Page 55 - STAV broj 167
P. 55
ista. Sekretarica Midheta sjede s lijeve i dž. š., a bez da pritisne prst u onu tintu Službenica prvo odšuti, a onda, očito ne-
započe službeno s pripremom svečanog pa ostavi traga na onoj bjelini po šest sto- zadovoljna odgovorom, ustade do ormari-
čina kojim će ta evlija Božija, Ajka Muj- tina puta pročitanog papira?! Ni govora! ća iz kojeg izvadi nekakav dezodorans pa
džić, sa svojih staračkih pleća konačno I eto, konačno će i to. se malo osvježi ispod kudravog pazuha.
skinuti sav dunjaluk. Eto, tolike su joj
se činile te njene brige. Otići pred Boga, Veselo žmirka. Čarakovska Merdžan Pomalo otegnuto i za oktavu niže,
kaduna! A i deverale su te žene po vraćajući se za onaj široki hastal, postavi
Dženaza na šehidskom mezarju Čarakovu. Za života gorile džehennem. Ajki i drugo pitanje: “A, gospođo, znate
Što od svekrve i muža, što od kuke i mo- li Vi uopšte zbog čega ste danas došli ov-
tike, vila i grabalja, krava u štali i djeteta dje?!” Ajka se, sada već pomalo stidljivo,
u bešici. Noktima se čupalo svako zrno okrenu prema Midheti, koja joj polahko
‘šenično i iz njega kukolj i žižak. Svako na lijevo uho ponovi pitanje ljutito pro-
zrno graha, jaje pod kvočkom, maštrafa matrajući službenicu preko puta. “Ajko,
varenike ili mlada masla... Trebalo je na- pita te znaš li što si danas došla ovdje?!”
hraniti sitnu čeljad, kupiti im barem jed- Sudska službenica ponovo dreknu kako
nu obuću godišnje. Da se ne sramote, da svi prisutni ima da šute, a samo ona i Ajka
od njih budu ljudi. Tako i Ajka. Na kraju ima da zbore. Inače, očito, fajront! Ajka
ih pobiše. Sad joj, eto, sreću čini da gleda se začudi pa će onoj službenici: “A draga
u onog službenika, grli Midhetu. Sve se ‘ćeri, pa došla, Bog ti dragi dao, da u ime
uznevijereno okreće okolo. Unuk Praga dragog Allaha halalim onu dragu zemlju
nije imao gdje da sjedne, pa je stajao de- našim dragim šehidima. Da nam se djeca
sno od službenika. imaju đe kopati.”
I dok je mlađa sudska službenica trga- Zatečena odgovorom, službenica prvo
la one njihove papire, pregledala ih i us- proguta pljuvačku, pa započe razdvajati
poređivala, njih se četvero s druge strane spajalice s kojim su bili pričvršćeni listo-
stola zgledaju i šute kao na optuženičkoj vi ugovora. Zatim ih je, jedan po jedan,
klupi. Otegla se tišina. U nekom trenutku dodavala onoj kolegici za pisaćom maši-
i sasvim iznenada ona službenica viknu nom. Ona ih je opet preslagivala i među
na Ajku: “Gospođo, je l’ znate Vi gdje se listove trpala indigo-papir. Prekucavala
nalazite!?” Ovo se troje trgoše. Ajka ne nešto preko njih, ovjeravala hrpom neka-
ču dobro, pa ostade mrtva-hladna. Odav- kvih pečata, pa opet vraćala natrag pred
no je malo nagluha pa sjedi tako mirno. onog službenika Islamske zajednice koji
Okrenu se onom službeniku koji se pri- ih je ljutito potpisivao velikim slovima
bliži njenom desnom uhu da nervozno novim nalivperom, moleći Boga da se sve
ponovi pitanje. to samo što prije završi. Midheta i jarani-
ca joj Mirveta kupile mu to novo nalivpe-
“Ajko, pita te gospodična znaš li gdje ro za rođendan. Pero sa zelenom tintom.
se nalaziš?” Istog trena, kao zapeta puška, Kad je sve zeleno, neka je vala i taj potpis
službenica se okrenu pa plotunski opali: boje one trave, davno nikle i po babi mu,
“Vi šutite!” Ajka je malo zbunjeno po- i Husi, i Jasimu Husinom, i ostalima na
gleda pa veli toj službenici: “A ‘ćeri moja Hambarinkinoj ogradi.
draga, pa dakako da znam. Pa u Sudu!”
Zatim je Ajka umakala onaj svoj sta-
rački šehadet-prst u onu tintu pa pritiska-
la na papir. Usput stidljivo prozbori i to
kako ona, eto, zna arebicu, ali se to ovdje
ne pika. A onda s uzdahom i bismillom
nastavila dalje, papir po papir.
Sa svakim pritiskom na onu bjelinu
papira otkidao bi se s njenih staračkih
pleća po grumen tereta lupajući o pod k’o
o daske kaburske. Spadao s leđa i duše i
s onog Husinog nišana davno ubodenog
više glave mu. Srce joj zaigra. Sretna je.
Najvažnije da će lagahna k’o ptica pred
dragog Allaha i kraj svoje djece. Sići će
vala nekako niz one sudske stepenice.
Ona sudska službenica nastavila je na
kraju ponovo spajati one ugovore koje je
potom valjalo protokolisati, vraćajući ih
u prvobitno stanje, ali sada nakićene pe-
čatima i potpisima raznim, a i onim Ajki-
nim šehadet-prstom. Jedan, pa drugi, pa
treći... Na četvrtom joj zaglavi spajalica.
Otvori je, okrenu se kolegici za pisaćom
strojem, išaretom joj namignu, pa uzdah-
nu. “Eto, nestade nam municije!” n
STAV 17/5/2018 55
