Page 68 - STAV 73 28.07.2016

KULTURA

centimetar na trošnom tavanu ili vlažnoj podjednaku važnost za nju. Nije imala sna-
garaži. Amerikanci zakupe prostor u skla- ge odvojiti se od tramvajske karte, omota
dištu i tu pohranjuju sve što vide kao teret čokolade, razglednice, od onoga što običan
u svakodnevnom životu. Sve one trivijalne čovjek u metežu života baca u smeće bez
stvari od kojih se nemaju snage odvojiti. Iste razmišljanja. S posebnom strašću čuvala
one kakvim mi uporno punimo domove. je stare novine. Čitala ih je i ostavljala sa
Baš jednu takvu prostoriju koristila je željom da jednog dana napravi selekciju
Vivian Maier i baš na njene prašnjave stva- članaka za koje je mislila da su izuzetno
ri nabasao je 2007. godine Maloof tražeći važni. Sva je njena sakupljačka manija bila
stare fotografije svog grada. Nije pred kraj usmjerena ka tom jednom danu u kojem
života Vivian više imala novca za plaćanje će sve sačuvano dobiti smisao. Ali taj dan
zakupa, pa su sve njene stvari, američki osvanuo je tek kada nje više nije bilo.
poslovno, završile na rasprodaji. Poveća U kutijama je njenog života Maloof
kutija čiji je sadržaj uglavnom bio sači- pronašao mnogo više nerazvijenih filmo-
njen od fotografija i nerazvijenih filmova va nego izrađenih fotografija. S vreme-
privukla je Maloofovu pažnju. Kako je to nom je za Vivian prestalo biti važno kako
bilo upravo ono što mu je trebalo, entuzi- fotografije izgledaju. Jedino bitno bilo je
jastični kolekcionar daje četiri stotine do- pobjeći u drugi svijet. Načiniti novu stvar-
lara i ne sluteći da će mu ta kutija zauvijek nost kroz objektiv. A fotografije izgledaju
izmijeniti život. odlično. Bila je genije. Bogom dani talent.
Kada je radoznalo krenuo pretraživati Nije pohađala poznate škole, nije učila od
sadržaj “Pandorine kutije” koju je donio velikih majstora, ali njen rad stoji rame uz
kući, Maloof postepeno shvata da je naišao rame, ram uz ram s najvažnijim fotografi-
na nešto nesvakidašnje. Iako ni za šta nije ma dvadesetog stoljeća. Načiniti fotografiju
ekspert, u sve se pomalo razumije. Raza- danas je postalo lahko. Klikanje i blicanje
znaje da su fotografije pronađene u kutiji banalna je aktivnost. Zbog poplave jeftinih
vrhunske – umjetnička djela ravna uradci- instant-fotki, bez naprezanja uviđamo ko-
ma najvećih majstora. Vraća se na mjesto liko je ustvari teško biti fotograf s misijom.
pronalaska i kupuje sve što je ostalo iza Vi- Možemo usavršiti kompoziciju i pravilan
vian. Raspituje se za kutije koje nedostaju, raspored elemenata na fotografiji, shva-
pronalazi osobe koje ih imaju. Danas je on titi ton i temperaturu boje, biti dovoljno
vlasnik 90% ostavštine Vivian Maier, među strpljivi da dočekamo pravi trenutak, ali
kojom je skoro 150.000 negativa, ali tada nikada ne možemo od fotografije napravi-
nije imao pojma ko je ona ustvari. ti umjetnost ako u nama ne gori poriv da
Potragu za misterioznim vlasnikom okidanjem fotoaparata na trenutak zausta-
stvari i autorom fascinantnih fotografija vimo vrijeme i pokažemo svijet onakvim
John Maloof čini na način svojstven mo- kako se on oslikava u našoj duši. Vivian
dernom vremenu. U Google-tražilicu slovo je znala baš to. Pronaći uboge, nesretne,
po slovo ukucava ime Vivian Maier. Sve uplakane i staviti ih u savršen okvir. I nije
što mu bespuća na internetu nude kao od- bila u potrazi samo za njima. Bila je u po-
govor nova je misterija. Par šturih riječi i trazi za sobom. Željela je dokazati da svijet
ništa više. Ko je Vivian Maier? kakvim ga ona vidi zaista postoji. Zato su
sve njene fotografije prekrivene sjenkom
BOGOMDANI TALENT tuge, izopačenosti i čuđenja. A svi mi to
Rodila se 1926. godine u New Yorku. prepoznajemo. Znamo za tugu i zbunje-
Majka joj je Francuskinja, a otac Austri- nost koju prouzrokuje stvarnost. Identi-
janac. Od 1951. godine živi u Chicagu, a ficiramo se i razumijemo zašto je Vivian
nakon pet godina rada provedenih za šiva- vrhunski fotograf. Ali mi se neprestano
ćom mašinom, postaje dadilja. Narednih borimo protiv sebe. Trudimo se svaki dan
četrdeset godina Vivian čuva tuđu djecu. životu dati smisao i ne dopuštamo mu da
Ulazi u živote raznih porodica nenamet- iskoči iz šina rutine. Ona to nije radila.
ljivo i toplo, a odlazi naglo ostavljajući iza Puštala je voz da ide kamo želi i fotogra-
sebe zbunjene poslodavce. Kao najjasni- fijom bilježila njegov put. Makar to niko
ja uspomena djece na svoju dadilju ostat ne želio vidjeti.
će duge šetnje ulicama koje je koristila da Vivian je bila lutalica. Svakim novin-
fotoaparatom opipa puls grada. Nikada se skim člankom koji je sačuvala i svakom
nije udala, nije imala potomstvo. Bila je od načinjenom fotografijom pokušavala je
onih osoba koje nikada do kraja ne razu- naći put, dati sebi odgovore. Valjda zato
mijete, ali slutite bol nastanjen duboko u nije ni objavljivala svoje fotografije. Čekala
njima. Zbog te slutnje, trpite ono što inače je dan kada će sve konačno biti jasno. Taj
od drugih ne biste trpjeli. dan za nju nije došao. Fotografije je objavio
Vivian je bila, kako je najčešće opisuju neko drugi. Potpuni stranac. Kada danas,
oni koji su je imali priliku poznavati, na zahvaljujući Johnu Maloofu, posmatramo
svoju ruku. Ters žena. Sakupljala je doslov- fotografije Vivian Maier, znamo da nisu
no sve i svaki segment života kao da je imao izgubljeni svi oni koji lutaju. n

68 28/7/2016 STAV