Page 59 - STAV broj 170
P. 59
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
Trenuci kad sijeliš sa samim sobom
IFTARSKA
Piše:
ČAROLIJASadikIbrahimović
Mudar je i plemenit dragi Bog, razmišljam dok čekam. Postom
nas čisti, krijepi i daje snagu da izdržimo ostalih jedanaest
mjeseci u godini. A valja ih izdržati. Živi u zemlju ne možemo.
Top puče, a mujezin “potegnu” prvi tekbir. Pijem vodu polahko,
gutljaj po gutljaj, pojedem nekoliko zalogaja, potom pijem kahvu
i pušim. Ali, samo minut-dva poslije, poput balona od sapunice,
iftarska se čarolija razbi i nestade
Ramazan je, petak, džuma. U sobom i nastupom kakav se, svjestan shvatljivim (doduše, ni meni ne baš sa-
Hajdarpašinoj džamiji sti- je toga, zaista rijetko viđa iliti čuje. svim jasnim) blaženim trenucima koji
ska, čovjek na čovjeku. Ipak, poput čistog i bistrog planinskog potoka,
izborim se za malo prostora, Poslije džume hitro izlazim iz dža- u tih minut-dva prije mujezinovog ezana
sjednem i slušam meni nepoznatog, mije i žurim kući, znajući da grama- i kraja posta, ispune cijelo moje biće či-
egzaltirano raspjevanog imama kako tičke vratolomije vehementnog imama stom, bistrom, teško izrecivom ugodom.
vratolomnim slalom šiba kroz gra- neće ostati prešućene i da će mu to, Mudar je i plemenit dragi Bog, raz-
matička pravila kao nekad dragi nam a opet znajući tersli mentalitet moje mišljam dok čekam. Postom nas čisti,
Jure Franko. mahale, neko od džematlija zasigur- krijepi i daje snagu da izdržimo osta-
no nabiti na nos. Stoga, žurim kući jer lih jedanaest mjeseci u godini. A valja
Da, baš tako, a usput se i smješka, ne želim slušati takvo šta ili, još gore, ih izdržati. Živi u zemlju ne možemo.
kao da želi reći: Ha, narode, jeste li učestvovati u tome. I, evo ga, ili ih. Top puče, a mujezin
vidjeli majstora i majstorluka?! Hajde “potegnu” prvi tekbir. Pijem vodu po-
de, čik mu bilo ko može bolje?! Iste večeri, u predvečerje, sjetih se lahko, gutljaj po gutljaj, pojedem ne-
neznanog mi imama i, ni sam ne znam koliko zalogaja, potom pijem kahvu
Gledam ga, prevodim njegov smi- zašto, pokušah zamisliti njegove profe- i pušim. Ali, samo minut-dva posli-
ješak i priznajem – teško da iko može sore, bosanskog jezika napose – ko su, je, poput balona od sapunice, iftarska
bolje. Vidim, konsterniran je i Adem šta su, čemu su ga učili, da li su ga iče- se čarolija razbi i nestade. Osjećam je
Hadžiefendić, zagrebački student i mu učili i šta sve ne, ali brzo se okanih još samo u tragovima; izmigoljila se i
doktor lingvističkih znanosti. besmislenih i besposlenih promišljanja vratila u onostrano do naredne večeri i
o nečemu na šta ne mogu utjecati i što novog iščekivanja ezana kad će ponovo
Šuti Ademaga, ama ni mukajet, a me se, u krajnjem, ne tiče. doći nenadano kako je i otišla. Neka.
i džuma je, pa mu valja šutjeti, poku- Helem, ni tužan ni razočaran, ne-
njen, oborene glave i tek jedva primjet- Gledam, plavetnilo nad Ilinčicom goli zahvalan na darovanoj mi hedi-
ni klimoglav, gore-dolje, pa lijevo-de- iščezava, dan se gasi, za minut-dva top ji, pijem kahvu, gledam u žmirkava
sno, diskretno odaje nevjericu i opću će pući, mujezin će “potegnuti” prvi svjetla na Ilinčici i, kako to moj drug
potresenost u njemu. tekbir i označiti kraj posta. Sam sam Elvir Musić reče, odlučujem ove ve-
u sobi. Čekam. Volim ove trenutke. U čeri malo posijeliti sa samim sobom,
Nakon dvadesetominutne hutbe njima je sažeta sva ljepota vjere. Dan je propitati se i, u osami, bez publike i
koja mi se – a saznat ću da to nije bio proljetno-ljetni, dug, vreo, no nisam ni mimikrije, iskreno se u oči pogledati,
samo moj dojam – učinila mnogo, gladan ni žedan, ni nervozan zbog cje- pa ma šta se iščitalo iz njih. n
mnogo dužom, gramatički vratolomac lodnevnog nepušenja, naprotiv – miran
neozlijeđen stiže do cilja, zadovoljno sam, sabran, ispunjen, bistrih i čistih
othukuje, miluje bradu, nehajno po- misli, zahvalan na nepostačima teško
pravlja nabore na džubetu, zadovoljan
STAV 7/6/2018 59
