Page 64 - STAV 73 28.07.2016

KULTURA

popeo niti ih je neko premašio. Uzme li
se u obzir sve, teško je odgonetnuti taj-
novitost i skromnost Ćazima Hadžimej-
lića kada se pogleda u biografije profesora
pred kojima je diplomirao, magistrirao,
doktorirao, učio knjigovestvo, ilumina-
ciju i kaligrafiju.
“U to vrijeme kaligrafija ni u Istanbulu
nije bila popularna, ali bez obzira na to,
do velikih majstora kakav je Hasan Çele-
bi nije bilo lahko doći”, tumači Hadži-
mejlić. “Na stalno nagovaranje Mustafe,
sina Hasana Çelebija, popustio sam i pri-
stao da me upozna sa svojim ocem. Dugo
sam odbijao jer je trebalo stati ispred tog
velikana. Na iznenađenje i oduševljenje,
profesor Çelebi uzima me za učenika ka- NIZANJE USPJEHA Ebru: umjetnost slikanja na vodi (2014). Za
ligrafije. To je bilo učenje po tradicional- “NA BISERNOJ OGRLICI” prvu knjigu dobio je niz priznanja.
nim metodama, bez žurbe i s posebnim Nakon što je doktorirao, Hadžimejlić Kao priznati stručnjak, biva angaži-
programom. Za primjer, samo sam Rabbi bilježi uspjehe, restaurira brojne rukopi- ran kao predavač na Univerzitetu “Mimar
jessir pisao sedam mjeseci. Pored toga što se, dobija pozive za samostalne i zajednič- Sinan” punih deset godina, od 1991. do
je to bila kaligrafska vježba, to je i treni- ke izložbe. Do danas je imao najmanje 53 2001. godine. Na poziv profesora Akade-
ranje duha”, kaže Hadžimejlić. samostalne i 76 zajedničkih izložbe u do- mije likovnih umjetnosti u Sarajevu, od
Ćazim veoma cijeni svog učitelja movini, ali i u inostranstvu. Posebno se 2000. godine biva biran u zvanje docen-
Hasana Çelebija, ali izgleda da je njegova prisjeća svoje prve samostalne izložbe u ta, tako da jednu punu godinu profesor
veza s rahmetli kaligrafom Alijem Istanbulu u Yıldız dvorcu, gdje se pred- Hadžimejlić pokušava uskladiti obaveze
Alparslanom bila nešto prisnija. Prema stavio sa 72 rada. Kao istraživač, izlagao između Sarajeva i Istanbula, ali u konač-
Hadžimejliću, Ali-bej je tečno govorio je na brojnim konferencijama. Objavio je nici odabire Sarajevo 2002. godine. Izu-
perzijski, staroosmanski, a napamet je mnoštvo stručnih tekstova iz oblasti kul- zev Akademije, od 2004. godine predaje
znao na stotine stihova, “za svaku situa- turne baštine i historije. Osnivač je i glavni historiju islamske umjetnosti na Filozof-
ciju bejt”. Prisjetio se da je jednom upi- urednik časopisa Kelamu-l-Šifa, koji izlazi skom fakultetu u Sarajevu.
tao profesora za savjet za dalje školova- od 2003. godine, a obrađuje teme iz materi-
nje, na što mu je Ali Alparslan odgovorio jalne i duhovne baštine Bosne i Bošnjaka. PORODIČNI MUZEJ
stihom: “Pjesnik kaže: Nemoj da bježiš / Profesor Hadžimejlić autor je svojevr- Ovaj svestrani sarajevski profesor za-
dok ne budeš prisiljena o, ti srno. / Smiri sne trilogije o islamskoj umjetnosti knjige. služan je za osnivanje porodičnog muzeja
se i dođi / da razgovaramo i zaigramo.” Riječ je o trima studijama koje se dotiču u Živčićima-Vukeljićima, koji nosi naziv
Koliko je Alparslan cijenio Hadžimejli- posebnih umjetnosti vezanih za knjigu, a Muzej šejh Kazim Hadžimejlić, po njego-
ća, svjedoči činjenica da mu je poklonio to su Umjetnost islamske kaligrafije (2009), vom dedi. Prema posljednjem pregle-
najveći dio svoje biblioteke. Umjetnost islamskog knjigovestva (2011) i du inventara, zbirka broji više od 2.000
predmeta. Iako se mora priznati da ova
kolekcija nije geografski pristupačna, od-
nosno nije usput, ona je riznica pravog
malog bogatstva. Pored starih predmeta
za svakodnevnu upotrebu, Muzej čuva
tradicionalne nošnje, demirlije, ibrike,
mahrame, bosanske ćilime itd. Uz etno-
lošku zbirku, zaljubljenici u islamsku
umjetnost bit će iznenađeni najbogatijom
privatnom kolekcijom kaligrafije i ebrua
na Balkanu. Na zidovima Muzeja moguće
je uživati u levhama neponovljivog Sami-
ja ef., čuvenog Hamida Aytaça, Alija Al-
parslana, Hasana Çelebija, te kaligrafskim
kompozicijama bosanskohercegovačkih i
brojnih drugih umjetnika.
Napuštajući baščaršijski atelje u
kojem smo razgovarali s profesorom
Ćazimom Hadžimejlićem, shvatili smo
da Bosna kao nekad ima velike umjet-
nike. Naša je taština što ih više ne cije-
nimo za života. To treba mijenjati, treba
iskoristiti njihovu skromnost i želju da
svoje znanje prenesu na mlađe. Kasno
će biti kada shvatimo da smo samo či-
tali sadržaj, ali ne i djelo. n

64 28/7/2016 STAV