Page 69 - STAV broj 372
P. 69

strugotine. Ruka će ti zadrhtati,
                                                                 pa će se zrnca zlata prosuti.
                                                                 Onda ćeš reći: Gospodine, metlu mi daj
                                                                 da potražim svoje zlato u prašini.
                                                                 Prilikom metenja prašine ćeš nakupiti,
                                                                 pa ćeš mi se obratiti: Sito mi treba, o, odvažni!
                                                                 Ja sam na početku vidio kraj cijeli.
                                                                 Na drugo mjesto idi, odavde – Ves-selam!”
                                                                  /Selam ti bilo! Idi na drugo mjesto i traži vagu.
                                                                 Pogledajmo kako nam ovdje hz. Mevlana jednostavno
                                                              pojašnjava kako, čovječe, moraš biti oprezan i da sagledaš u
                                                              šta bi mogao ući prije nego što se odlučiš da nešta prihvatiš.
                                                              Jednostavno, ovaj zlatar gleda starca kome drhte ruke dok
                                                              drži strugotine zlata i vidi, ispast će mu to u prašinu, a onda
                                                              će tražiti metlu da pomete zlato, s tim strugotinama pomeo
                                                              bi i prašinu, onda će mi tražiti sito... Da ja ne bih u sve to
                                                              ulazio – ves-selam! Hajde ti na drugo mjesto pa to potraži!
                                                              A na jednom drugom mjestu, sjećate se, kako nam je lijepo
                                                              rekao hz. Mevlana: O, ti mušice koja oblijećeš oko vatre, a ne
                                                              znaš ili zaboravljaš, da vatra može opržiti! Pogledaj na sagorje-
                                                              la krila one mušice koja se suviše približila vatri! Čovječe, (po)
                                                              gledaj oko sebe, nemoj letjeti odmah okvir da praviš, to jest
                                                              da konačni sud donosiš; gledaj – pred tobom je sve! Pred to-
                                                              bom je istina! Ali od puno nečega što nas je uslovilo, mi ne
                                                              možemo da to vidimo.
                                                                 Pošto je ovdje bilo o vlasti govora, to posebno podvlači-
                                                              mo jer nemojte misliti samo na predsjednike! Svi smo mi u
         posebno u ovome pogledu: da tako postupimo prije nego   ovoj situaciji! Faraon je u nama, onaj nefs koji žudi za vlašću!
         što prihvatimo ono što nam se nudi (a ono što nam se nudi   Pa da završimo s ovim primjerom kad babo ostavlja u
         sigurno je lijepo upakovano, tako lijepo reklamirano da mi   emanet sinu da hiljadu dukata dadne najvećoj budali. Pa
         osjetimo žudnju za tim). Jer čovjek je takav stvoren, stvoren   babo preselio, sin ide po svijetu i traži najveću budalu (on
         je od žurbe i za čas pruži ruku za onim što ne posjeduje. A i   ima neku svoju viziju kako bi ta budala izgledala). Koga god
         to će uraditi zato što dovoljno ne zahvaljuje Allahu na ono-  vidi nenormalnog pomisli: Pa nisam siguran da je ovo najveća
         me što ima. Kad bismo sad kroz onaj hadisi-šerif sagledavali   budala, ma može biti još neka veća. I kad je gotovo izgubio nadu,
         sve što nam se nudi, puno bi nam bila jasnija slika. Ne bismo   u jednom gradu vidi nekakva gužva, ljudi se oko nečeg kupe.
         tražili ono što nemamo, što nam ne pripada, nego bi Allahu   On dođe tamo i pita: Šta je ovo? Evo, kažu mu, vezir je izašao
         šukur činili na onome što imamo, pa bismo bili preplavljeni   iz blagonaklonosti svog vladara i zbog nekog prekršaja osu-
         Njegovim darovima./                                  đen je da mu se glava odsiječe. Sad će mu ovdje biti izvršena
            Poslušajmo sad ovaj divni primjer! (Kad sam naišao na   kazna i odmah će na njegovu poziciju sjesti drugi vezir. Jer
         ovo, prisjetio sam se onog vremena kad smo ovaj ders slušali   je takav, kažu mu, običaj pa će ovaj novi trebati da prekorači
         kod Hadži Hafiza, opet mi je došlo u pamet, u sjećanje, kad   tog kome je glava odrubljena i da sjedne na svoje prijestolje.
         je rekao: Mevlana nije evlija, on je genije evlija!)  Kad on priđe tamo, vidi, odrubiše čovjeku glavu i onaj novi
                                                              onako radostan prijeđe preko onoga i sjede na vezirsku sto-
            NOVO POGLAVLJE                                    licu. A ovaj mladić odmah se progura između onoga svijeta,
            Zlatar je vidio konac posla i na stanovištu toga govorio   dođe do vezira i dajući mu dukate, reče: “Evo, ovo je tebi;
         s posuditeljem vage                                  babo mi je ostavio emanet da ti to dadnem.” Vezir kaže: “Ja
                                                              ne znam ni tebe ni tvog oca. Zašto meni?” Mladić mu kaže:
            Jedan čovjek dođe zlataru i reče:                 “Rekao mi je babo: ‘Sine, emanet ti ostavljam, najveću bu-
            “Daj mi vagu da izvagam zlato.”                   dalu kad sretneš, dadni njoj ovih hiljadu dukata.’ Eh, evo, ja
            Zlatar će na to: “Idi, ja sita nemam.”            sad tebe vidjeh pa tebi dajem.” “Pa zar ti ja” – kaže mu vezir
            On odvrati: “Vagu mi daj, prođi se tog ismijavanja.”  – “ličim na najveću budalu?” Mladić mu odgovori: “Kad sam
            Zlatar nastavi: “Metle nemam u dućanu.”           vidio kako prelaziš preko svog prethodnika kome je sad gla-
            On reče: “Dosta, dosta! Te šale ostavi!           va odsječena, još ti drago, još se raduješ i smiješ... Ne pada ti
            Daj mi vagu koju tražim.                          napamet da te sutra može ista sudbina zadesiti, pa sam onda
            Ne čini se gluhim. Na sve strane ne skači!”       sam sebi rekao: ovo je zaista najveća budala, i to ne da si naj-
            (Ovo izbjegavanje direktnog odgovora zbunilo je posu-  veća, ti si car budala! I hvala Bogu dragom da sam mogao da
         ditelja vage, pa kao da kaže: Ve la havle, ja mu tražim vagu,   ispunim emanet svoga babe.”
         a on mi metlu i sito spominje!?)
            Zlatar reče: “Čuo sam govor. Gluh nisam.             In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
            Ne smatraj da sam besmislen.                         Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
            (Ove odgovore koje ti dajem ne smatraj besmislenošću.
         Dobro sam te čuo.)                                      El Fatiha!
            Čuo sam to, ali ti si drhtavi starac.                Drugi dio 38. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je
            Ruka ti se trese. Tvoje tijelo nije živahno,      hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 27. 1. 2021. u Mev-
            a to tvoje zlato su sićušne i nevrijedne          levijskom kulturnom centru – Jekovac.           n


                                                                                                    STAV 22/4/2022 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74