Page 73 - STAV broj 313

Iz knjige Au pays du Soleil, j’ai vu la Mecque –

U zemlji sunca vidio sam Meku

GLAS MUJEZINA Jednom ću se i savjest današnjeg svijeta.”
vjerujem Izbjeglice.
Slušao sam glas mujezina, vratiti pod minaret Zaboravljeni ljudi,
u sjaju naših zlatnih pšeničnih polja, u mom malom selu domoljubi bez domovine.
u pjesmi ptica, i zaboravit sve muke svog života,
u njihanju maslina, slušajući Oko njih mržnja i urlici
vinograda glas vukova
i badema. našeg starog mujezina. oni žive na rubu ponora
jecaju na snijegu i suncu.
To je čist zvuk Slušao sam glas mujezina,
poput kristala u sjaju naših zlatnih pšeničnih polja Čemu...
koji se uzdiže, u pjevanju ptica, Čemu nasilje?
gore, u njihanju krošnji u našem vrtu.
visoko, Izbjeglice.
prema izlazećem suncu, IZBJEGLICE Na ovim licima
k zvjezdanom nebu, u ovim pogledima –
do kraljevstva Božjeg. Pod teškim olujnim nebom: ljudska tragedija.
svi ti pogledi
Slušam ovaj glas, sva ta lica Gladna djeca
i zaboravljam prazninu, ljudske tragedije dršćući
i gorke suze – izbjeglica. očima mole
jer ovaj svijet, i svoje ruke
naš svijet Oni su poniženi, uvrijeđeni. krhke i male
nije vječan. Oni su poraženi. podižu prema tebi i meni.
Njihova draga domovina Ova djeca
U ranoj večeri, u rukama je divljih okupatora. sanjaju toplinu doma
u sumrak, Kuće su napuštene, i nježnost!
u zoru, sela spaljena
u toku dana, život prekinut... Noć progonstva
hladna je noć.
poziv mujezina
nas stoljećima Pričaj mi o svojoj boli, prijatelju, I nakon mnogo godina
podsjeća na Ja te razumijem ta noćna mora se nastavlja.
našu vjeru, jer i ja sam beskućnik
našu dužnost, bez svoga doma. Dokad?
našu nadu
i pokazuje nam put. Pod nebeskom kupolom Zar zaista živimo u dvadesetom stoljeću?
izbjeglice zbore
Ezan širom svijeta u tisućama glasova, Izbjeglice
je glas vječnosti, grme moja braćo, moji prijatelji,
poruka ljubavi, kao zemljotres: rastrgani u ovom svijetu,
i nebeski blagoslov. “Naša djeca su gladna čuvajte svoju vjeru i dostojanstvo
naše žene – plaču – padaju u blato, jer se to jedino sačuvati može –
Ponovno mi se, a mi muškarci i zora će doći
tuga uvlači u srce vjerni domoljubi vaša zora će doći...
jer sam daleko, čekamo pravdu
daleko od zemlje koju volim! ono stezanje u grlu (Prijevod: Ivo Mišur)

se knjiga ne uklapa u sliku hrvatsko- posve prihvatiti ni Hrvati ni Bošnjaci’, udarac koji nije mogao izdržati. Do za-
ga emigrantskog pjesnika koji čezne ističe Mišur. dnjeg daha patio je za tim”, kazuje Đulsa.
za domovinom. Pretpostavljam da su Đulsa kazuje da je Agresija na Bosnu i Husnija je umro 1997. godine, baš
određeni hrvatski književni krugovi Hercegovinu bila razlogom smrti Husnije dok je bio u posjeti kćerki Đulsi. “Došli
zasigurno znali za ovu zbirku, ali im Hrustanovića. “On je umro jer mu je srce su mi roditelji u martu da sa mnom obi-
zbog islamske vjerske tematike možda bilo slomljeno. Nije mogao vjerovati da lježe moj rođendan. Otac je otišao na spa-
nije bila zanimljivom. Tako je zbirka se sve to dešava. Sve to mu je bilo straš- vanje i umro u snu. Ovdje smo ga i uko-
ostala u procijepu: napisana u ‘pogreš- no. I Bosnu i Hrvatsku doživljavao je pali”, priča Đulsa. Bila bi presretna ako
noj’ zemlji, na ‘pogrešnome’ jeziku, iz kao svoje domovine i sve što se dešavalo bi se Husnijin pjesnički putopis s hadža
pera pisca koji se izjašnjavao Hrvatom bilo mu je nepojmljivo. Kada je srušen preveo i učinio dostupnim čitaocima u
islamske vjere, te ga takvog nisu mogli Stari most, on je zanijemio. To mu je bio Bosni i Hrvatskoj. n

STAV 5/3/2021 73