Page 59 - STAV broj 372

Početkom 1993. Odluka o posthumnom unapređenju u čin natporučnika

“Iako je Meho bio dosta stariji od mene,
dobro se sjećam njegovih odlazaka i do-
lazaka s ratišta. On je imao svog konja
s kojim su on i saborci išli na liniju.
Kad treba krenuti, Meho dođe do naše
kuće i onda otac ili ja idemo s njima da
vratimo konjska kola kući. Svi njegovi
saborci iz sela posjedaju u kola i pravo
pred komandu. Tu je bio rahmetli Haš-
ko Ekić, zatim komšija Hasan, koji je
isto poginuo, pa onda Husnija Duran,
Feđa, Eso, Amir i još neki. I oni su uz Čin natporučnika
pjesmu kretali na liniju. Meho je nosio
bosansku ‘ladžu’ oko vrata, a zimi šu- Kaže on meni: ‘Hasane, ako ja poginem,
baru na glavi. Po tome je bio posebno hoćeš li mi čuvati i paziti djecu, da ih ne
prepoznatljiv. Njegovi najbolji drugo- bi ko dirao?!’ To mi se posebno urezalo
vi su rahmetli Kanta Mustafić i Kemo u memoriju. Evo i sad me jeza prođe od
Šahinović”, prisjeća se Hasan. tih njegovih riječi. I dan kad je poginuo
Iako se rijetko može kazati da je bilo dobro sam zapamtio. Stric Husein je bio
ko volio i voli ići u rat, Hasan tvrdi da kod došao iz Austrije. Bio je četvrtak, sajme-
Mehe nije bilo tako i da je on i u rat išao s ni dan. Naišao Ismet Veladžić i pokupio
velikom željom, onako srčano. “Vidjevši Meho Kljajić sa saborcima i komšijama strica i babu Sulejmana i oni su zajedno
s koliko žara Meho odlazi na liniju, moj otišli na pijacu. Sat ili dva kasnije kom-
babo Sulejman ga je očinski savjetovao: je ponavljao: ‘Ako bude sudbina, ja ću po- šija Elvis i ja smo krenuli u Bužim. I
‘Meho sine, nemoj nikad letjeti prvi. Po- ginuti, ako ne bude, neću.’ Nije se bojao tamam kad smo bili na ulazu u čaršiju,
lahko, platit ćeš glavom.’ Ali to kod njega i nije kalkulirao niti izbjegavao bilo koju stade bijeli golf, babo iziđe i kaže nam:
nije ‘pilo vode’. On je bio jedan od onih akciju. Često se prisjetim našeg razgovora ‘Hajte kući, Meho je poginuo.’ Meni je
istinskih boraca na Božijem putu koji je dok je on kosio njivu u blizini naše kuće. tad sve stalo. Kao da se neka nevidljiva
čvrsto vjerovao u Božiju sudbinu. Često To je bilo godinu prije njegove pogibije. zavjesa spustila, kao da je neko stisnuo
pauzu pa je uobičajeni život stao. Me-
đutim, život je nastavio, a kako je vri-
“Iako je bio sitnijeg i nižeg rasta, Meho je svojim gardom odavao jeme prolazilo, Meho je u mojim misli-
pojavu nabildanog dvometraša. Odvažnost i samouvjerenost u ma bivao sve veći i veći. Za mene je bio
i ostao pravi primjer tipičnog narodnog
razgovoru, odlučnost u namjeri, hrabrost i staloženost u teškim čovjeka, Bošnjaka, muslimana. Volio je
situacijama bile su prepoznatljive crte njegovog karaktera. učiti ezan, mujeziniti, pomagati imami-
ma kad se nekog gasulilo u selu. Držao
Zato je bio omiljen među borcima i starješinama. Više puta je je do vjere, do namaza, postio ramazan.
ranjavan, ali se prvom prilikom, često i prije isteka bolovanja, Bio je čovjek za zajednicu, za komšiluk,
za pomoći drugima”, svoje kazivanje za-
vraćao u jedinicu”, ističe Agan Elkasović. vršava Hasan Kljajić. n

STAV 22/4/2022 59