Page 54 - STAV broj 167
P. 54

DRUŠTVO

kako hoćete. Narod jedva dočekao i pri-                          Šehidsko mezarje                           koja će sada, eto, i njegovim potpisom po-
hvati. Ali, u svom tom halu i belaju pre-                                                                   stati čista. Jedan kroz jedan!
seli Huse. Želja mu bila da negdje u ćoš-                     Ajka po ko zna koji put tu svoju muku,
ku ukopaju i njih dvoje i kraj njih, ako ih                   milujući mu koščate ruke. Za Ajkinim          ZEMLJA NAŠIM ŠEHIDIMA
nađu, i njihova tri jablana, tri vite jele...                 leđima sjedi Midheta. Sluša i grca. I njoj
Tako i bi! Narod prihvati. Na Husinoj                         dva brata ubijena. Dva oka u glavi. U tom         Nedugo zatim, prozvaše ih. Zamišljeni,
dženazi okupi se svijet i Huse ode svojoj                     pristiže i Praga. Jedva pronašao parking      svako u svom halu i belaju, uđoše u praš-
djeci u tu svoju ogradu, u prvom redu, s                      pa stao kraj njih i cupkajući nogama ner-     njavu i sparnu sudsku kancelariju. Službe-
prvim šehidima. Ode Bogu na istinu. Ajki                      vozno otresa glavu.                           niku još od logora nekako najodvratnije te
ostavi u amanet preostali dio posla. Ako                                                                    prozivke. Ispred njih se popriječio prastari
nađe djecu, da ih redaju do njega, a nju                          Bila su to ona prednotarska poratna       hastal. Sav nekakav očevedan i dotrajao.
do kojeg od njih trojice zapadne mjesto.                      vremena pa je i onih lesperina trebala či-    Bog sami zna šta sve pamti. Iza hastala
Ako ih uopće i nađu. Eto, tako je to bilo.                    tava hrpa. Šest ugovora na po isto toliko     dvije sudske službenice. Ona starija sjedi
                                                              strana. A sve je to valjalo pripremiti, pre-  za starom pisaćom mašinom, za svojim
    Ali, ne lezi vraže! Administracija k’o                    pravljati, pročitati po šest stotina puta...  stolčićem u ćošku, naslonjenim na onaj
administracija, a zemlja na Husi. Hajd’ u                     Sve je to Midheta pripremila. Ponijela        veći, sva okružena hrpom okruglih, koc-
grunt, poleti u katastar... Djeca, ona živa,                  onaj veliki zeleni pečat i zelenu tintu.      kastih, velikih i malih pečata, indigo-pa-
rasuta po bijelom svijetu, a kopanja i dže-                   Službenik sjedi i sluša Ajku. Godi mu         pirom i registratorima i u crnini. Umorno
naze davno započeti. Na Hambarinkinoj                         nekako toplina tih njenih staračkih ruku.     i tužno razgleda onu skupinu ispod naoča-
ogradi zalijevanoj Ajkinim i Husinim zno-                     Zamišljao bi ih nekad, njih četiri stotine    la “a la Stane Dolanc”. Uzdahnu! Frizura
jem i znojem njihove djece, istoj onoj na                     i trinaest, na tribinama nekog stadiona.      istočnoevropska-službenička, starog kova.
kojoj se kopalo, oralo, sijalo, želo i bralo,                 Onda bi ih zamišljao u nekakvoj fabrici.      Onako nešto k’o u Angele Merkel. Ustade
kradom grlilo, nakon seoskih priredbi u                       Njih i njihovih osam stotina dvadeset i šest  i zatvori prozor jer će, k’o biva, istog trena
društvenom domu lomila srca, eno, reda-                       ruku... A onda ih je pretvarao u zemljišnu    da je dokrajči promaha.
ju se humke zalivene suzama. Sve jedna                        površinu množeći četiri stotine i trinaest
do druge, a po njima trava. I kao da će im                    puta po dva kvadratna metra za svakog. Pa         Mlađa joj kolegica, onako oštra, ofarba-
ona ograda biti i potijesna...                                bi padao u košmar, budio se, pa se sjetio     na u plavo, u crnoj haljini na bretelice, za
                                                              da zemlje treba još. Jer, helem, mora se      ljetno doba godine skrojene od neobično
    I od te Husine dženaze Ajka se nije                       i kraj kaburova proći. Da se ne gaze, da      debelog materijala. I dok rukama kosača,
smirila. U glavi joj samo to bilo. Samo još                   im se rahat može prići. Elham proučiti...     golih ramena slaže registratore, oficirski
to da obavi, pa dušu da pusti i legne tamo                                                                  naloži strankama da sjednu. Onaj službe-
u onu Hambarinkinu ogradu. Među njih                              Na kraju bi, sluđen s tim svojim ra-      nik sjede polahko s Ajkine desne strane,
četiri stotine i trinaest. Pa i kraj svoje dra-               čunicama, dobio rezultat: dva dunuma          primjećujući da im nijedna stolica nije
ge djece, Jasima, Hameda i Alije, ako ih                      ljudskih kostiju. Među njima mu babo, na
ikada nađu. I samo da ih nađu. Pa, kost                       svoja dva kvadrata Hambarinkine ograde,
jednu barem... S tom mišlju bi lijegala i
ustajala. A samo svog Jasima našla.

    U memljivom hodniku Suda Prijedo-
ra, umorna lica i s knedlom u grlu, sluša
onaj službenik tako Ajku pred zamanda-
ljenim vratima iza kojih su, neuzubilla-
hi, haman zebanije. Prepriča mu časkom

                                         Huse i Ajka Mujdžić

54 17/5/2018 STAV
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59