Page 68 - STAV broj 313

KULTURA

Bezmjesni
Mimogor, mimozor
Mrazomorni otac moj
I otac tvoj

Ustavio je rijeku
Zelenrijeku
A iz rijeke se čuo
Ovaj poj

1.
Dođite u Kuću spasa, Kuću znanja, Kuću mira, dođite pod
čelenkama od suhe vlati osmoljetne trave, dođite s čuđenjem
i ovnujskim kožama, prašinom po kosi i riječima za zubima,
dođite, o, vi zaljubljeni;

2.
Dođite u carstvo vaše, vama predano u emanet (ko je taj koji
će prihvatiti emanet?), kao što su dolazili i oni prije vas, do-
đite, da biste bili spašeni od suše;

3.
Evo mene, i evo moje duše, zapretene u zelene ruke
Spasonosne rijeke, hudonosne rijeke,
evo meni moga nefsa, moga zora,
kismeta moga iz užasnog zemana;

4.
značenjima, za čiju je analizu potreban izuzetan intelek- Sjećaš li me se, Umihana?
tualni napor, po čemu je blizak Thomasu Stearnsu Eliotu. Davno sam ti prešao na drugu stranu,
“Pjesnik ima pravo biti nerazumljiv za neuke”, rekao da su mi usne, da mi je jezik, da mi je grlo
bi Eliot, a stoljeće kasnije potvrdio Nermin Šehić. Doista presahlo bez riječi i bez pjesme,
je netipična koncentracija intertekstualnih aluzija prože- davno sam ti utonuo u bezmjerno more
tih kroz njegovu poeziju. Uz prirodni talenat i osjećaj za životonosne mȍre i sad me spominju
ritam, ova dimenzija Šehićeve poezije izdvaja ga među gavrani i vrapci, igrajući se po kamenu
drugim pjesnicima njegove generacije. U svakoj svojoj bijelom;
pjesmi Šehić komunicira s vlastitom tradicijom, stim da
ovdje tradiciju treba razumijevati eliotovski – ne kao zbir 5.
paradigmi koje tvore naš kolektivni identitet, već kao ne- I svom svijetu bijelom reći: “Ja nisam jedan od vas, ja ni-
pregledni horizont djela i autora koje smo izborom učinili sam putnik u vozu, moje noge su izranjavane, ja nikada ni-
svojima. Tradicija se ne nasljeđuje nego se mora zaraditi sam tražio hlad drveta običnog, ni plodove ukusa nemirnog;
velikim trudom, naporom, angažmanom – svakom svo- među svojima ja sam prvi početnik, u tuđini ja sam posljednji
jom pjesmom, rekao bi Šehić. Horizonti na kojima ovaj prolaznik”; o, narode moj, ja vas pozivam, a vi se rugate –
mladi pjesnik motri vlastitu tradiciju doista su široki: od
srednjovjekovnih zapisa sa stećaka, preko divanske knji- 6.
ževnosti Bošnjaka pisane na orijentalnim jezicima, sve do
savremene engleske književnosti. Uspavani Endymion vidio je more u očima Mjeseca,
igrao se uspomenama
Nermin Šehić rođen je 1993. godine u opkoljenom Go-
raždu, “dok je babo bio na liniji”. U rodnom gradu Ner- kao podojeno mače
min je završio osnovnu školu, kao učenik generacije, i već igrao se žmire
tada počeo pisati pjesme. Nakon dvije godine provedene u sa svemirom
gimnaziji u Goraždu, dobio je stipendiju na United World
Collegeu u Mostaru. Obrazovanje na UWC-u otvorilo mu i majka ga je zvala
je vrata ka studiju u Sjedinjenim Američkim Državama, iz udoline podno brijega
čemu se nadao i prije nego je došao u Mostar. “hajde sine na ručak”
Preko Fondacije “Davis United World College Scho- (čovjek inosušan
lars”, američkog filantropa Shelbyja Davisa, dobio je punu od rana i soli)
stipendiju kako bi mogao nastaviti školovanje u Americi. hvali uvijek, ujutro i navečer
Na katedri za englesku književnost, na kojoj je bio jedini hvali uvijek Boga svoga
student kojem je engleski bio nematernji jezik, proglašen -u radosti i u boli-
je učenikom generacije. n

68 5/3/2021 STAV