Page 74 - STAV broj 249
P. 74

DRUŠTVO



          Zapis o Halidu Begiću

          POSLJEDNJI BOŠNJAČKI






          GUSLAR IZ VAREŠA






                                            Zanimljivo je da ga je, kako kaže, rahmetli Safet Isović
                                            nagovorio da počne svirati i pjevati uz gusle. On ga je poslušao
         Piše: Bajro PERVA                  i osamdesetih je godina bio jedan od najboljih guslara u
                                            Bosni i Hercegovini. Čak je s Mujom Novalićem bio jedini

                                            Bošnjak na guslarskom festivalu u Tršiću

                 alid Begić iz Vareša među najin-
                 teresantnijim je ljudima koje sam
                 sreo u našim krajevima. Ove go-
         Hdine obilježio je 60 godina svog
          bavljenja muzikom. U osmoj godini života
          postao je član amaterskog narodnog orke-
          stra u rodnom selu. Bio je najmlađi član i na
          fruli je svirao bosanska kola. Kako je stasao,
          njegova ljubav prema muzici nagnala ga je
          da se okuša i na drugim instrumentima. S
          vremenom je naučio svirati gusle, šargiju,
          violinu. Privlačile su ga i druge dionice u
          kulturnom amaterizmu. Izrastao je u do-
          brog glumca i imitatora. O sebi će kazati
          i ovo: “Rodio sam se 1952. godine u selu
          Zubeta, podno planine Zvijezde. Moje selo
          je na 1.150 metara nadmorske visine. Bio
          sam petnaesto dijete mojih roditelja. Svu
          moju braću i sestre majka je rodila kod
          kuće. Kad je trebala da mene rodi, naišli
          su rudari i na nosilima je ponijeli prema
          bolnici u Varešu. Rodila me u jednoj kući
          na putu do bolnice. Kad su me zamota-
          nog u krpe donijeli kući, braća, koja su
          bila odrasli ljudi, jurila su oca da ga ubiju
          jer im je bilo krivo što sam se rodio. Čak
          nisu dali ni da me unesu u kuću. Jedan
          stogodišnji dedo im je rekao: ‘Nemojte
          to raditi. Možda će to dijete biti najbolje
          za roditelje.’ Djedova riječ ih je umirila.
          Kad me rodila, majka je imala gotovo 50
          godina. Živih je bilo nas devetero.”
            Da je Halid bio čudesno dijete, svje-
          doči činjenica da je s četiri godine po kući
          pjevao pjesme Safeta Isovića i Zaima Ima-
          movića. Kad ga je čuo kako pjeva, babo će
          njegovoj majci: “Ono naše dijete je blenta-
          vo!” Ona mu je rekla da nije, da ne griješi
          dušu. Halid se prisjeća tih dana pa će: “Na-
          večer hoćemo leći, ja pjevam; ujutro, čim
          se probudim, ja pjevam. U to vrijeme bilo



         74  12/12/2019 STAV
   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79