Page 55 - STAV broj 341

ekonomskih i društvenih promjena u svjet-
skoj historiji, čineći, u određenom smislu,
uporište problema. Danas, međutim, dr-
žave koje graniče sa Sredozemljem pred-
stavljaju periferiju Evrope, kojoj je, pak,
teško podići nezavisan glas u velikim pi-
tanjima koja potresaju dramatično doba
koje proživljavamo. Stoga je prirodno vra-
titi se na postavljanje pitanja koja su ve-
zana za to povijesno razdoblje (Fernand
Braudel ga je nazvao “konjunkturom”),
koje je prethodilo sporoj, ali neumoljivoj
marginalizaciji mediteranskih država.
Kada je počelo? Zašto? Na koji su način
glavni historijski akteri bili toga svjesni,
ako uopće i jesu? Kako su reagirali? Po-
vijest odnosa između Osmanskog Carstva
i Mletačke Republike, ako se rekonstrui-
ra i provjeri na primarnim izvorima obje
uključene strane, omogućuje rasvjetljava-
nje strategija suživota dva ključna aktera
modernog doba, nespornih protagonista
historije tog doba svijetu.
STAV: Koliko Italijani ustvari poznaju ovo
historijsko razdoblje i kakav je njihov stav
prema njemu?
COSTANTINI: Ovo povijesno razdoblje
poklapa se s posljednjim dijelom renesanse,
manirizma i baroka, sve faze koje je itali-
janska historiografija umjetnosti, književ-
nosti, ekonomije, politike i rata posebno
proučavala. Kancelarije drevnih italijan-
skih država proizvele su dokumente koji
zauzimaju kilometre i kilometre polica u
našim arhivima, nastavljajući – kad nam
zatvaranja i ograničenja to dopuštaju –
davati hranu za razmišljanje desetinama
italijanskih i stranih učenjaka. Stoga, ako
pod Italijanima mislimo na učeniji sloj
društva, nema sumnje da su šesnaesto i
sedamnaesto stoljeće bila “posjećena” od
strane brojnih italijanskih historičara s
ponosom i strašću. Unatoč ovom boga-
tom historiografskom naslijeđu, već ne-
koliko desetljeća svjedoci smo slabljenja
izučavanja moderne historije na italijan-
skim univerzitetima, kao da nesumnjivo
povećano zanimanje za savremenu povi-
jest treba automatski značiti slabljenje
historijskih disciplina koje su prethodna
razdoblja učinile predmetom proučavanja
i poučavanja. Fenomen je zabrinjavajući,
prije svega jer je uključivao neke strašne
odluke Ministarstva, poput prebacivanja
izučavanja povijesti Venecije u sferu disci-
plina lokalne povijesti itd. U isto vrijeme,
neumoljivo smanjenje kvaliteta školske
nastave produbilo je jaz između intelek-
tualaca – koji se sve više bave s admini-
strativnim (i “političkim”) upravljanjem
akademijom – i ostatka italijanskog druš-
tva. Štaviše, to ne čudi s obzirom na to da
je posljednjih desetljeća smanjeno finan-
siranje kulture i obuke, to je impliciralo

STAV 17/9/2021 55