Page 64 - STAV broj 372

DRUŠTVO

Stari grad Šturlić na Šturlovi
poviše Korane

NA PUTU

HUREM-AGE KOZLICE

Ajan udbinski bijaše zadivljen domišljatosti Šturlićana, koji
Tekst i fotografija: Izet PERVIZ
su odbrambenu srednjovjekovnu kulu pregradili u džamiju.

dbinski ajan Hurem-aga Kozlica nije odmah mogao dokučiti o čemu je ri- je nekada bila kula, a sada je džamija”,
nije se mogao načuditi toj dža- ječ. Ali kada je imam počeo s molitvom, reče mu pokazujući pod krovom ostatke
miji. Nikada takvo nešto nije Hurem-aga je, krišom izokrećući pogled grudobrana. Hurem-aga je samo ćopkao
Uvidio. Znao je, i okom gledao, i ka tim prozorima, najednom shvatio kako jezikom po usnama, sav ščuđen, i potpu-
svjedočio dlanom, da postoje crkve što su su to ustvari puškarnice: sužavali su se ka no smeten gledao kako se zvijezde roje po
ih Osmanlije prepravile u džamije. Čak unutrašnjosti zida, da bi na kraju, ondje nebu iznad njihovih glava. Riječi jedne
je prošle godine u Bihaću, obilazeći oko s vanjske strane, bili tako uski da je kroz nije mogao izustiti, niti se pomjeriti, bio
Fethije, rođenim okom vidio kako su te njih mogla proći tek puščana cijev. Bože je sav ukočen od čuda. Sasvim poražen
prepravke bile tako neznatne da su na Milostivi, prošaputao je i za tren zatvorio ovim saznanjem, ostao bi on na šerefetu
mnogim mjestima iz tijela džamije izvi- oči. Dok se skupa s cijelim safom spuštao do zore, da ga iznenada ne prenu neka-
rivali dijelovi crkveni, i prozori i vrata i u sedždi, pade mu na um da je, još dok je kva vriska pod gradskim zidom koji se
cijele apside, a kao munara služio zvonik. prilazio džamiji, pomislio kako joj okna nadnosio nad gotovo zasušio potok koji
Vidio je i mnoge džamije unutar utvrda, više liče na puškarnice. Kada je skrenuo su mještani ovog čudnog grada smatrali
drvene, s četverostranim krovom iz kojeg pogled na drugu stranu, i ondje je vidio rijekom i zvali ga Šturlova. Odmah mu je
izvirahu vesele munare, skromne, izgra- isto – pendžer-puškarnicu. Rekao je tad bilo jasno o čemu je riječ. Proklinjući dan
đene za gradsku posadu. Znao je i za staro sebi kako su ovi ljudi, gradeći džamiju, kada se rodio taj njegov pogani i nemirni
pravilo: kada se osvoji neki grad, odmah uporedo izgradili i kulu i oko srca ga obu- sestrić, kavgadžija kakvog cijela Lika nije
treba podići džamiju, jer musliman ima ze neka milina zbog njihove domišljatosti. vidjela ni Krbava, stumbao se Hurem-aga
obavezu da životom brani svaki pedalj Ali, onda je, dok je čelom dodirivao kilim niz basamake i dohvatio sablju, a kubure
zemlje na kojoj je izgrađena Allahova kuća. pod sobom, postao svjestan kako džamija i čizme ostadoše mu u džamiji.
Ali ovakvo nešto, da je odbrambena kula uopće nije okrenuta Kibli i kako safovi I bio je upravu. Njegov sestrić Mustafa,
neke tvrđe prepravljena u džamiju, e to dođu nakoso u odnosu na njen položaj. najstariji sin njegove sestre, razbacivao
njegove oči još ne vidješe. je oko sebe tek ižđikale momke, sinove
Prvo je, još dok su se redali u safove, DRVENI ŠAMIDAN njegovih domaćina. Otkako mu je otac
primijetio kako su joj prozori sasvim čudni. Kad su završili s jacijom, sve Fazil-paša Anadolac, valija kninski, po-
Smješkajući se učtivo i tražeći najbolju riječ Hurem-agine strepnje potvrdi imam i ginuo četujući po Principovini, uvukao
da uzvrati domaćinima na gostoprimstvu, povede ga uz drvenu munaru. “Ovdje se u ovog tek stasalog momčića nekakav

64 22/4/2022 STAV