Page 70 - STAV broj 313
P. 70

KULTURA



          Ponio je sa sobom Neretvu
          ZABORAVLJENI PJESNIK





          HUSNIJA HRUSTANOVIĆ






                                            U neznanoj publikaciji, čiji nam je dio poslala Đulsa Whelan, a u
                                            kojoj je i kratka biografija njenog oca Husnije Hrustanovića, stoji
                                            da je Husnija nakon Drugog svjetskog rata emigrirao u Italiju, a
                                            odmah zatim u Siriju, u kojoj provodi deset godina. Nakon toga,
          Piše: Hamza RIDŽAL
                                            godine 1956, u vrijeme blokade Sueskog kanala, brodom odlazi
                                            za Australiju oplovivši cijelu Afriku. U izbjeglištvu piše pjesme i
                                            članke koje objavljuje u hrvatskim emigrantskim listovima. Godine
                                            1972. u Parizu na francuskom jeziku objavljuje knjigu pjesama Au

                                            pays du Soleil, j’ai vu la Mecque – U zemlji sunca vidio sam Meku.


                rije nekoliko sedmica dobio sam   ekspresivno žali za domovinom i opisu-  u Italiji i u ranoj mladosti, sve do pred
                na mail zbirku pjesama auto-  je stanja prognanika u tuđini. Umro je   Agresiju na Bosnu i Hercegovinu, nikada
                ra Husnija Hassana pod naslo-  1997. godine tokom posjete kćeri Đulsi   nije bila u našoj zemlji. Ipak, jezik kojim
         Pvom Au pays du Soleil, j’ai vu la   u Londonu, gdje je i pokopan.    govori toliko je bosanski – u izrazu i sti-
          Mecque – U zemlji sunca vidio sam Meku.                              lu, leksici i sevdahu – da bi sagovornik
          Knjiga je publicirana u Parizu 1972.   ĐULSA, KĆI HUSNIJINA          s pravom pomislio baš obratno: da Đul-
          godine, a predgovor je napisao Pierre   Nakon što smo stupili u kontakt, gos-  sa nikada iz Bosne nigdje nije išla. Tek
          Lyautey, tadašnji počasni predsjednik   podin Mišur rado nam je izišao u susret   povremeni, čisto britanski izgovor glasa
          Društva pisaca Francuske. Riječ je o lir-  i pribavio kontakt Đulse Whelan, kćer-  “r” mogao bi pokolebati sagovornika.
          skim refleksijama napisanim nakon pje-  ke Husnije Hrustanovića, nastanjene u   “Ja nikad nisam bila u školi i tu uči-
          snikovog odlaska na hadž, svojevrsnom   Londonu. Srdačno je dočekala naš po-  la naš jezik. Ovo su me naučili moj otac
          lirskom putopisu s hadža, što je samo po   ziv i riječima punim topline govorila o   i moja majka, ovako se govorilo u našem
          sebi raritet. Potraga za podacima o ovom   svom ocu. Đulsa se rodila 1946. godine   domu. Kad bi se pređi prag naših kućnih
          pjesniku, nespomenutom tokom studija
          na Odsjeku za književnosti naroda BiH
          i Odsjeku za komparativnu književnost,
          dovela me do teksta Ive Mišura objavlje-
          nom na portalu Stav.com (sic!).
            Mišur objašnjava da se iza pseudoni-
          ma Husni Hassan krije Husnija Hrusta-
          nović, rođen 1922. u Gackom, u Bosni
          i Hercegovini. Pjesme je počeo pisati u
          ranoj mladosti te je već 1935. godine
          nagrađivan. Tokom studija prava u Za-
          grebu, koji nikad nije završio, počeo se
          baviti novinarstvom. Krajem Drugog
          svjetskog rata odlazi u inostranstvo,
          gdje je narednih dvadesetak godina
          proveo u stalnim selidbama. Kako
          ističe Mišur, Hrustanović je živio
          u Italiji, Libanu, Siriji, Australiji,
          Španiji, a sredinom 1960-ih konač-
          no se skrasio u Parizu. Sarađivao je
          s hrvatskim emigrantskim listovi-
          ma, a 1965. godine objavio je zbirku
          pjesama U ponorima vremena, u kojoj



         70  5/3/2021 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75