Page 72 - STAV broj 313

KULTURA

“Drugi dio zbirke naslovljen je Lica sudbine. Pjesnik je
Iz zbirke “U ponorima vremena” svjestan ljudske nemoći pred sudbinom koju je u prvoj knji-
zi jednostavno opisao stihom: iz zagrljaja sudbine bijeg ne koristi.
SJEĆANJE NA RAMAZANSKE NOĆI Sudbina je ona pojedinca, nacija, cijeloga čovječanstva... Kotač
se povijesti okreće, pjesnik poziva na mir, svjestan kako se u
Igraju srca ko kristalni vodoskoci vremenu napretka i elektronike ‘probudio’ špiljski čovjek; sa-
u sokacima raspjevanog šehera. piens mora ponovno pronaći sebe. Na putu spoznaje nismo
Odsijevaju kandilji u očima djece. sami jer nas prati Najveći (Allah, Bog). Pjesnik ima svoju zvi-
jezdu koja ga prati od djetinjstva, moli je da ga ne napusti. Ov-
Žubore molitve, dje se Hrustanović donekle vraća temama iz prve knjige. Žali
šedrvani za domom i domovinom od koje je daleko, usamljen, a sjeća-
i stare česme – nja na domovinu najprije su sjećanja na djetinjstvo. Prisjeća
pod zvjezdanim nebom se proslava ramazana u svom selu, kao da ponovno vidi oca i
rodnog zavičaja. majku; dolaze mu navodi iz Kur’ana, koji su odjekivali u nji-
hovu domu. Najsretnije svetkovine bile su one provedene s
Ramazan je krasni đerdan roditeljima. Pjeva o izbjeglicama koje razumije jer ni on sam
ovih nezaboravnih noći. nije više imao dom. Tješi ih da će njihov dan svanuti. Posljed-
Ramazan je vječno svjetlo nja pjesma ciklusa donosi meditativan ugođaj koji je autora
što treperi iz djetinjstva moga. obuzeo tijekom boravka u pustinji”, piše Mišur.
Treća je cjelina Na putu sudbine. Kad već ne možemo izbjeći
Trideset dragulja, trideset noći, sudbinu koja nas nosi kao rijeka, kamo ona hoće, tada je
na nebu dalekog zavičaja... bolje kročiti onuda i onamo kamo nas ona vodi. Kako navodi
Mišur, Husnija se prisjeća sna svog oca te njegovih poučavanja
BAJRAMSKA TUGA historije svog naroda, pjeva o borbi dobra i zla te o besmrtnosti
duše. Sjeća se braće i zajedničkoga doma sreće. “Mujezinov
Jutros ni bajramski topovi nisu potresli gola brda glas u misli doziva rodno selo u koje se nada vratiti i slušati
poziv na molitvu. Predočuje si maleni tepih, kao značajan de-
nad mojim gradom
što u mirisnom beharu talj, na kojemu se majka molila. Hadžiluk je u Hrustanoviću očito
krije rastuženo srce. p(r)obudio duboke vjerske osjećaje... U usporedbi s Hrustanovi-
ćevom zbirkom poezije U ponorima vremena, koju je objavio šest
Zelena Neretva stidljivo šapće godina ranije na materinskom jeziku, ove su pjesme znatno
uz rubove bašča – duže. Jedna je od tema ovoga pjesništva – domoljublje. Za ra-
protiče kroz šeher zliku od prve knjige, u ovoj nijednom ne spominje Hrvatsku,
i ne prepoznaje ga više. već nekoliko puta Bosnu. Ipak, u dvjema pjesmama piše kako
mu domovinu zapljuskuju valovi Jadranskoga mora. Kao u
O, moj grade, svih dugogodišnjih iseljenika, čežnja za domovinom zapravo
gdje su stari kandilji sa tvojih munara? je čežnja za nekim prošlim, boljim vremenima”, ističe Mišur.
Tko ih je pogasio?
SRUŠEN SA STARIM MOSTOM
Da li će danas tko pohoditi drage mezare Hrustanovića su, ispravno primjećuje Mišur, prešutjele
u zaboravljenom haremu? i bosanskohercegovačka i hrvatska književna kritika. “Hr-
vati uzimaju samo dio njegova domoljubnog identiteta te

72 5/3/2021 STAV