Page 78 - STAV broj 167
P. 78

SPORT

Moderno roblje
Séraphin Fodjo redovito stoji na rubu nogometnog igrališta “La
    Roue” u Anderlechtu, jednoj općini grada Bruxellesa. On dolazi      nogometaša”. Jedan afrički igrač u nekom evropskom klubu može
iz Kameruna i trenira ovdje nekoliko dječaka koji su ovamo stigli s     zaraditi 500 do 1.000 puta više nego u Africi, pojašnjava Gleizes.
velikim snovima. “Većina ih dolazi iz Kameruna, Obale Bjelokosti i      “Stoga ne čudi ako roditelji kažu da kod kuće imaju nalazište naf-
Burkine Faso”, kaže Fodjo. Njihove priče počinju slično. “Takozva-      te”, kaže Gleizes, koji je devet mjeseci istraživao u zapadnoj Africi
ni savjetnici, koji ništa ne znaju o nogometu, sastaju se s obitelji-   zajedno sa svojim kolegom Barthélémyjem Gaillardom. Uspored-
ma i obećavaju da će njihovo dijete dobiti ugovor u Evropi”, priča      ba s jednom sirovinom zvuči oštro, ali Christophe Gleizes zna: “Na
Fodjo za DW. “Roditelji zatim uspijevaju ono što je gotovo nemo-        afričkog nogometaša se gleda kao na robu, kao na kilogram pamu-
guće, prikupe novac kako bi dijete moglo otići u Evropu. Kako bi        ka ili kakaa. Evropski klubovi dolaze u Afriku kako bi pronašli jefti-
djelovali još vjerodostojnije, neki od tih ‘savjetnika’ sa sobom vode   nu radnu snagu.” Jedan od problema jeste i što ti mladi ljudi sami
evropske kompanjone. Oni se brinu o putovnici i raznim drugim do-       postaju dio sistema i dobrovoljno pristaju na obećanja savjetnika.
kumentima. Obitelji za to plaćaju i do 10.000 eura.”                    Radi toga ulaze u velike rizike, dijelom čak falsificiraju svoju staro-
Dijete u Evropu odleti s velikim nadama, ali se onda često odjed-       snu dob, jer jedan 15-godišnjak na tom tržištu ima bolje šanse od
nom nađe samo u hotelu, kaže Fodjo. “Kažu mu da će se vratiti,          jednog 18-godišnjaka.
ali to ne učine. Dijete ostaje samo, bez putovnice i biva otjerano      Veliki pobjednici nisu samo tzv. savjetnici, već i evropski klubovi. Je-
iz hotela.” Ta djeca preko zaobilaznih puteva na koncu dolaze do        dan primjer: Junior Kabananga, kongoanski napadač, svoju karijeru
njega, kaže Fodjo. Treniraju dalje, žive između nade da će jednog       u Evropi započeo je u Anderlechtu. Taj belgijski rekordni prvak htio
dana doživjeti uspjeh i straha da će ih se uhititi i poslati nazad      je u svojim redovima vidjeti tog igrača, ali nije bio spreman platiti
kući. Dobrovoljni povratak za njih značio bi priznati da su zakazali.   odštetu klubu koji je otkrio Kabanangu, kako to ustvari propisuje
A to je neprihvatljivo za nekoga čija je obitelj uložila toliko novca.  FIFA. “Radi se o najboljem vrataru Afričkog prvenstva 2017. go-
Nogometaš Aloys Nong upravo je to doživio. U Kamerunu ga je             dine”, ljutito primjećuje Gleizes. “Ako Anderlecht angažira jednog
otkrio jedan “menadžer” i uvjerio u to da otputuje u Evropu kako        igrača iz kluba Brugge, onda plate odgovarajuću otpremninu. Ako
bi postao profesionalni nogometaš. “Prošao sam test kod nogo-           Paris Saint-Germain angažira Kyliana Mbappéa, Parižani nogomet-
metnog kluba OGC Nizza. Sportski direktor akademije bio je za-          nom klubu Bondy, njegovom prvom klubu, plaćaju odštetu. Ali, ako
dovoljan, ali moj savjetnik je tražio previše novca. OGC Nizza nije     se radi o afričkim klubovima, evropski klubovi ne žele platiti.” Tak-
bio spreman da u mene uloži toliko novca.”                              tika je, prema riječima novinara Gleizesa, uvijek ista: “Slučaj toliko
Aloys Nong i osam drugih momaka spavali su kod jedne obitelji           dugo miruje dok onaj drugi klub ne posustane. Ili klupske šefove
u njihovoj dnevnoj sobi. Preko dana nisu smjeli biti u stanu. “Bio      plate ispod stola kako bi se ugovorio posao.”
je januar, bilo je hladno, a mi nismo imali nikakvu toplu odjeću.” Ni   Sophie Jekeler iz Bruxellesa poznaje sudbine mladih nogometaša
hrane nije bilo za njih, priča. “Više puta smo otišli u supermarket i   iz Afrike. Ta je pravnica predsjedateljica “Samilie”, jedne institucije
tamo jeli nešto. Čuvar nam je to dopuštao, samo što nismo smjeli        koja se bori protiv trgovine ljudima. “Dovedeni su s velikim obeća-
hranu iznositi van.” Nakon godine dana su Aloys Nong i drugi istje-     njima u Evropu, od ljudi koji imaju kontakte s veleposlanstvima ili
rani iz stana. Mladić je utočište pronašao kod rodbine. Paralelno       konzulatima. Od nekih se odustalo, druge se prisililo da igraju ve-
je trenirao dalje te ga je na koncu zaposlio jedan belgijski klub.      oma naporno. Ako se ozlijede, ostavlja ih se na cjedilu.” Doduše,
Danas igra u Iranu.                                                     postoje zakoni koji bi trebali štititi žrtve, ali njih je teško primijeniti,
No, u većini slučajeva ti mladi nogometaši izgube bitku. “Ko uspi-      kaže Jekeler. “Ti dečki uglavnom stižu preko Slovačke, Mađarske i
je, na koncu zarađuje puno novca”, kaže Christophe Gleizes, fran-       Grčke u Evropsku uniju. Kad stignu u Belgiju, onda se ništa više za
cuski novinar i autor jedne knjige o “modernom ropstvu afričkih         njih ne može učiniti. Jer, u biti bi morali nazad u zemlje iz kojih do-
                                                                        laze kako bi sredili papirologiju. To je za njih, međutim, nemoguće.”

78 17/5/2018 STAV
   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83