Page 65 - STAV broj 372

pogan bijes, praćen nepojmljivom snagom šarene tačkice kao nadnaravne trepavice neuobičajenom nježnošću, kao da se radi
od koje je i njega, Hurem-agu, često obu- u koje se mrsilo svako zlo. Odozgo, s vrha o nekom skupocjenom predmetu što ga je
zimao strah. Nije bilo dana a da se nije šamidana, bacajući tajanstvenu svjetlost neko ostavio kod njih da ga pripaze dok
upetljao u kakvu razmiricu i kavgu. Otiš- po licima pripovjedača i onih koji su slu- se ne vrati s daleka puta.
lo je to njegovo ponašanje tako daleko da šali, sedam svijeća produbljivalo je ono Ujutro se iskupi cijeli grad da isprati
se na kraju zavadio s cijelom Udbinom i mitsko u riječima pripovijesti koje odzva- Hurem-agu Kozlicu, njegovu sestru, se-
nije bilo momka na sahat hoda uokolo a njahu pod mahvilom. Kazivali su doma- striće i dvije joj kćeri. Dugo su stajali na
da ga Mujo iz nekog razloga nije dokačio. ćini svom gostu kako u ono vrijeme kada putu koji migolji uz Šturlovu i gledali
A kada ga uhvati ta njegova huja, onda ne se Osmansko Carstvo presipalo ovamo, kako, poput kakve stoglave nemani, magla
zna mjere svojoj snazi i ne umije je kon- preko Une, na kraju i ne bi potrebe da se guta one neobične jabandžije i zamotava
trolirati, već bi ubio i zadavio, da ga dru- juriša na ovaj grad. Sve je okolo bilo tako ih svojim rupcima i, eno, već ih nema,
gi ne spriječe. Šta je samo novca potrošio spepeljeno, a ostali gradovi zauzeti, da ga kao da nikada nisu ni postojali, ni hodili
potplaćujući očeve sinova kojima je polo- je kršćanska posada sama napustila. Posli- dunjalukom, ni konačili sinoćke ovdje u
mio ruku, nogu, razbio glavu. I još bi, ne je je vlast ovamo dovela sedam porodica i njih, u Šturliću.
žali on. Ali ima već nekoliko hefti kako naselila ih unutar zidina. Pošto grad nije Ne minu od tog maglovitog jutra ni
dopiru do njega glasovi da Muji spremaju imao nikakvu odbrambenu svrhu, oni od pet godina, a dođoše i u Šturlić priče kako
busiju i da se iz nje živ neće izvući. Eto, kule načiniše džamiju i raširiše se okolo po se u Kladuši uzdigao buljuk-baša Mujo
zbog toga su krenuli na ovaj put, pa su zemlji i od njih nastade sedam štrulićkih Hrnjica i da mu ravnog na obje Krajine
preksinoć zakonačili u Ličkom Petrovom zaseoka, različitih prezimena, a da se ni nema. Kazivalo se da pred njim i pred
Selu, a jutros pregazili Koranu i izronili jedna od familija ne zove Šturlić. U spo- njegovih sedamnaest haramija drhti cijela
iz magle kao utvare pred vratima grada men na dane kada su iz dubine Bosne doš- Banovina, i Dalmacija, da i u Beču dje-
Šturlića, čije kapije bijahu širom otvorene li ovamo u šamidanu, gori sedam svijeća. cu plaše njegovim brkovima i šuštanjem
svakom gostu. Tako se Hurem-aga prav- njegovih čakšira. Tad se svi u Šturliću
dao pred svojim domaćinima kada se po- HUREM-AGINA VODA sjetiše onog nadobudnog dripca što je
stiđen vratio u džamiju da uzme čizme i Bio je Hurem-aga umoran od duga sam-samcat pobacao trinaest njihovih
kubure i da odmah nastavi svoje putovanje puta. Već dva dana, otkako su se odlijepi- najvrednijih momaka i njegovog daidže
do Vidovske, pa u Veliku Kladušu, gdje li od Plješevice, ponavlja on sebi kako ga koji bi ga smirivao i dozivao pameti tako
će Muju upisati u martologe, u akindžije, niko više – ma rođeni mu otac iz mezara što bi ga sabljom, pljoštimice, zveknuo
pa neka četuje i neka bijes svoj istresa po se pridigao – u ovim godinama neće nago- posred tjemena, i to tako silovito da se
kaurskoj krajini. voriti da diže guzicu s mindera. Samo da odmah iznesvijesti.
