Page 56 - STAV broj 372
P. 56

DRUŠTVO



          Heroji bez ordenja (15): Meho Kljajić iz Bužima

          BORAC NA




          BOŽIJEM PUTU






          U redove Teritorijalne odbrane Meho Kljajić uključio se odmah

          po izbijanju rata. Više je puta ranjavan. Poginuo je 20. aprila
          1995. godine u rejonu Velića Glavice, općina Velika Kladuša.
          Za brojne podvige nagrađivan je od komandanta Petog

          korpusa i komandanta 505. brigade Armije RBiH. Posthumno
          je proizveden u čin natporučnika 12. januara 1996. godine.



          Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ            bio je Esad Dedić: “Meho i ja smo kre-  flakista i da bi to sad bilo teško izvesti.
                                            nuli na liniju nekad poslije napada na   I to jutro je poginuo”, priča Esad Dedić.
          Fotografije: Nedžib VUČELJ        Bosansku Krupu, u maju 1992. godi-    Lijepo sjećanje na saborca i komšiju
          i Agan SKENDEROVIĆ                ne. Sjećam se da nas je iz našeg sela bilo   ima i Husnija Duranović, koji je više od
                                            jedno odjeljenje. Prvo smo držali stražu   godinu i po bio Mehin nadređeni starje-
                o žestini borbenih dejstava te bro-  na Mahinoj Glavici, gdje je Meho jed-  šina. “U proljeće 1992. godine komšija
                ju ranjenih i poginulih boraca,   ne prilike i lakše ranjen. U istom vodu   Amir Dedić i ja krenuli smo na stražu
                jedna od “najkrvavijih” ratnih   i odjeljenju ostali smo do kraja 1993,   na Banjane, prenoćili i sutradan se vra-
         Pkota u zoni odgovornosti 505. bri-  kada je on prešao u Jurišni bataljon, a ja   tili kući. Kad sam se vratio, sreo sam ro-
          gade 5. korpusa Armije Republike Bosne   u protivvazdušnu odbranu. Husnija Du-  đaka i komšiju Mehu, a on se naljutio
          i Hercegovine bila je i Velića Glavica kod   ranović nam je u početku bio komandir   što i njega nismo zvali. Nakon nekoliko
          Velike Kladuše. Pored desetaka ranjenih   odjeljenja, Asim Bajrić komandir voda,   dana ponovo smo otišli. Ovaj put nas je
          u borbama za očuvanje ove strateški vrlo   a Hazo Suljić komandir čete. Kasnije,   bilo sedam i među nama i Meho sa svo-
          važne tačke na liniji odbrane od snaga Fi-  kad je Hazo poginuo, Asim je preuzeo   jim lovačkim karabinom. Na njegov pri-
          kreta Abdića, 505. brigada ARBiH izgu-  četu, Husnija stao na čelo voda, a Meho   jedlog izabran sam za komandira odje-
          bila je dvanaest boraca. Jedan od njih bio   je izabran za komandira odjeljenja. U   ljenja, a kasnije i voda. Od tog dana bili
          je i komandir voda u Jurišnom bataljonu   tom našem zajedničkom ratnom putu   smo nerazdvojni sve do njegovog prela-
          Meho Kljajić.                     najžešće borbe imali smo u ‘Munji ‘93’,   ska u Jurišni bataljon. Bili smo zajedno
            Meho Kljajić (sin Huseina i Hasede)   prvo 11, pa onda 13, a na kraju i 24. ja-  i na ‘Mostobranu ‘94’, kada je u napadu
          rođen je u Bužimu 1966. godine. Prije   nuara, kad smo branili položaje i odbija-  na četničku komandu lakše ranjen. Bio je
          agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je   li neprijateljske napade. Nakon toga sve   hrabar i neustrašiv borac i u njega sam se
          zaposlen u drvnoprerađivačkom kom-  do početka Abdićeve ‘autonomije’ držali   uvijek mogao pouzdati. Sjećam se napada
          binatu “Šipad” u Bužimu. Sa suprugom   smo stražu na Hercegovini i na Piskaru.   13. 1. 1993. godine, kada su četnici kidi-
          Elvirom imao je troje djece: Ajšu (1991),   Otpočinjanjem borbi na velikokladuš-  sali na rov u kojem je Meho bio sa svojim
          Bilala (1993) i Sulejmana (1995). U redove   kom ratištu išli smo na Todorovo, Urge,   badžom Haškom Ekićem te komandirom
          Teritorijalne odbrane uključio se odmah   Bajramoviće, Čardak...”    čete Hazimom Suljićem. Nakon pogibi-
          po izbijanju rata. Tokom rata je više puta   Po Esinim riječima, on i Meho Kljajić   je Haške i teškog ranjavanja komandira
          ranjavan. Poginuo je 20. aprila 1995. go-  živjeli su u istom naselju, poznavali se od   Haze, Meho je sam preuzeo odbranu rova
          dine u rejonu Velića Glavice, općina Ve-  najranije mladosti. “On je bio ekstra čo-  i s ostalim saborcima odbio neprijateljski
          lika Kladuša. Za brojne podvige nagra-  vjek i o njemu će svako reći samo najljepše.   napad. Tada sam se uvjerio kakvog bor-
          đivan je od komandanta Petog korpusa i   Meho je bio čovjek i borac bez mahane.   ca imam u odjeljenju”, ističe Duranović.
          komandanta 505. brigade. Posthumno je   Bio je izuzetno hrabar i nije se povlačio   Za vrijeme boravka na liniji sabor-
          proizveden u čin natporučnika 12. janu-  pred neprijateljem. Gdje god smo u ratu   ci Mehe Kljajića svjedočili su različitim
          ara 1996. godine.                 ‘zaprli’, tu smo i probili. Zadnji put smo   iskustvima. “Rahmetli Meho je bio veliki
                                            se sreli neposredno prije njegove pogibije.   meraklija. Jedne noći dok smo boravili na
          DOPRINOS ODBIJANJU NAPADA NA      Našli smo se u Vrnograču i popili kafu.   Kedića Glavici odlučio je napraviti nam
          KEDIĆA GLAVICI                    Kaže on meni: ‘Hajde pređi kod mene   kafu. Kaže: ‘Dečki, imam još jedno pe-
            Jedan od prvih Mehinih saboraca od   i budi snajperista u mojoj jedinici.’ Re-  civo i ode ja nju nastaviti.’ Naložio je va-
          samih početaka pa do kraja 1993. godine   kao sam mu da sam već raspoređen kao   tru u limenu peć, nas sedam se poredalo



         56  22/4/2022 STAV
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61