Page 78 - STAV broj 313
P. 78

FELJTON


          Kraljevstvo pustinjsko (3)


          SKRIVENO LICE ŽENE






          U izdanju “Dobre knjige” iz Sarajeva publicirana je prije nekoliko sedmica knjiga Moja Džedda, moja
          Arabija Amine Isović-Bukvić. Riječ je o žanrovski fluidnoj knjizi koja se kreće od putopisa i reportaže,
          preko dnevničkih bilješki pa sve do epistolarne književnosti i mikroeseja. No svi ovi žanrovi i modeli

          pisanja tek su u službi dočaravanja Džedde, saudijske svakodnevice, ali i vlastitog, unutar sebe
          prevaljenog putovanja u kojem je cijelo stoljeće sažeto u tri i po godine, koliko je autorica boravila u
          Džeddi. Isović-Bukvić umije pričati priču, dočarati atmosferu i neočekivano hrabro zaroniti bezdanima
          vlastitog bića iznoseći pred čitaoca – dodatno ga time obavezujući – svoju i intimu svoje porodice. Kao
          što je Borges izražavao vjeru u Boga uprkos teolozima, tako ostaje i nada da društveni položaji autorice
          i njenog muža neće predstavljati pretežak uteg ovom rukopisu te da će on pronaći put do smjernih
          čitalaca uprkos bitnosti njegovih protagonista u savremenom bosanskohercegovačkom društvenom

          kontekstu. U ovom broju Stava donosimo treći, posljednji nastavak ove nevjerovatno zanimljive knjige.

         Priredio: Hamza RIDŽAL



                esto se položaj žene spominje kao   ne znači da nisam u stanju vidjeti predno-  kao i prilikom ulaska u autobus. Ovaj put
                nešto najnehumanije u kvalifikaciji   sti nečega drugog, ma koliko to nešto bilo   se pred mojim očima ukazala nesvakidaš-
                saudijskog društva. Istina je da   oprečno mojim pogledima na svijet.   nja slika. Odloživši svoje nikabe, tridesetak
         Čsu žene isključene iz društvenih                                     žena različitih nacionalnosti, rasa, porijekla,
          tokova, bezrazložno, neutemeljeno i u   ***                          starosne dobi započelo je opušten razgovor.
          islamskom zakoniku, ali istina uvijek ima   Prvog dana proljeća moje nove prija-  Haljine na njima bile su sušta suprotnost
          dva lica. Našim mjerilima života najčudnije   teljice, koje su živjele u istom naselju kao   jednoličnim crnim ogrtačima. Šarenilo boja,
          od svega jest njihov pogled na svijet koji   i mi, pozvale su me da im se pridružim na   različiti modni stilovi. Prije predavanja
          se svodi samo na živjeti da ti bude lijepo,   predavanju organiziranom kod žene koju   upoznala sam se s Amerikankom Aminom,
          bez većih aktivnosti i nekih viših životnih   je tek trebalo da upoznam. Odmah sam bez   koja je prešla na islam. Nakon petnaestak
          ciljeva. Taj besciljni način života prije se   razmišljanja pristala. Druženje je bilo or-  minuta provedenih u ovom, za mene neo-
          može definirati kao razmaženost uzrokovana   ganizirano izvan naselja. Iako je mali bijeli   bičnom društvu, počelo je predavanje. Tema
          ogromnim materijalnim bogatstvom.   autobus bio parkiran ispred naše zgrade,   je bila vjerodostojnost hadisa. Prvi dio, koji
          Neovisni posmatrač će reći da je ljepše   Amer me dopratio do krajnje tačke odre-  je govorio o kategorijama i potkategorijama
          biti žena u ovom negoli u nekom drugom   dišta. Dalje sam nastavila sama. Po ulasku   valjanosti hadisa, nije mi toliko zanimljiv
          društvu, jer žene su ovdje samo žene i zaista   u minibus bio je dovoljan samo jedan po-  kao što je bio kraj predavanja potkrijepljen
          maksimalno uživaju u svim blagodatima   gled i već sam bila izgubljena. Oko mene   citiranjem vjerodostojnih hadisa.
          svoje ženstvenosti. Uglavnom su poštovane   su bile žene u nikabima, odjeći koja pre-  Iako sam pomno pratila izlaganje, to
          unutar svoje porodice, posebno ako su   kriva sve: lice i tijelo, kosu i ruke. Nisam   me nije ometalo da dobro osmotrim i žene
          rođene u utjecajnijim porodicama, jer što   prepoznala svoju prijateljicu iz Australije,   u halki. Dok je predavanje trajalo, svoje im-
          je porodično ime značajnije u saudijskom   koja me pozvala na ovo druženje. Nekako   presije prenijela sam na papir.
          društvu, to je i respekt prema ženskim   me bijaše stid što sam bila samo u crnom   Srijeda, 21. 3. 2001. Sjećanje na današnji
          članovima veći. Saudijke imaju vozače,   mantilu, i to mantilu koji se ne zakopča-  dan u budućnosti će biti prisutno u tri slike:
          pomoćnice, dadilje, svakodnevno idu u   va. Znala sam da me nijedna od ovih žena   mnoštvo crnih mantila, sitnih kolačića i ra-
          šoping, putuju i najčešće su okupirane   ne bi ružno ni pogledala da sam došla i   znolikih tašni. Zanimljiv skup različitih ljudi
          brigom kako se što ljepše obući i ugoditi sebi   bez mahrame, ali opet sam se osjećala vrlo   po vanjštini, a istih iznutra. Interesantan spoj
          i mužu. Ponekad mislim da je način života   nelagodno. Iz razmišljanja me prenuo po-  svih postojećih svjetskih razlika. Malo mi je
          kojim žive Saudijke san svake prosječne   zdrav moje prijateljice. Sjela je do mene i   teško u potpuno novoj sredini i u društvu ljudi
          žene svijeta.                     domaćinski započela razgovor koji nismo   koje uopće ne poznajem. Nadam se da će sve
            Moj san o životu formiran je u godi-  prekidale sve vrijeme puta. Stigle smo u   ovo izaći na dobro.
          nama prije nego što sam kročila u zemlju   vrijeme akšamskog ezana.
          beduina i zbog toga je potpuno različit od   Po dolasku u stan naše domaćice prvo   ***
          vrijednosti koje se njeguju u saudijskom   smo klanjale akšam, zatim je uslijedilo izne-  Jacijskim ezanom završeno je i pre-
          društvu. Međutim, ako sam drukčija, to   nađenje. Opet sam se osjećala izgubljeno,   davanje naše domaćice. Nastavile smo s



         78  5/3/2021 STAV
   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83