Page 81 - STAV broj 313

Da naš narod ima u sebi
merhameta, saosjećanja,
razumijevanja, svjedoči još
nekoliko darova koje su
Ahmiši dobili. Budući da im je
žarka želja bila da obave hadž,
Esed bi često govorio: “Eh, kad
bi me Bog hadžom počastio, ne
bi mi bilo žao umrijeti.” Iako
je bio stopostotni invalid, nije
gubio nadu da će Gospodar
ispuniti njegovu želju. Uslišao
je njegovu dovu. Kad je
dobio muštuluk da treba da
ide na hadž, a bilo je to 2017.
godine, prvo je upitao gdje
je tu njegova Mahira. Kad
je čuo da i ona ide s njim,
zaplakao je. Bile su to suze
radosnice. Nagrađeni su bili
i petodnevnim putovanjem u
Tursku. S njima su putovali i
kćerka Sumeja, danas učenica
sedmog razreda, i sin Imran,
koji je četvrti razred.

hranu, ne može razgovijetno govoriti. Jed-
nom riječju kazano, bez svoje Mahire ne
može se pokrenuti. Ona će kazati: “Moj
Esed-efendija, uprkos teškoj bolesti, ni-
kada nije psihički klonuo. Mi ovo gleda-
mo kao iskušenje, a ne kao tegobu. Mi u
svakoj negativnoj situaciji nađemo nešto
dobro. Uvijek postoji neko kome je gore
nego što je nama. Zahvalni smo dragom
Allahu na svakom daru.”
Svoje dobre i vedre vibracije, svoj
osmijeh i osjećaj za humor nastoje pre-
nijeti i na svoje potomke, Sumeju i Irana.
Lijepo su ih odgojili i mogu biti ponosni
na njih. Mahira je herojski podnijela teret
istovremene brige o njima i neprestanog
bdjenja nad nepokretnim mužem.

HUMANI LJUDI OSIGURALI SREDSTVA
ZA LIFT
Ko je god putem TV priloga vidio
Mahiru kako iz prizemlja na treći sprat
nosi bolesnog supruga, nije mogao ostati
ravnodušan. Ona je to godinama radila u
porodičnoj intimi, dok se nisu pojavili TV

STAV 5/3/2021 81