Page 79 - STAV broj 249
P. 79

JEDNA NOĆ U POLICIJSKOJ STANICI   NEDOVOLJNA PRISUTNOST “PUNOG       današnjice. Hamzagićev “pakao” svakako
            Sliku bosanskohercegovačke stvarnosti   MJESECA”                   podsjeća na onaj u naslovu Smrt u Saraje-
          Hamzagić i Omerović smjestili su u poli-  S jedne strane, ovakva dramaturška struk-  vu (2016) Danisa Tanovića, s ipak znatno
          cijsku stanicu u Sarajevu, za vrijeme jedne   tura čini se iznimno zahvalnom i zapravo   manjom ulogom dodijeljenoj kameri, dok
          noći punog mjeseca, te ju razvijali koristeći   idealnom za izgradnju mikrosvijeta koji će   je montaža Redžinalda Šimeka umnogome
          se dramaturškim modelom jedinstva pro-  metaforički ili čak u slučaju Punog mjeseca,   primjetnija negoli u Tanovićevom filmu.
          stora i vremena, inače više svojstvenog tea-  gotovo doslovno, predstavljati makrosvijet,
          tru negoli filmu. Njegov glavni protagonist   dok s druge zahtijeva provedbu određenih   KLIŠEI KOJE ŽIVIMO
          policijski je inspektor Hamza (Alban Ukaj),   zakonitosti forme koje filmski autori često   Najupečatljivije vizuelne trenutke u fil-
          koji svoju sarajevsku večer pod punim mje-  zanemare. Dakle, ako se za primjer uzmu   mu, koji umnogome utječu na atmosferu,
          secom započinje vozeći trudnu suprugu u   žanrovski filmovi, kakvi su recimo Isijavanje   ali i služe kao svojevrsne “pauze” u radnji
          bolnicu, s čijom trudnoćom očigledno ne-  (1980) Stanleya Kubricka ili Napad na po-  i isječci iz nekog drugog, ljepšeg svijeta,
          što nije u redu. Tokom vožnje uvjerava je   licijsku stanicu 13 (1976) Johna Carpentera,   Hamzagić postiže prizorima dječaka s ba-
          da će se sve dobro završiti, ali već nakon   u oba su slučaja protagonisti primorani bo-  lonom, koje je, zbog sjedinjenja s ostatkom
          telefonskog poziva od šefa Jasmina (Ermin   raviti u jednom prostoru, dok vanjski svijet   realističnog svijeta u filmu, moguće samo
          Sijamija), koji mu govori da mu ne može   uporno prijeti prodorom i osvajanjem. Ova-  okarakterizirati kao čudne ili misteriozne,
          dati slobodno, postaje jasno da on ne živi u   kav scenaristički koncept umnogome poja-  dok se naposljetku ne ispostavi da je riječ
          idealno uređenoj državi i Hamzina privat-  čava dramaturšku napetost i prisiljava pro-  o halucinacijama i imaginacijama glavnog
          na večer postaje kolektivna metafora tran-  tagoniste na akciju i reakciju, a naposljetku   lika. Dječak koji mu se ukazuje jeste dije-
          zicijske bosanskohercegovačke stvarnosti.   i na promjenu, dok uporedo stvara centralni
            Odmah po dolasku u stanicu, dočekuje   narativni sukob, onaj između glavnog lika i   te koje on priželjkuje i godinama pokuša-
          ga prvi problem – tri tinejdžera mokre odje-  svih ostalih, više sile ili samog sebe.   va dobiti, a koje uspješno prolazi kroz sve
          će, koji su ukrali automobil i zatim s njim   Hamzagić je, uprkos odricanju od ovakve   mračne prostorije tragične bosanskoherce-
          sletjeli u Miljacku. Nakon uloge brižnog   dramaturške specifičnosti, ipak uspio kre-  govačke svakodnevice i na koncu se penje
                                                                               iznad površine i izlazi na svjetlo neke ljepše
          supruga, scena saslušanja tinejdžera Hamzu   irati dinamično ostvarenje, barem u žanru
          predstavlja kao izrazito nasilnog inspektora   drame, s učestalim promjenama u radnji,   budućnosti, koja istovremeno prvi put oba-
          koji ne bira sredstva da dođe do cilja, ali koji   raznolikom paletom likova s međusobnom   sja i tek rođenog, stvarnog Hamzinog sina.
