Page 57 - STAV broj 372
P. 57

okolo peći i čekamo da prokuha, kad se   Kedića Glavici lakše povrijeđen. Kasnije
          na Šerbuli začu minobacač. Pade jedna   je učestvovao u mnogim bitkama prema
          granata, ali podbaci naše položaje. Stoji-  domaćim izdajnicima Fikreta Abdića.
          mo mi i dalje i smijemo se, kad će nama   Meho je bio pozitivna osoba koja je utje-
          Meho: ‘Hajmo se mi maknuti za svaki   cala na moral saboraca. Ostao je prepo-
          slučaj.’ I sklonili smo se u zemunicu. U   znatljiv po svojoj marami ‘ladži’ koju je
          međuvremenu ponovo se začu minoba-  često nosio oko vrata”, prisjeća se Bajrić.
          cač i granata pade u našu blizinu. Kad   Agan Elkasović, komandant Jurišnog
          smo izišli iz zemunice, peć i džezva su   bataljona, tvrdi da mu je Meho ostao u lije-
          bile sve izrešetane od gelera, a mi se gle-  pom sjećanju kao odgovoran i odan borac
          damo, onako pomiješanih osjećaja. Sretni   i starješina: “Pri pomisli na njega, pred
          što smo ostali živi, ali tužni zbog nepopi-  očima mi se pojavi lik vojnika nižeg ra-
          jene kafe. Veli Meho: ‘Sad ću ja nju po-  sta s ‘ladžom’ oko vrata koja je bila njegov
          novo pristaviti, pa nek sve ide u vraga’”,   prepoznatljivi znak. Iako je bio sitnijeg i
          prisjetio se Duranović.           nižeg rasta, svojim gardom odavao je po-
                                            javu nabildanog dvometraša. Odvažnost i
          HEROJSKA SMRT NA VELIĆA GLAVICI   samouvjerenost u razgovoru, odlučnost u
            Jedan od saboraca rahmetli Mehe   namjeri, hrabrost i staloženost u teškim
          Kljajića bio je i Vahidin Čaušević. Pored   situacijama bile su prepoznatljive crte
          boravka na ratištu, njihov ratni put obi-  njegovog karaktera. Zato je bio omiljen
          lježile su i porodične posjete i druženja.   među borcima i starješinama. Više puta   S ocem Huseinom i
          “Sve do ‘Munje ‘93’ držali smo stražu na   je ranjavan, ali se prvom prilikom, često   majkom Hasedom
          Mahinoj Glavici i na Santraču. Nismo   i prije isteka bolovanja, vraćao u jedini-
          učestvovali u akciji ‘Munja ‘93’, ali smo   cu. Dok je Sead Pilić Slađo bio komandir
          u tri navrata sudjelovali u odbrani naših   voda, kao njegov zamjenik, Meho je bio
          položaja. U jednom od najjačih četnič-  njegova desna ruka. Nakon Slađine po-
          kih kontranapada 13. januara Meho je   gibije u decembru 1994. godine Meho je
          odigrao zapaženu ulogu, kada je sam od-  postavljen za komandira voda. Nekoliko
          branio jedan rov. U to vrijeme je postao   mjeseci pred Mehinu pogibiju obilježe-
          komandir odjeljenja. Sudjelovali smo i u   no je desecima teških i krvavih bitaka na
          nekoliko akcija na ‘prvoj autonomiji’, bili   velikokladuškom ratištu u kojima je bez
          na Čardaku, u Todorovu. U istoj jedinici   izuzetka Meho sudjelovao. Svojim čvrstim
          smo ostali do kraja 1993. godine. Sve smo   opredjeljenjem za borbu u situacijama
          dijelili baš k’o rođena braća, hranu, ciga-  panike značajno je utjecao na smiriva-
          re i ostalo. Bio je pričljiv insan i volio je   nje nervoze i doprinosio normaliziranju
          razgovor. Ne mogu nikad zaboraviti kad   stanja u jedinici. A zima i proljeće 1994.
          sam ranjen u ‘Brezi ‘94’ kako me često   godine bilo je vrijeme veoma teških dana
          znao obići i obradovati ručkom. Zadnji   i za brigadu i za korpus. Svakodnevno se
          put smo se sreli u blizini Velića Glavi-  ginulo i sve više boraca je bivalo ranjeno.
          ce, neposredno pred njegovu pogibiju. I   Upravo u jednoj od takvih akcija Meho
          tad smo se rastali kao i svaki put uz našu   je poginuo. U mojim očima, kako i u oči-
          uzrečicu: ‘Haj ako se ne vidimo, halali,   ma mnogih saboraca i poznanika, ostao
          halalit ću ti.’ I baš se više nismo ni vidje-  je kao primjer skromnog i poštenog bor-
          li”, kaže Čaušević.               ca i starješine koji je doprinio brojnim
            Više od godinu Mehin nadređeni   slavnim pobjedama bužimske brigade te   Iz vremena služenja JNA
          starješina bio je Asim Bajrić, komandir
          čete u Prvom odredu, koji će u augustu
          1992. biti reorganiziran u Prvi bataljon.
          “Rahmetli Mehu Kljajića sam poznavao
          još od prije agresije na Republiku BiH,
          kada smo skupa radili u tvornici ‘Šipad’
          u Bužimu. Pamtim ga kao izuzetnog
          borca koji je još nedugo nakon napada
          na Bosansku Krupu dobrovoljno stao u
          odbranu svoje domovine. Bio je veliki
          vjernik, osoba omiljena kod svojih sabo-
          raca, uvijek s osmijehom na licu. Za vri-
          jeme dok smo bili u istoj jedinici Meho
          je bio redovan na liniji, potom sa svojim
          vodom boravio na Grabežu u decembru
          1992. godine, odigrao vrlo važnu ulogu u
          vrijeme akcije ‘Munja ‘93’, kada je uče-
          stvovao u odbijanju najžešćih četničkih
          kontraudara 11, 13. i 24. januara. Tu je u
          toku neposrednih borbi s četnicima na   S kolegama u JNA


                                                                                                    STAV 22/4/2022 57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62