Page 51 - STAV broj 372

Dino. Imam negdje dva sata, dok se i vo- je prekrila usta rukom, da bi se potom
zač raspremi, okupa, pa moramo nazad. sručila na pod. Začula se vriska, ko zna
Bila sam u pratnji ranjenika. Postalo je odakle. Utom su i ostali ukućani izletje-
neizdrživo. Evo već pet dana sam pod li. Polili su je vodom. Žensko lice u gru-
zemljom. Nisam sveukupno spavala pet- pi vojnika nazor joj je pokušalo ugurati
šest sati. Svaki dan je gori od prethodnog. pilulu. Potom su došle komšije, bliže i
Svakodnevno pristižu teško ranjeni, ima daljnje, činilo mi se, cijelo se selo isku-
dosta poginulih. Ne znam na šta će izaći. pilo za tren...
Možda bi bilo dobro da odete ponovo u N. je izašao iz te gužve. Sada me spa-
Kladanj. Tamo imaš tetke?”, upita Ju- zio. Krenuo je prema meni. “Šta ti radiš
lija. Mati je pogledala, a zatim sasvim ovdje?”, upita. “Kupovao sam meso”, od-
tiho rekla: “Haj ti odmori. Evo, krevet govorih. “A ti? Utjeruješ ljude, mobilizi-
je raspremljen. I ne idem nikuda, što će raš?”, pokušao sam se našaliti. Odmahnuo
biti s ostalim narodom, bit će i s nama. je rukom i rekao: “Da je bogdom to što
Ne može se vječno u strahu živjeti! A misliš. ‘Mrtvozornik’ sam ti, paša moj.
dosta nam je i seljakanja. Ako budemo Idem na adrese majke, oca, žene, djece...
išli igdje ponovo, bit će to vani.” saopćiti ono najtužnije. Da je njihov naj-
Čini mi se, samo što je legla, Julija miliji poginuo. Ispočetka sam povraćao,
je zaspala. Prostoriju je ispunio zvuk svaki put. Sada me samo tjera na toalet.
“pilanja”. Već sam navik’o. Pokušavamo ući, stavi-
“Otiđi do Kišića. Čula sam sinoć ti tabletu za smirenje, neki sedativ dati,
kod Merime da će klati tele. Raspitaj se Kompleks “Muška voda”, ako ne uspije, vako ti je kako si vidio.
gdje. Donesi nam dva kilograma. Neka nekadašnja ratna bolnica Imam još na tri adrese otići... Još tri će
ti nasitno isjeckaju, da može za bureka. majke zaplakati danas... Ko zna koliko
Ja ću do tada razviti jufke. Da možemo njih do kraja rata...”, reče N.
Juliju počastiti”, reče mi mati i dade Već smo bili izašli iz sela. N. je izva-
novčanicu od 100 DM, što je čuvano za dio paklicu cigareta, nervozno je razde-
crne dane. Nije bilo hrane. Ipak, para- ravši. Pripalio je cigaru. “Opa, ti pušiš?”,
doks je bio da uglavnom nije bilo stru- rekoh. “Jah, uz ovaj pos’o ide nikotinski
je, tako da vlasnici nisu mogli sačuvati otrov i katkad koja pilula za spavanje...
meso niti je bilo ko bio zainteresiran za Čini mi se da bih poludio da nije toga”,
kupovinu većih količina. Moralo se za- odgovori N. neprestano othukujući. “Kad
klati, raspodijeliti i pojesti u što kraćem se ovo govno završi, otići ću negdje na
periodu. Cijene su dostizale astronom- otok. Na Jadran... Cijelo ljeto. Da budem
sku vrijednost. sam sa sobom. Da se sredim. Rat je jed-
Izašao sam. Zapahnuo me hladan no veliko sranje. Samo to ti mogu reći!”
januarski zrak. Sreća što je snijeg pre- Dalje nismo pričali. Rastali smo se
stao. Moram požuriti. Prolazio sam po- nešto prije ulaza u Kalesiju. On je na-
red kuće iznad nas. S. je dugim tankim stavio u smjeru Glavišna. Mahnuo sam
rukama zagrlila svog muža A., ljubeći mu. Ubrzo se na horizontu pojavila i
ga strasno na pragu, kao da se oprašta- preostala grupa vojnika.
ju. Bili su tek nekoliko mjeseci u braku. Već je bilo prošlo sat i po otkako sam
A. je bio pod punom ratnom spremom izašao iz kuće. Mati je izvadila meso. Za-
– uniforma, ruksak i puška. S. je ispra- boravio sam reći da sitno nasjeckaju, ova-
ćala A. na liniju. ko su bile više krupne kocke, nešto što bi
Prošao sam što sam brže mogao kako se moglo iskoristiti za gulaš. “Rekoh li ti
me ne bi vidjeli, kako ih ne bih omeo. da naglasiš da izrežu nasitno?”, prekori
Stigao sam u Kišiće oko deset. Baš u pra- Daleko je Tuzla, ratni put, me mati. “Dođi, pomozi mi sad da ovo
Olovo – Solun – Milankovići – Breteljvići –
vo vrijeme. Nisam trebao nikoga pitati, Kladanj – Živinice – Bolnica Gradina (Tuzla) isjeckam, nema još puno vremena. Brzo
dovoljno je bilo locirati grupu ljudi. Već će Julija nazad. Da napravim pa makar
se raspoređivalo meso. da ponese ako ne stignemo jesti ovdje.”
Na povratku sam prisustvovao ne- Zvuči paradoksalno, ali rat Srećom, ni Taib se nije pojavio na-
svakidašnjem prizoru. Vidio sam do- kon dva sata, ostao je duže kući... Burek
bro poznato lice u grupi vojnika. N. na oplemenjuje, čini da stvari je bio gotov. Miris se širio prostorijom.
pragu punoljetstva, izbjeglica iz istočne gledaš iz drugog ugla, Probudili smo Juliju. Već je djelovala
Bosne, priključio se Armiji RBiH odmah drugačije. Dobila je boje u licu. Bila je
po dolasku u Olovo. Stajao je na ulazu cijeniš što imaš, pojačava i bolje raspoložena.
kuće u maskirnoj uniformi. Pustio je ono nutarnje, nevidljivo, San i burek čine čuda, ma kako teš-
brčiće, izgledao je ozbiljno i zabrinu- ko bilo. Protjecao je još jedan ratni dan.
to. Pravi vojnik. Pokucao je na vrata. neopipljivo, za razlikovanje Težak. Olovan. Siv. Ipak, u konačnici,
Naslonio sam se na ogradu u nadi da neprijatelj nije napredovao niti centi-
će me vidjeti. Taman sam se htio javiti, dobra i zla. Rat je metra. Olovo i dolina Krivaje i dalje su
kada se pojavila žena na ulazu. Možda neprocjenjivo iskustvo, bili tu. Slobodni. A ta se sloboda skupo
pedesetak godina. Vojnici su joj prišli, plaćala. Krvlju najboljih sinova i kćeri
otpočeo je razgovor. Nedugo zatim, žena naravno, ako preživiš.. jedine nam domovine... n

STAV 22/4/2022 51