Page 22 - STAV broj 172

politika

Klopka za bosnistiku

Ima li jezika
bez pravopisa

U ove gotovo tri decenije kako je bosanski jezik vratio svoje historijsko ime, jedan broj
jezikoslovaca i dio javnosti, kada govore o bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom,
slučajno ili namjerno, govore samo o različitim standardima, a ne o različitim jezicima. To
svođenje jezika na standard može biti odraz potpunog nerazumijevanja kulturološke jezičke
dimenzije, a ne treba isključiti ni namjerno nastojanje da se kroz “naučni” diskurs relativizira
posebnost bosanskog jezika

Piše: Elvir RESIĆ

Zatalasalo se oko pravopisa Se- instrumentaliziran. To ga, međutim, književnom i drugom pisanom blagu
nahida Halilovića, ovog novog, ne oslobađa odgovornosti, jer lingvist stvorenom bosanskim jezikom Baša-
narandžastih korica. Jedni ga mora imati osjećaj i za historijski tre- gića, Ćatića, Dizdarevića, Kulenovića,
lingvisti hvale kao savreme- nutak, a posebno za sociolingvističke Sijarića, Ibrišimovića. Ko god proči-
ni normativni dokument koji odgo- aspekte živog govorećeg jezika. ta jednu stranicu njihovih djela bit će
vara jezičkoj praksi, a drugi tvrde da mu sasvim jasno kojim su jezikom pi-
to uopće nije pravopis, jer pravopis je MOŽE LI JEZIK STATI U KORICE sana, iako u njihovo vrijeme nije bilo
norma koja propisuje, a ovom je sve ni zelenog ni narandžastog pravopisa.
prihvatljivo i uključeno u standard. A najveća opasnost leži upravo u Ključne odlike i vrijednosti našeg je-
Dizala se prašina i oko onog prvog, ze- ciljanom guranju pravopisa i norme zika nisu povezane s normom, nego ih
lenih korica, istog autora. Kao što se uopće u prvi plan bosnistike. U ove čine bogata i slojevita leksika, bosanska
za onaj iz 1996. govorilo da je previše gotovo tri decenije kako je bosanski je- fonologija, karakterističan naglasak,
“isključiv”, za ovaj se kaže da je pre- zik vratio svoje historijsko ime, jedan osoben historijski razvoj. Ne postoji
više “uključiv”. U normativnom smi- broj jezikoslovaca i dio javnosti, kada niti jedan jezik u Evropi koji se kroz
slu, dakle, riječ je o dvama potpuno govore o bosanskom, srpskom, hrvat- historiju razvijao na sličan način kao
različitim pristupima, iako je i prvi i skom, a u posljednje vrijeme i o crno- bosanski. Od bosančice i stećaka, arebi-
drugi potpisao isti autor. Iz lingvistič- gorskom, slučajno ili namjerno, govore ce i nišana, preko krajišničkih pisama i
kog aspekta, sve izgleda apsurdno, ali samo o različitim standardima, a ne o novoštokavskih narodnih pjesama, al-
samo ako zanemarimo činjenicu da različitim jezicima. To svođenje jezika hamijado poezije, pa sve do osebujnog
su lingvisti itekako podložni politič- na standard može biti odraz potpunog jezičkog materijala koji su oblikovali
kim utjecajima. Ostaje nam da preci- nerazumijevanja kulturološke jezičke i dalje oblikuju bosanski pisci dvade-
zno odredimo o čijoj konkretno poli- dimenzije, a ne treba isključiti ni na- setog i dvadeset i prvog stoljeća. Boš-
tici je riječ u ovom slučaju, premda se mjerno nastojanje da se kroz “naučni” njaci su tokom svoje kulturne histori-
već na prvi pogled da naslutiti za čije diskurs relativizira posebnost bosan- je promijenili pet pisama, od prvotne
interese novi pravopis treba uraditi skog jezika. poluoble glagoljice, bosanske ćirilice,
posao. Iako sigurno nije slučajno da arebice, savremene ćirilice i latinice.
Halilović u vrijeme izrade novog pra- A istina je da ni zeleni ni narandža- Tako se bosanski razvijao, obogaćivao,
vopisa potpisuje nesuvislu Deklaraci- sti pravopis ne predstavljaju ni djelić oplemenjivao na sebi svojstven način,
ju o zajedničkom jeziku, ne mora zna- ogromnog bogatstva, leksičke slojevi- koji nije bio imanentan nijednom dru-
čiti da je svjestan koliko je njegov rad tosti i raznolikosti, izražajnih moguć- gom jeziku.
nosti, izgovornih osobenosti bosan-
skog jezika. Da ne govorimo o silnom

22 21/6/2018 STAV