Page 47 - STAV broj 372

govorio u kojem kursu da se leti. Odjednom
se ispred nas našlo ogromno brdo koje smo
trebali preletjeti. Iza njega se nalazila slo-
bodna teritorija Goražda. S obronaka brda
počela je pucnjava kako iz pješadijskog, tako
i iz PVO naoružanja.
Uspjeli su preletjeti u slobodnu terito-
riju Goražda bez posljedica za helikopter,
ali je problem bio što još nije svanulo te su
se našli u mraku. Kružili su, kaže, iznad
terena s kojeg su svakoga trenutka mogli
biti pogođeni.
“Uputili smo se prema mjestu slijetanja,
a to je bila Jabuka, uzvišenje iznad grada.
Na putu prema mjestu slijetanja primijetio
sam da se s te pozicije puca na grad. Upo-
zorio sam Muju da i on obrati pažnju na tu
poziciju, dok je Džemo upravljao helikop-
terom. Zaista, nedugo zatim, tačno s mjesta
gdje smo trebali sletjeti na grad je ponovo
ispaljeno nekoliko projektila. Shvatili smo
da je to mjesto u međuvremenu zauzeto od
VRS-a i da moramo potražiti drugu lokaci-
ju za slijetanje. Nije bilo govora de se vrati-
mo s teretom kada smo već ušli u Goražde.
Dok smo pravili zaokret, primijetili smo da
se na obroncima brda koje smo preletjeli i
koje sam već spomenuo vide vatre – naši su
borci pokušali da nam signaliziraju gdje bi-
smo mogli sletjeti. Već se razdanilo i svako
suvišno zadržavanje u rejonu Goražda bilo
je opasno, pa smo odlučili sletjeti u jednu
bašču, u rejonu Podhranjena, nešto niže od
mjesta gdje su gorjele vatre. Kakav je teren
bio za slijetanje, najbolje govori podatak
da je Džemo helikopter držao na zemlji s u helikopter i krenuli ka Tarčinu. Penju- Ubrzo su ponovo naletjeli na neprija-
nosnim i desnim točkom, dok je lijevi bio ći se uz obronke planine, vidjeli smo naše teljske linije, ali ovog puta prošlo je bez
u zraku kako bi helikopter ostao izravnat borce kako su se uputili ka mjestu gdje smo pucnjave, jer su promijenili maršrutu leta
s terenom. Otvorili smo teretna vrata i na sletjeli, mašući nam i dajući time do zna- i vraćali su se preko Jahorine, Kalinovika
najbrži mogući način istovarili teret koji nja da su zadovoljni što smo uspjeli da se do Tarčina.
smo dovukli, nakon čega smo svi uskočili probijemo u opkoljeno Goražde.” “Kompletan let trajao je sat i deset mi-
nuta. Kada smo sletjeli u Tarčin, dočekali
KOBNI LET ZA ŽEPU su nas ljudi koji su nas to jutro i ispratili na
zadatak. Nakon što smo ugasili helikopter,
uslijedilo je čestitanje, pošto su u međuvre-
U historiji ratnog vazduhoplovstva Armije RBiH crnim slovima upisan je 7. maj 1995. menu iz Goražda javili da im je dostavljen
godine. Na letu ka opkoljenoj enklavi Žepa živote su izgubili: Džemal Malkić i Enver Čo- teret i da se zahvaljuju hrabrim pripadnici-
kić (piloti), Izet Džambić (letač-tehničar), kao i putnici: dr. Sead Halilović, dr. Muharem ma vazduhoplovstva”, navodi Šarić, koji je
Deljković, dr. Husein Halilović, Nurudin Mustafić, Hasan Homorac, Avdo Mirvić, Selman u knjizi Ikari bosanskohercegovačkog neba vje-
Karić, Sabrija Ćesko i Hasiba Salihović. rodostojno opisao herojske podvige članova
Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne od-
brane Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Inače, Šarić ističe da je Armija RBiH u
odbrani od Agresije na Bosnu i Hercego-
vinu obavila sedam hiljada ratnih letova,
prevezla skoro 30.000 ljudi, oko tri hiljade
tona tereta i približno tri hiljade ranjenika.
“Kada gledam na te događaje s današ-
nje distance, osjećam prije svega ponos što
sam bio dio vazduhoplovstva koje je dalo
neizmjeriv doprinos u odbrani Bosne i
Hercegovine, a s druge strane osjećam tugu
što se svake godine sve manje govori o tim
ljudima i njihovom doprinosu u borbi za
slobodu”, zaključuje Šarić. n

STAV 22/4/2022 47