Ali domaćini njegovi sačekaše ga pred se zdravo vrati iz Kladuše, ima da sjedi na I odnekud izvukoše priču kako je onog
džamijskim vratima i zamoliše da ostane, Udbini pred pendžerom do kraja svijeta. jutra kada se opraštao od njih, sjećate li se,
nisu htjeli ni čuti da po ovakvoj pomra- Ali te noći u šturlićkoj džamiji duša mu Hurem-aga Kozlica, daidža Muje Hrnjice,
čini i magluštini nastavi putovati. Jedan bude tako razgaljena da je žudno gutala predložio da se jedan zid džamije poru-
od njih mu dade srebreni krajcar s dvo- svaku priču koju mu pričahu njegovi ši i sasvim iskosi i tako džamija usmjeri
strukim križem, koji su jutros na Korani domaćini. Nažalost, ni oni ne znadohu prema Kibli. Tog jutra tvrdili su oni što
nekakvi dalmatinski trgovci dali malom mnogo iz povijesti svoga grada. Pričali su se sjećali riječi Hurem-aginih, dok su
Omerici, pa neka ono što će kupiti za njega su mu da je bio u vlasti plemićke poro- ga gledali kako nestaje u magli, svi su
podijeli s braćom, Mujom i Halilom, jer dice Kobasića, za koje se sve do Bosne se smijali toj ludoj ideji očajnog čovje-
su njih trojica uspjela ono što trgovcima proširila priča da su bili velike prznice i ka. Ali kako su, sve raskošnije, dolazile i
satima nije polazilo za rukom, da njiho- čuvene uhode, a stolovahu u Brekovici. do njih priče o junaštvu Muje Hrnjice i
vih deset mazgi pretovarenih tovarima Spominjali su još nekog Benka Šturlića njegove braće, tako su i oni sve ozbiljnije
prevedu preko vode koje su se bojali grđe i sina mu Benka, i još fratra Nikolu, i još razmatrali prijedlog njihovog daidže. Na
nego zmije i njenog siktanja. Govoriše koješta što je do njih u ovim desetljećima kraju, kada su zadirkivanja okolnih sela
mu njegovi domaćini da ni njihovi sino- kako ih naseli ovdje dolazilo iz kršćanske na ime njihove džamije okrenute mimo
vi nisu od zlata skovani, već su napali na krajine, gdje historijska matica odnese Kible postala tako nesnošljiva da niko
najmlađeg njegovog i oteli mu krajcar, a sve Šturliće, a oni pamtili i prepričavali više ni na sajam nije htio otići, učini im
najstariji šta će nego braniti brata?! Tad između sebe, prevrćući te priče oprezno, s se Kozličin prijedlog jedinim rješenjem,
im Hurem-aga, prihvatajući njihovo go-
stoprimstvo i sjedajući za sofru, reče da
sinovi nisu njegovi, već od njegove sestre
i da se on brine o njima otkako im otac,
junak da takvog cijela Lika ni Krbava ne
vidješe, poginu od mletačke ruke.
Tu noć do iza ponoći sjedili su u dža-
miji okupljeni oko drvenog šamidana čija
je ljepota razgaljivala dušu i mamila iz
nje svakojake pripovijesti. Bio je obojan
u zeleno i visok čovjeku do pasa. Na sva
njegova četiri sprata, naslikani u grozdo-
vima, visjeli su šareni bondžuci. Širom
otvorene oči modrih zjenica bdjele su
nad tajanstvenim silama i štitile sijeldži-
je od uroka. Bijahu uokvireni u plavo, u
bijelo, u žuto, a po rubovima im trčahu

STAV 22/4/2022 65