Page 53 - STAV broj 170
P. 53
Rasim Keserović Ferid čaušević
gradove i sela i silovane Bošnjakinje Ab- čizmom. Nisu mogli zaboraviti prolive- do mjesta bitke. Na poprištu bitke održan
dić nije ni spominjao. Oni koji su na svo- nu krv svojih saboraca koji su pali bore- je čas historije i otkrivena spomen-ploča
joj koži osjetili ili očima vidjeli surovost ći se upravo protiv agresora i zločinaca na mjestu pogibije braće Izeta i Rasima
srpskog agresora znali su da je takva pri- koji su kidisali na njihovu zemlju. Nisu Mujagića. Druženje veterana bitke na
ča obična demagogija, a Fikretova ideja mogli zaboraviti prizor iskasapljenih ti- Grljevcu i patriota nastavljeno je ispred
izdaja države i naroda. jela svojih komšija, braće Izeta i Rasima područne osnovne škole u Zborištu. Sto-
Mujagića, koje su četnici zarobili i umo- tinjak učesnika kroz razgovore evociralo
Onaj drugi, doduše malobrojniji dio rili strašnom i okrutnom smrću. Većina je sjećanje na veliku bitku u kojoj su borci
stanovništva skoncentriran u velikokla- mještana stala je na stranu cjelovite BiH Armije RBiH, po ko zna koji put, uz veli-
duškoj i dijelovima općine Cazin zdušno i 5. korpusa. Svoju privrženost ideji slo- ku hrabrost i minimalne gubitke porazili
je podržao stavove kladuškog farmera. bodne i nedjeljive BiH potvrdili su s više višestruko jačeg neprijatelja.
Oni nisu znali kako izgleda kad grana- od osamdeset svojih šehida palih u Armi-
ta padne nasred ulice i raznese nekoli- ji Republike BiH. Stanovništvo Zborišta “Ujutro 26. maja 1995. godine, oko
ko ljudi, nisu znali onaj osjećaj kad si ostalo je odano do kraja. Takvi su i danas, 4:15, iz pravca Žirovca (Hrvatska) i Bo-
gladan na prvoj liniji, a onda ti ispa- najvećim dijelom patriote čija je mjesna sanske Bojne napalo nas je oko 1.500 pri-
ljen kuršum frljukne kraj glave i tako zajednica jedina u općini Velika Kladuša padnika Abdićeve Narodne odbrane i oko
te prestraši da zaboraviš na glad. Oni u kojoj presuđeni ratni zločinac i njegovi 500 četnika iz Vojske Republike Srpske.
su bezbrižno sjedili u Kladuši, švercali izdajnici nemaju ozbiljnije uporište. Oni Većinom su bili Novljani. Dio jedini-
sa Srbima i bogatili se na nevolji svojih koji su stali u redove Abdićeve paravojske ce povukao se s lijevog dijela Grljevca u
sunarodnjaka iz drugih općina kojima i pucali na svoje sugrađane nisu imali hra- selo, tako da smo ostali u okruženju. Bilo
su prodavali osnovne potrepštine zara- brosti da se nakon rata vrate i pogledaju nas je dvadeset i jedan borac. Imali smo
đujući višestruko. Bilo je i hvale vrijed- bivšim komšijama u oči. Većim dijelom municije i žestoko smo se opirali. Nas su
nih Kladuščana, ali oni su činili manji pobjegli su van države i raselili se širom napadali periodično”, priča za Stav Fe-
dio. I tako je počelo. Mic po mic, opali svijeta, ponajviše u Ameriku. Tako, neka rid Čaušević, ratni komandir 3. čete 2.
puška i pade mrtva glava. Uzavri kra- se zna, glasovi koje dobije bivši uzgajivač bataljona 506. oslobodilačke brigade iz
jiška krv. Probudi se onaj njihov inat, koka, ćurki i kunića u ovoj mjesnoj za- Velike Kladuše.
huja i ratnička narav koju su naslijedili jednici uglavnom dolaze od onih “s dru-
od svojih predaka, onih što su stoljeći- ge strane državne granice”. “Oko 13 sati došla nam je pomoć iz
ma prkosili i nanosili bol neprijateljima Bužima. Bila je to jedinica ‘Žuti mravi’,
na krajnjim granicama naše Bosne. Vla- GODIŠNJICA BITKE kojima je komandovao Sedo Šekić. Oni
stodršci u Sarajevu nisu vidjeli da je u su probili njihovu liniju i došli nam sle-
Krajini stanje iz dana u dan bivalo sve Danas patriote iz Zborišta ponovo žive đa. Tad nam je laknulo. Izvršili smo po-
gore. Ubrzo je prijatelj pucao na bivšeg u slozi i povjerenju. Spaja ih ljubav prema punu municijom koja je bila pri kraju i
prijatelja, rođak na rođaka, brat na brata. domovini i sjećanje na dane borbe i po- počeli da vraćamo izgubljene položaje.
Veliki broj naselja, kolektiva i porodica nosa. Ove godine, u subotu 26. maja, na Oko 17 sati vratili smo prvu čuku i kre-
podijelio se na “didove i babine”. Tako 23. godišnjicu, prisjetili su se svoje hrabre nuli dalje. Četnici su bježali i u bjekstvu
se podijelilo i Zborište. borbe u bitki na Grljevcu, brdu iznad sela, postavljali mine i bombe iznenađenja.
koja se odigrala na taj dan 1995. godine. Tako, naprimjer, podigneš kramp ili ne-
S obzirom na to da je ova mjesna za- Pridružili su im se i saborci iz Bužima. što drugo i aktiviraš minu ili bombu. Ja
jednica još početkom agresije napadana Grljevac je sinonim otpora tokom cijelog sam tako ostao bez noge. Imali smo dva
u više navrata s teritorija tzv. SAO Kraji- rata, mjesto gdje su pale prve bošnjačke poginula i jednog ranjenog borca. Kada
ne, stanovništvo je sa sumnjom i oprezom žrtve i mjesto pogibije više od 40 boraca je pala granata među dvojicu boraca, je-
gledalo na Abdića i njegove ideje. Znali Armije RBiH. U znak sjećanja na ovaj do- dan je odmah poginuo, a drugi je teško
su da podrška ovom otpadniku neminov- gađaj organizirali su i pješački marš dug ranjen prebačen u bolnicu u Bihać, gdje
no vodi savezu sa srpskim snagama, od- oko šest kilometara, od mjesne džamije pa je kasnije podlegao. Bužimljani su imali
nosno pristanku na život pod njihovom jednog mrtvog i jednog ranjenog.”
STAV 7/6/2018 53
