Page 48 - STAV broj 372

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (110)

KAD UTIHNE BITKA

I VOJNICI ZAŠUTE

Stranu sam odabrao samim rođenjem, sada to moram potvrditi,

Piše: Amir HASANOVIĆ sebi, radi sebe i Bogu dragom, koji mi svaki dan postaje sve
draži i sve ga se češće spominjem.

ore po Majevici tutnjava. Momci Bogu dragom, koji mi svaki dan postaje sve Gore na liniji odjekivale su detonacije i teš-
se bore nadljudskim naporima. draži i sve ga se češće spominjem. ka pješadijska paljba. S druge strane puta
Je li to snaga volje iz koje se budi Ovdje u kamionu grobna je tišina. Po- smješten je sanitet. Dolje, pored šatora,
Gprkos, iz koje inat nadjačava i čet- lahko se svako uvlači u svoje misli, neko ležalo je desetak tijela prekrivenih vojnič-
ničke tenkove, i prage, i silne godine izuča- u zadnjem dijelu kamiona pali cigaretu. kim maslinastozelenim dekama. U sanitet
vanja strategije? Dok povlači dim, vidim mu na trenutak su tovarili dvojicu ranjenih momaka koje
Naši momci na padinama Majevice od- suhe uzdrhtale ruke i zabrinuto lice. Ljudi su upravo na nosilima snijeli uzanom sta-
bijali su ko zna koji napad u ovih pet dana u kamionu se kao u nekom čamcu ljuljaju zom s brda.
kako traje konstantna ofanziva. Srce je najjača lijevo-desno. Ovo gotovo hipnotičko lju- Nimalo lijep prizor nije nas dočekao, ali
strategija, ovdje na ovim visovima naši mom- ljanje tek ponekad poremeti skok kamio- mi smo bili svjesni situacije u koju dolazimo.
ci ne uzmiču niti imaju namjeru to učiniti. na kada uleti u kakvu rupu na cesti. Tada Nalazili smo se u sredini kolone grabeći
Nekada mi je tutnjava milo zvučila. I svi odskoče i onda nevoljko i ljutito kroz uskim puteljkom ka uzvisini. Ponovo smo
naši tuku. Evo od Gornje Tuzle i gore od zube dobacuju. zastali i sklonili se ustranu da prođu nosila
Hrasna čuje se djelovanje naše artiljerije. Studen i truckanje već su mi u kosti- s ranjenicima. Brzo smo nastavili naprijed,
Kiša je padala cijelu prošlu noć i danas ma. Mislim da sam jednom u daljini vidio gotovo trčećim korakom. Osim ritmičkog
do podne. Oko trinaest sati natrpali smo se nekakvu svjetlost, a još i danas ne znam je zveckanja opreme i oružja na nama, ništa
na kamion, pod ceradu. Prestalo je, ali je li to gorjela nečija kuća. se više nije čulo. Nekoliko minobacačkih
put dosta mokar, čujem, mogli bismo imati Postaje sve hladnije, govore kako će nam granata preletjelo nas je i uz detonaciju ek-
problema na cesti prema Seljublju. Javljaju trebati najmanje još pola sata do odredišta. splodiralo u visokoj šumi daleko od ceste.
da je taj put pod stalnom vatrom agresor- Vidim iza nas još nekoliko kamiona u koloni. Na samom vrhu brežuljka ukazao se ulaz
ske artiljerije. Kroz grane visokih borova opet se pone- u naše tranšeje. Slabo vidljiva od dima gra-
Tek sada, pod ceradom, od jednog mom- kad čuje potmula tutnjava. Radujem se, naši nata i pješadijske pucnjave, nazirala se pred
ka iz 251. brigade iz prve ruke saznajemo da su još živi, samo da na vrijeme stignemo. nama gusta borova šuma. Na samoj njenoj
naši momci gore trpe žestoke napade. Obuzima me jeza u strahu da ne okasnimo. ivici bili su ukopani neprijateljski rovovi.
“Neka im je Bog na pomoći”, molitvom Onda počinje spuštanje. Blagi uspon Brzo smo ušli u liniju i rasporedili se
smo skoro uglas završili razgovor. pa dugačko dolje... po tranšejama.
Stranu sam odabrao samim rođenjem, Stigavši na odredište, brzo smo iskaka- Malo prije nego što smo stigli prestao
sada to moram potvrditi, sebi, radi sebe i li iz kamiona noseći svako svoju opremu. je još jedan agresorski pješadijski napad.

48 22/4/2022 STAV