Page 57 - STAV broj 170
P. 57
Sulejman Dizdarević Esad Dizdarević Fikret Dizdarević
ESAD I FIKRET, ŽRTVE u Gazi Husrev-begovoj medresi u Saraje- porodica je živjela u Zenici, a poslije rata su
“ABDIĆEVE AUTONOMIJE” vu. Za doprinos u ratu nagrađivan je od preselili u Sanski Most. Samra danas živi
komandanta brigade Izeta Nanića. Bio je u Kuvajtu, Amra u Kotor-Varoši a Merje-
Drugi Sebilin sin Esad rodio se 1967. pomoćnik komandira za moral u 1. četi ma u Švicarskoj. Majka Sebila najviše je
godine. Nakon osnovne, završio je sred- 3. bataljona 505. brigade. Posthumno, 12. emotivno vezana za unuka Amela, koji je
nju automehaničarsku školu u Bosanskoj januara 1996. godine proizveden je u čin odrastao pod njenim krovom. Kaže da je
Krupi. Vojnu obavezu u JNA odslužio je natporučnika Armije RBiH. Amel slika i prilika oca Esada. “Skoro se
u srbijanskom gradu Pirotu. U redove Ar- slikao. Ja ih pitam otkud ova Esadova sli-
mije Republike BiH uključio se u aprilu Sestra Esma kazuje da se trojice braće ka, a oni mi kažu: ‘Majka, nije to Esad, to
1992. godine. Poginuo je 16. februara 1994. sjeća u lijepom svijetlu, mada je najviše bila je Amel na slici.’”
u rejonu Ćulumak, u velikokladuškom na- vezana za najstarijeg brata Sulejmana. “Ja
selju Todorovo. U trenutku pogibije bio je sam bila jedino žensko dijete u roditelja. Najviše je brine što je veći dio godine
pripadnik 3. voda 2. čete jurišnog bataljo- Sva trojica braće su me pazili, a posebno sam, u vrijeme dok je ona u Cazinu. Sre-
na 505. viteške brigade. Iza njega je ostao Suljo, kako smo ga zvali. Kad smo putovali ćom, Amel je prije nekoliko godina dobio
sin Amel. Za razliku od Sulejmana, koji je u medresu, Suljo rahmetli nikad nije dao posao u pošti u Bužimu, na čemu je Sebila
po završetku škole i služenju vojnog roka da ja kupujem karte u autobusu. Išli smo zahvalna svima koji su pomogli da se za-
odmah otišao od kuće, Esad je bio dosta zajedno, ja sam bila treći razred kad je on posli. Kad ju je jedna osoba upitala: “Ko
vezan za kuću i roditelje. Majka Sebila sa završavao peti. Suljo je volio puno pričati, zaposli Amela?”, Sebila kaže da je pomalo
sjetom govori o Esadovoj radišnosti: “Esad tako da se danas najviše sjećam trenutaka ljutito odgovorila: “Oni u zemlji ga zaposli-
je volio raditi oko kuće i brinuo je da svi provedenih s njim, i kod kuće i u medresi. še”, misleći na poginule sinove. Pored njih,
poslovi budu završeni na vrijeme. Sjećam Esad je najviše volio raditi i nije bio baš Sebila ima i dva unuka od kćerke Esme,
se kad je posljednji put nakratko došao s pričljiv, a Fikret je bio nekakva sredina iz- Ibrahima i Irfana, koji je dobro paze. Naj-
ratišta. Kaže on meni: ‘Mati, Fikret ništa među njih dvojice. Iz mladosti se najviše sretnija je kad su joj unuci i unuke blizu
ne misli. Trebalo bi ove njive ustrijebi- sjećam zajedničkih ramazana, kada smo i kad zna da su dobro i zdravo i da im ni-
ti, jer, evo, ide proljeće.’ A ja mu kažem: kao omladina odlazili u lokalne džamije i šta ne fali. “A meni ništa ne treba, imam
‘Ma hani, sinko, rano je.’ I tad je otišao na mektebe na iftare, i nakon akšama i teravi- svoju penziju što mi je Ibrahim zaradio i
ratište, ja ga ispratila, i nije se više živ ni je, uz predavanja, učenja Kur’ana i ilahija može mi biti. Treba mi samo da me obiđu,
vratio. Jedan njegov saborac mi je pričao nastavljali s druženjem sve do sehura. U to posebno unuke koje ne viđam baš često”,
kako je poginuo. Bio je ramazan. Nakon je vrijeme ramazan također bio u ljetnom kazuje Sebila.
što su sehurili u rovu, krenuli su napolje. periodu, a nama nije bilo ništa teško, ni
Esad je zaostao obuvajući se. I u tranšeji danju postiti, a ni noću pješačiti i po ne- ŽIVOT U MLADOSTI I PODIZANJE DJECE
ga je pogodio metak u usta. Na licu mjesta koliko kilometara do okolnih mekteba u
je bio mrtav i odvučen je na neprijateljsku kojima je bio organiziran noćni ramazan- Sebila rado priča i o danima mladosti i
stranu. Sutradan je razmijenjen. Sve se de- ski program”, navodi Esma. o prvim godinama braka, dok su djeca još
silo u vrijeme iznenadnog napada ‘auto- bila mala. Kaže da se u to vrijeme mnogo
nomaša’ u vrijeme potpisanog primirja.” ŠESTERO UNUČADI KAO radilo, konjima se oralo jer nije bilo trak-
RADOST I UTJEHA tora. Kosilo se ručno, a onda su se kasnije
Najmlađi sin Fikret poginuo je 9. de- pojavile i kosilice. “Držala sam po tri kra-
cembra 1994. godine u rejonu Hegića Sela, Iza sina Sulejmana, koji je bio oženjen ve, radila mnoge muške poslove. Muž Ibra-
iste godine i na istom (velikokladuškom) suprugom Safijom, ostale su tri kćerke, him radio je godinama u Austriji, a ja sam
ratištu kao i brat mu Esad. U trenutku po- najmlađa Merjema te bliznakinje Samra s djecom bila kod kuće, prvo na Velikom
gibije imao je svega 23 godine i nije bio ože- i Amra, koje su, po uzoru na oca, završi- Brdu, a kasnije, kad je Ibrahim uzeo ovaj
njen. Početkom rata prekinuo je školovanje le medresu. Nakon progona u toku rata, jurt, na današnjem kućištu. To je bilo kad
STAV 7/6/2018 57
