Page 62 - STAV broj 372

Pisaljka je pisaljka
APOKRIFNI FRAZARIJ

Istinsko pisanje počinje zaboravom
DAORSONIJADA,

MARGINALIJE

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ U Daorsonu su pretežno živjeli Daorsi, što je u njegovoj svijesti
odzvanjalo kao Vratari. “Vratari čega?!”, pitao se i sam. Tajnu je
bilo moguće otkriti samo na dva mjesta. Sve je ostalo skriveno
u zemlji. Jedno od njih jeste nekropola Radimlje, čiji je današnji
izgled iz kasnijeg vremena, ali izgled koji je pratio logiku povijesti
ovog područja i gdje je bilo moguće čitati (i pročitati konačno
možda) istinitu priču skrivenu u znakovima.

oš samo nekoliko koraka i Grad će kuća i na ulicama najednom su se pojavili pinpina – onih što su ostali iz vremena
se otvoriti. Otvorit će svoja divov- limeni stećci čiji se krov mogao podignu- kad je Daorson bio živ grad?!
ska vrata. I vrata tajne. Sve se tako ti i unutra bacati i sipati otpaci i smeće. Postoje ljudi s maskom. Nose je kroz
Jjasno vidi, pomišljam, moguće je Nijedan istraživač nije stigao do mje- gotovo cijeli svoj životni maskenbal (po-
čak i sebe vidjeti jer je nebo nalik na sta koje je tražio bez putokaza i bez po- nekad inspirativnu intrigu, ponekad kr-
ogledalo. Onome koji zna vidjeti. A ov- kazivača putokaza. Na kraju priče o vavi karneval), a nisu toga svjesni. Po-
dje su živjeli poklonici vida. Nikad ne istraživanju i otkrivanju sve se čini kao mišljaju povremeno, u trenucima kad se
možeš znati šta ćeš vidjeti u šumi, niti sudbinski i logični sklad. Iako su puto- činjenice tako slože da više ne mogu la-
ko tebe u šumi vidi ili čuje. Čuo sam tu kazi ponekad strašni. A pokazivači često gati sebe, da je u pitanju nebesko nadah-
misao nekad davno, u golemoj šumi, prevrtljivi ili samouvjerene neznalice. nuće, dar Svevišnjeg, dar dat samo nji-
daleko odavde, a sad mi se čini da ona Slijedim slutnju. Kroz svijest mi prolazi ma. I onda im je opet lijepo. I veselo. Jer
jednako vrijedi i za gradove, makar bili sve što sam ikad čuo o ovom dijelu teksta moćni ljudi stalno su oko njih i iza njih.
razvaljeni i prohujali, makar bili tek zemlje, a najviše fascinacije starog prija- Ne dopuštaju im da posumnjaju sami u
dio sjećanja kamenova i biljaka. Lepuh telja, fascinacije brojevima i mogućnošću sebe. Dok za to ne dođe trenutak. Tako
i divuza (divizma, kako je govorio moj otkrića teksta u samome sebi. On je bio se teatar povijesti neprekidno opetuje i
prijatelj) odolijevaju vjetru na gradini s uvjeren da je ovaj grad – Grad Vrata ili izigrava, poput ružne kiše ili nakaznog
divovskim kamenovima. Možda su i zato Vrata-Grad ili Vratnik. Vjerovao je i da je behara. Sardanapalčić sreće Šeherzadu,
glasovi Grada posve prigušeni. Vjetar ih to suštinsko značenje njegova prirodnog Macbeth Juliju, a i Mesalina Onog što u
raznosi i oni nerazumljivi huje pokraj imena (iako je zapisano kasnije, po ime- pustinji traga za samim sobom.
uha posjetioca kao da ga upozoravaju nu onih koji su živjeli ovdje). Naravno, Kakva je maska na mome licu?! Što
kako ih je ipak moguće pročitati. Sa sti- u Daorsonu su pretežno živjeli Daorsi, je ostavila pečat onog dana kad je uništen
jene se vidi Radimlja. Nekropola stećaka što je u njegovoj svijesti odzvanjalo kao ovaj grad. Nikad je nisam uspio vidjeti.
okružena pinijama. Vratari. “Vratari čega?!” pitao se i sam. Čak ni u ogledalu. A svaki čovjek s ko-
Zaista, stojim na rubu Grada. I gle- Tajnu je bilo moguće otkriti samo na dva jim se srećem vidi je jednostavno i na-
dam u kamenu skupinu koja se odavde mjesta. Sve je ostalo skriveno u zemlji. slućuje njeno pravo značenje. I sad sam
čini jasnijim kao tekst, negoli iz blizine. Jedno od njih jeste nekropola Radimlje, napokon pronašao svoje ime.
Poznat tekst koji još uvijek ne mogu čiji je današnji izgled iz kasnijeg vremena, Kako li je samo moguće, pitam se,
pročitati. Znao sam, vrlo sam dobro znao, ali izgled koji je pratio logiku povijesti da je na šljemu koji je ostao u ovom gra-
kako sve o onome što istražuješ valja pro- ovog područja i gdje je bilo moguće čitati du ostalo napisano i moje ime?! Šljem
učiti, pronaći sve što je zapisano i onda (i pročitati konačno možda) istinitu pri- je oštećen, probijen strašnim udarcem.
to pokušati prepoznati ili demantirati ču skrivenu u znakovima, unatoč tolikim Gotovo je nemoguće povjerovati da je
na samom mjestu. Istinsko pisanje po- barbarskim oštećenjima i intervencijama ostao živ onaj čiju je glavu štitio.
činje zaboravom. Zaista, da bi mogao u ambijentu). Drugo je, naravno, davno – Pin! Pines!
pisati, moraš potisnuti u podsvijest sve uništeni, masakrirani i napušteni grad Kako je moguće, toliko godina kasni-
ono što znaš, što si naučio, dakle privid- kiklopskih zidina – Daorson. “Pin-pin, je, vidjeti čovjeka u đubrovniku, odjeve-
no zaboraviti. pin-pin”, zvone vrapci u blizini. Nisam nog u tvoju odjeću i mrtvog pogleda?!
Sad, u ovom trenutku, čini mi se da posve siguran je li to doista njihovo gla- Neko je izvikivao ime i ono je odje-
je jedino što bih mogao napisati esej o sanje. Šta je bilo s onim “dživ-dživ”? Ili kivalo iznad Daorsona i Ošanića, te do-
đubrovniku. Nazivam ga tako jer je u ovo nisu neumorni dživdžani koji nase- dirivalo svojom tamnom vibracijom ste-
njemu uništena dvostruka ljepota. Oko ljavaju čitav prostor, nego mala enklava ćke dolje na Radimlji.

62 22/4/2022 STAV