA dvadeset metara punog sprinta rastaješ sa životom i kontaš kako
bi bilo super da su ambulantna kola tu negdje u blizini

U zadobija. Tu je nemoć teško svariti. Čo- sigurnost nije zavisila samo od debljine
mrklom mraku napipao sam li-
zidova i dubine skloništa, valjalo je prije
vjek svašta može preživjeti, dešavaju se
jevom rukom svoju desnu ruku.
nesreće u kojima vade žive ispod ruševi-
Visila je kao kobasica u mesa-
ili kasnije izaći napolje, uprtiti kanistere
ri. Nije bilo nikakvog osjećaja.
S druge strane, u tranšejama je bilo neka-
Takve nam stvari daju samopouzdanje i
Momentalno sam se prestravio i skočio, na nakon što su ih svi već davno otpisali. pa po vodu, pod snajperima i granatama.
počeo ju panično masirati. Krv je poste- osjećaj da svako može preživjeti nešto ne- ko lakše, pomirio bi se s činjenicom da si
peno kolala stvarajući kombinaciju bola i moguće, neki pad aviona, havariju pod- tu i da nema niko ispred tebe osim onog
neugodnosti. Ćelije su počele dobijati kisik mornice, streljački stroj. S druge strane, koji ti želi oduzeti život.
i sve se postepeno vraćalo u normalu. Ko izađe u novinama vijest da je neki mladi Ali sve prije ili kasnije stigne na napla-
zna po koji put u životu bio sam se okre- fudbaler preminuo na terenu nakon što tu. Hladan vjetrić zapiri, osjećaj nelagode
nuo u snu i pritisnuo arteriju tako da je mu je srce otkazalo. Ljudi često gube ži- počne se pretvarati u hladan znoj, srce ubr-
krv prestala dolaziti u ruku. Sva sreća pa vote na najbizarnije načine. Pravila nema zano zakuca i počne izbijati iz grudi, kre-
tijelo u takvoj situaciji probudi čovjeka, niti će ih biti. ne borba za svaki udisaj, a onda nastanu
inače ko zna šta bi sve bilo s nama. Osjećaj “Lest we forget how fragile we are”, gušenje i panika, osjećaj da nastupa smrt
da je nešto odumrlo pa se polahko vratilo pade odnekud na pamet dio teksta pje- i da je vrijeme za opraštanje. Pola sata po-
u život uistinu je snažan, ali ga, svejedno, sme koju je Sting napisao 1987. godine, slije, izmjere ti pritisak u prvoj pomoći,
nastojimo što prije zaboraviti. a ja se tih dana spremao na jednogo- dadnu ti nekoliko boba, kažu da si u redu
Nekada, jednostavno, zaboravim udah- dišnje služenje JNA, negdje daleko od i sve se postepeno vrati u normalu. Onda
nuti. Neki psihosomatski kurcšlus, ko će Džidžikovca. Nisam se osjećao krhkim još dugo sjediš na klupi ispred i kontaš
ga znati. U tom se momentu trgnem po- tih dana, dapače, poturao sam leđa ispod zašto se baš tebi dešavaju napadi panike.
put davljenika koji u potpalublju tone na teškog topa koji smo gurali kroz svinjac Gurnu ti u ruke uputnicu za psihijatra, a
dno okeana i više nema šta za udahnuti. sve do vrha brda s kojeg se vidi Mali Lo- on koji sat poslije hladno saopći (dok gasi
S vremena na vrijeme desi se i da srce šinj. Nisam se dao omesti crnim mislima cigaretu u pepeljaru) da si fasovao PTSP.
preskoči. Zatrokira. Nekoliko puta uda- ni kada sam ugledao da Branka iznose Prtim neki dan dva povelika i poteška
ri u prazno, pa onda potrči, stane, potr- iz WC-a presječenih vena jer “nije voj- cekera iz granapa kući i prvi se put za-
či, stane, a onda se sve vrati u normalu ska za svakoga”. A onda je Dančetoviću pitah koliko ću dugo moći tako tegeriti.
uz hladan znoj. Ponekad, dok žurim niz zatvarač topa smrskao prst. E, tu sam se Čak sam se počeo junačit pred vlastitom
stepenice, pokidaju se veze pa zaboravim već malo pokolebao i bacio u dileme, ali ženom, podižući sve to, teško i glomazno,
staviti nogu ispred noge i spasi me ruko- život je išao dalje. Pjesma je bila Forever na kuhinjski stol, što mi prije nije pa-
hvat. Interesantni su i trenuci konfuzije Young, svirao je na radiju Alphaville u dalo na pamet. U kasnim se četrdesetim
kada ideš nekom nepoznatom u susret pa slastičarni nekog Albanca dok sam prož- čovjek još osjeća duhom mlad iako je ti-
niko ne može odlučiti ko će lijevo, a ko će dirao kolače prije povratka u kasarnu, ne jelo odavno počelo popuštati. Ono, obu-
desno i stvori se neprijatna situacija. Lju- misleći o budućnosti, ne misleći na ho- češ sprinterice i izađeš na atletsku stazu
di se zatim ili nasmiju ili zakolutaju oči- lesterol, dijabetes, visok pritisak, teške siguran da ćeš oboriti neki rekord, pa se
ma, zbunjeni zbog nenadane “prisnosti”. metale i pesticide. nakon dvadeset metara punog sprinta ra-
Čudni su svi ti trenuci kada čovjek pri Rat je sve ogolio do kosti. Život je ne- staješ sa životom i kontaš kako bi bilo
punoj svijesti, protiv svoje volje, gubi kon- prekidno visio o koncu, čak ni u najdu- super da su ambulantna kola tu negdje
trolu nad vlastitim tijelom pa je ponovo bljem podrumu nisi se osjećao siguran jer u blizini. n

STAV 28/7/2016 51