Page 62 - STAV 73 28.07.2016
P. 62

KULTURA



          i minijature, jer je nakon njega posao
          ukrašavanja nastavljao iluminator. Živ
          opis nastanka osmanskih minijatura osli-
          kao je Orhan Pamuk u Nobelom nagra-
          đenom romanu Zovem se Crveno. Nakon
          iluminatora, umjetnik koji je zaokruživao
          cjelokupan proces nastanka knjige bio je
          knjigovezac.
            Baštinjenje tradicionalnih formi islam-
          ske umjetnosti knjige i pratećih umjet-
          nosti nije zamrlo nego doživljava pro-
          cvat. Među vodećim centrima i dalje
          se smatra Istanbul, koji na pijedestalu
          stoji već stoljećima. Zahvaljujući histo-
          rijskoj vezi Istanbula i Sarajeva, danas
          se ponosito može kazati da i Bosna ima
          umjetnika koji poznaje tajne umjetnosti   odlazi u Sarajevo, gdje 1979. upisuje Gazi   zaputio sam se na džumu u džamiju sul-
          knjige. Riječ je o Ćazimu Hadžimejliću,   Husrev-begovu medresu. Pripada 479. ge-  tana Bajezida. Prolazio sam pored safova i
          redovnom profesoru Akademije likovnih   neraciji medresalija, odnosno prvoj gene-  učinilo mi se da sam vidio hafiza iz Pale-
          umjetnosti u Sarajevu, koji je javnosti   raciji koja je išla po revidiranom četve-  ža, dobrog prijatelja moga dede. Ponovo
          poznat kao kaligraf, ali to je samo jedan   rogodišnjem sistemu školovanja. Iz tog   se okrenuh i opet vidjeh hafiza. Kao da
          aspekt njegovog pregalačkog rada.  đačkog perioda prisjeća se Hadžimejlić   sam hazreti Hidra vidio. Jedva sačekah
                                            naročitih druženja na satima Mesnevije   završetak džume”, prisjeća se Hadžimej-
          U STAMBOL PO ZNANJE               ispred hadži šejha Fejzullaha ef. Hadžibaj-  lić. Odmah poslije molitve pronađe šejha
            Porodica Hadžimejlić vodi porijeklo od   rića: “To su bila predavanja za čitav život,   hadži hafiza Mustafu ef. Mujića, pozna-
          znamenitog nakšibendijskog šejha hadži   neponovljiva. Osim što sam slušao uvaže-  tog kao “hafiz iz Paleža”, ispriča mu da
          Mejli-babe, po kojem je porodica dobila   nog rahmetli Fejzullaha ef., pružila mi se   je počeo sumnjati u odluku studiranja u
          ime. Prema kazivanju, Mejli-baba je do-  prilika da čitam njegov prijevod Mesne-  Istanbulu te mu kaza da ni finansijski nije
          šao u Bosnu iz Konye oko 1820. godine   vije prije nego je bio dat u štampu. Svaki   više u mogućnosti izdržati život u veli-
          kako bi našao savršenog učitelja, muršid-i   slobodan tren provodio sam s Mevlanom   kom gradu. “Hafiz mi samo reče da je do
          kamila, i našao ga je u liku bosanskog šej-  zahvaljujući šejhu Fejzullahu.”  mene da dovim, a on će klanjati istiharu
          ha Sirri-babe. Susret između njih dvojice   Nakon završene medrese, razmišljao   i učiti. Prošlo je od tad neko vrijeme, da
          ostao je zabilježen u kasidi Allah, Allah   je gdje i koji studij upisati. Na nagovor
          derdićun geldim Sirrije (Bože, Bože, tražeći   oca, dokumente o završenoj medresi dao
          lijeka, došao sam do Sirrije). Osim šejha   je porodičnom prijatelju koji je obećao
          Mejli-babe, ova je porodica iznjedrila ve-  prevesti ih na arapski i poslati na Teo-
          likane poput dede Ćazima Hadžimejlića,   loški fakultet u Medinu. Umjesto da sa-
          šejha Muse ef. Kjazima i Ćazimovog oca   zna rezultate upisa, Ćazim Hadžimejlić
          šejha Mesuda ef., ali i druge uglednike koji   je saznao da diploma nikada nije bila ni
          su dali doprinos u vjerskim i svjetovnim   prevedena ni poslana jer je očev prija-
          naukama te na polju umjetnosti. Porodični   telj u potpunosti zaboravio na dogovor.
          ulemanski krug bio je sigurno razlogom da   Hadžimejlić priznaje da nije znao šta či-
          se Ćazim rano zbliži s knjigama.  niti jer nije više mogao stići prijaviti se
            Rođen je 1964. godine u Zenici, a dje-  na konkurs. “Otac rahmetile me je smi-
          tinjstvo provodi u Kaćunima nedaleko   rio”, kaže Hadžimejlić, “rekao mi je da još
          od Busovače. Nakon završetka osmogo-  ništa nije izgubljeno.” Nije prošlo malo,
          dišnjeg obrazovanja, na dalje školovanje   zaputio sam se s ocem prema Istanbulu.
                                            Na putu prema Bosforu u sjećanje mu se
                                            posebno urezala Eski džamija u Edirna-
          Na nagovor oca, dokumente         ma. “To je bila najveća džamija koju sam
          o završenoj medresi dao je        do tada vidio. Kasnije sam vidio mnoge
          porodičnom prijatelju koji        druge diljem svijeta, sigurno veće, ali za
          je obećao prevesti ih na          mene je još uvijek Eski džamija svojom
                                            monumentalnošću neprevaziđena”, pri-
          arapski i poslati na Teološki     ča Ćazim
          fakultet u Medinu. Umjesto           Došavši u nekadašnju prijestolnicu
          da sazna rezultate upisa,         sultana, Ćazim je znao da je te 1986. go-
                                            dine zakasnio s predajom dokumenata,
          Ćazim Hadžimejlić saznao je       ali je, ne želeći gubiti vrijeme, prionuo
          da diploma nikada nije bila       na učenje turskog jezika. Kao i svakom
          ni prevedena ni poslana jer       mladiću koji se sam snalazio u tuđini, po-
          je očev prijatelj u potpunosti    nekada su mu nailazili trenuci nostalgije
                                            u kojima se pitao da li je odabir studija
          zaboravio na dogovor              u Istanbulu ispravan. “Jednom tako, dok
                                            sam se kolebao i razmišljao o povratku,



         62  28/7/2016 STAV
   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67