          im naposljetku ipak šalje suhe majice kako   interakcijom, ali i iščekivanjem vijesti iz   Nakon posljednjeg kadra u filmu, prvi
          se ne bi prehladili.                                                 dojam koji se javlja jeste da je riječ o ostvare-
            Uskoro će policijska stanica postati po-  bolnice, što je donekle nadomjestilo ma-  nju do puknuća ispunjenom klišeima o živo-
          prište raznoraznih događaja i slučajeva, kroz   njak neizvjesnosti u mnogo jačem obliku   tu u Bosni i Hercegovini, nabijenih u jedan
          koje će proći mnoštvo likova sklonih nasilju   prisutne u navedenim filmovima.   prostorni i vremenski trenutak. Onim o ko-
          i nemoralu, ali i onih koje je društvo učinilo   Nasuprot ovome, kao svojevrsni reži-  rupciji u policiji i zdravstvu, o nezaštićenim
          takvim. Tako će se redom smjenjivati životne   serski propust može se izdvojiti nedovoljna   medicinskim radnicima, o mladima koji spas
          priče, o nasilniku s psom (Edin Avdagić), čija   iskorištenost značenja pojma “punog mje-  nalaze u kriminalu i priliku za bolji život vide
          majka jedva preživljava od penzije, o mladoj   seca” – pojavi se u samo jednom kadru – a   u prostituciji, o nepotizmu pri zapošljavanju, o
          djevojci (Lidija Kordić) koja se prostituira   koje bi u sadržajnom, ali i vizuelnom smi-  mladom ocu koji ukrade cijeli bankomat jer ne
          jer njena majka kozmetičarka (Mediha Mu-  slu znatno doprinijelo stvaranju i razvoju   može platiti liječenje svom bolesnom djetetu.
          sliović) ne može dovoljno zaraditi, o Muha-  atmosferičnosti te izgradnji cjelokupnog   Iako poigravanje s klišeima uvjetu-
          medu, prodavaču balona (Izudin Bajrović),   osjećaja u filmu. Kao što je to postigao Lars   je razvoj narativa u ovom filmu i čini ga
          koji više ne želi pristajati na “reketiranje”   von Trier u naslovu Melanholija (2011), u   predvidivim, pa je tako moguće naslutiti
          specijalca Kerima (Muhamed Hadžović), o   kojem se istoimena planeta konstantno pri-  opravdanja prijestupnika koji su to postali
          napadnutom tehničaru Hitne pomoći (Ad-  bližava Zemlji te samim svojim prisustvom   “jer su morali” zbog teškog života u Bosni i
          mir Šehović), koji je zakasnio na intervenci-  “pritišće” likove i direktno utječe na njih   Hercegovini, konačni dojam koji ostaje je-
          ju, o usamljenoj ženi Melihi (Jasna Diklić),   i njihove unutrašnjosti. Režiser je kao za-  ste da je Pun mjesec apsolutno tačan, istinit
          koja umišlja i uporno prijavljuje “korake po   mjenu za ovaj oblik postizanja stilizirane   i uvjerljiv film, produkcijske kreativnosti,
          tavanu”, a čiji sin s porodicom živi u ino-  atmosferičnosti pronašao u stvarnosti, od-  rijetke skladnosti između odmjerene i ek-
          stranstvu. Negdje između, Hamza će uporno   nosno u realističnom prostoru oronulog,   splozivne glume, novog režiserskog glasa
          pokušavati doći do bilo kakve informacije o   sumornog, jezovitog RTV doma, koji “igra”   koji svoju generaciju hrabro gura naprijed,
          supruzi i bebi, ali mu se niko neće javljati jer,   jednu policijsku stanicu, a čiji mračni hod-  a koji na jednom mjestu okuplja sve bolesti
          kako kaže doktorica Hitne pomoći (Mirela   nici i podrumi, zaista, podsjećaju na kru-  i otvorene rane savremenog bosanskoher-
          Lambić), nije nikoga “zakitio”.   gove bezizlaznog pakla kao alegorije svijeta   cegovačkog društva. n


                                                                                                   STAV 12/12/2019  79
   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84