Page 56 - STAV broj 167
P. 56
DRUŠTVO
Bošnjaci povratnici na području Skelana
Prvi na Drini
Piše: Adem MEHMEDOVIĆ “U šatoru smo živjeli sedam mjeseci. U decembru 2002. godine
uspjeli smo ući u kuću. Tad je kuća pokrivena i jedna soba
Skelani su od centra Srebrenice osposobljena, i to zahvaljujući Federalnom ministarstvu za izbjeglice.
udaljeni više od 40 kilometara i Moj je sin prvi rođendan dočekao ovdje, a danas je veliki momak.
nalaze se na samoj granici Bosne Poslije toga sam dobio i kćerku. Uspjeli smo obnoviti naše imanje,
i Hercegovine sa Srbijom. Neka- tako da nam je fino sad”, kaže Almir Muminović
da je skelansko područje, u kojem žive
Bošnjaci i Srbi, imalo više od 10 hiljada “Evo, 26 godina mi živimo od sje- jula 2002. godine do danas nije bio nima-
stanovnika, dok ih je danas nešto više od ćanja na naše najmilije. Svakog maja se lo lahak. Mi nemamo nikakvih problema.
hiljadu. Nakon rata su se povratnici Boš- prisjetimo ovako zvanično, a sjećanje ne Odmah je s druge strane Srbija i mi smo
njaci na područje Skelana počeli vraćati prestaje nikada. Naša je obaveza da ču- na samoj granici. Međutim, svako se bavi
2000. godine. Stanovništvo se uglavnom vamo sjećanje”, kaže Almir Muminović svojim poslom. Mi ovdje živimo sa zado-
bavi poljoprivredom, stočarstvom i pčelar- iz Barakovića. voljstvom. Tu smo svoji na svom”, priča
stvom. Stanovnici sela oko Skelana ističu Almir Muminović, koji se danas s poro-
da su proljeća u ovom kraju posebno lijepa, Barakovići su od Skelana udaljeni ne- dicom bavi malinarstvom, pčelarstvom i
ali i teška, jer podsjećaju na ratne godine, koliko kilometara. Selo je smješteno blizu skupljanjem gljiva i ljekovitog bilja.
teške zločine i stradanje bošnjačkog sta- obale Drine. Prije rata imalo je dvadesetak
novništva. Tako se svakog maja obilježi kuća, a danas ih je obnovljeno tek nekoli- “Cijela porodica uključena je u rad.
stradanje bošnjačkog stanovništva u Do- ko. Tu su četiri porodice koje stalno žive. Gljive su nekako postale hobi i svi se
braku, Rešagićima, Liješću i Skelanima. Almir Muminović vratio se s porodicom uključimo kad je period rasta gljive. A
Okupe se stanovnici ovih mjesta i odaju u Barakoviće u julu 2002. godine. ovo je područje izuzetno bogato gljiva-
počast svojim najmilijima. Ipak, život se ma. Svi u porodici doprinose onoliko ko-
u ovom kraju nastavlja i teče kao hladna “U šatoru smo živjeli sedam mjeseci. liko mogu. Imamo tri dunuma malina,
Drina koja stoljećima ima svoje čuvare. U decembru 2002. godine uspjeli smo od čega se može pristojno zaraditi. Teš-
ući u kuću. Tad je kuća pokrivena i jedna ko da će ova godina biti bolja od prošle,
soba osposobljena, i to zahvaljujući Fede- ali nadati se da će cijena biti bolja. Ono
ralnom ministarstvu za izbjeglice. Moj je što mi imamo nama je taman. Kada je
sin prvi rođendan dočekao ovdje, a danas najviše posla, u pomoć priteknu kom-
je veliki momak. Poslije toga sam dobio i šije i rodbina. Otkup je zagarantiran”,
kćerku. Uspjeli smo obnoviti naše imanje, dodaje Almir.
tako da nam je fino sad. Mada, put od tog
56 17/5/2018 STAV
