Page 58 - STAV broj 372

DRUŠTVO

“Meho je bio čovjek i borac bez mahane. Bio je izuzetno
hrabar i nije se povlačio pred neprijateljem. Gdje god
smo u ratu ‘zaprli’, tu smo i probili. Zadnji put smo se
sreli neposredno prije njegove pogibije. Našli smo se u
Vrnograču i popili kafu. Kaže on meni: ‘Hajde pređi kod
mene i budi snajperista u mojoj jedinici.’ Rekao sam mu da
sam već raspoređen kao flakista i da bi to sad bilo teško
izvesti. I to jutro je poginuo”, kaže Esad Dedić.

iza i nosio RPG s jednim projektilom. Iza zaleći, a Mehu je pogodio metak, nakon
nas su išli ostali. U tom kretanju nedale- čega se skotrljao za neki kesten i samo
ko od nas pao je jedan tromblon i zamalo viknuo da je ranjen. Prvi mu je pritrčao
nas sve poranjavao. Onda smo došli na Kemo, a ubrzo sam i ja došao. Izvukli smo
rub neke šume i samo nas je jedna njiva ga u neki rov i dozivali, ali on nije više
dijelila od neprijateljskih rovova. Iako je davao znakove života. Uzeo sam bajonet,
još bila noć, neprijateljske jedinice su sve isjekao mu rap i raskopčao košulju koja
vrijeme nasumice pucale u našem pravcu, je bila sva od krvi. Previli smo ga i u ne-
vjerovatno očekujući naš napad. Nakon kom ćebetu s još dvojicom boraca odni-
nekog vremena, s ruba te šume ispalio jeli na IKM, odakle je konjskim kolima i
sam RPG, zapucali smo i akcija je kre- sanitetskim vozilom prebačen u džamiju
nula. Išli smo frontalno prema njihovim u Vrnograču. Prilikom previjanja vidio
položajima. Uslijedila je žestoka borba. sam da ga je pogodio metak u grudni koš,
Kad smo stigli na njihove rovove, pjevala od čega je na licu mjesta bio mrtav. Smrt
je pjesma: ‘Ne ruši se lahko gnijezdo dok mu je baš bila lahka, u nekoliko sekundi
je babo živ!’ Tu smo našli jednog mrtvog je preselio. Ta akcija je bila vrlo žestoka i
neprijateljskog vojnika. Meho je pronašao poginulo je i ranjeno puno ljudi. Ranjen
jedan vojnički ranac u kojem je bilo ne- je komandir čete Janjac, potom dva ko-
Meho Kljajić u maju 1992. koliko kutija cigareta ‘Partner’ i komad mandira voda Hilmo Šahinović i neki
kukuruze. Većina naših boraca otišla je na- Šakanović, a treći, naš komandir Meho,
dao veliki doprinos za očuvanje Bosne i prijed i mi smo krenuli za njima. Nakon poginuo je. Kad smo navečer postrojili
Hercegovine.” pedesetak metara zamolio sam Mehu da četu u Vrnograču, bilo je samo 6 boraca
Sa saborcima iz voda kao i ostalih je- ostavim RPG jer mi je bio težak za nosi- koji su prošli neokrznuti.”
dinica 505. brigade Meho Kljajić sudje- ti. Nas trojica smo išli skupa, Meho u sre-
lovao je u vraćanju izgubljenih položaja dini, Kemo Šahinović lijevo, a ja desno. “AKO JA POGINEM, HOĆEŠ LI MI
na Velića Glavici. Bila je to njegova po- Još je bilo rano jutro i slabo se razdanilo. ČUVATI I PAZITI DJECU”
sljednja akcija, u kojoj je smrtno ranjen I samo što smo krenuli, neprijateljski rafal Mehin rođak, amidžić Hasan, imao
od neprijateljskog rafala. U trenutku po- je osuo po nama. Nas dvojica smo uspjeli je 14 godina kada je Meho poginuo.
gibije s njim je bio i Hasan Vukalić, sa-
borac iz jedinice još od proljeća 1994.
godine. Hasan i Meho skupa su prošli na
desetine akcija, počev od proljetnih akci-
ja na “prvoj autonomiji”, oslobađanja Pe-
ćigrada i Velike Kladuše, potom “Breze”
i “Mostobrana”, do velikog broja teških
i iscrpljujućih borbenih dejstava s auto-
nomaškim snagama i Legijinim specijal-
cima za vrijeme “druge autonomije”. O
samoj akciji vraćanja Velića Glavice, ali i
Mehinoj pogibiji Vukalić kazuje: “Uoči
akcije s ostalim jedinicama imali smo
okupljanje u Dukićima blizu Vrnograča,
gdje je prisustvovao i komandant Nanić.
Tu smo zadužili municiju, dobili upute
i još za noći krenuli u akciju. Imali smo
zadatak da povratimo položaje na Velića
Glavici koji su, uslijed strašnog granatira-
nja, izgubljeni dan ranije, 9. aprila. Zbog
velikog broja ranjenih, naša četa, koju je
vodio rahmetli Janjac, brojala je svega
oko 60 ljudi. U ranu zoru krenuli smo u
akciju, Meho je bio na čelu, ja sam išao Sa saborcima iz drugog bužimskog voda Prve čete Prvog odreda 23. jula 1992.

58 22/4/2022 STAV