Page 69 - STAV broj 372
P. 69
strugotine. Ruka će ti zadrhtati,
pa će se zrnca zlata prosuti.
Onda ćeš reći: Gospodine, metlu mi daj
da potražim svoje zlato u prašini.
Prilikom metenja prašine ćeš nakupiti,
pa ćeš mi se obratiti: Sito mi treba, o, odvažni!
Ja sam na početku vidio kraj cijeli.
Na drugo mjesto idi, odavde – Ves-selam!”
/Selam ti bilo! Idi na drugo mjesto i traži vagu.
Pogledajmo kako nam ovdje hz. Mevlana jednostavno
pojašnjava kako, čovječe, moraš biti oprezan i da sagledaš u
šta bi mogao ući prije nego što se odlučiš da nešta prihvatiš.
Jednostavno, ovaj zlatar gleda starca kome drhte ruke dok
drži strugotine zlata i vidi, ispast će mu to u prašinu, a onda
će tražiti metlu da pomete zlato, s tim strugotinama pomeo
bi i prašinu, onda će mi tražiti sito... Da ja ne bih u sve to
ulazio – ves-selam! Hajde ti na drugo mjesto pa to potraži!
A na jednom drugom mjestu, sjećate se, kako nam je lijepo
rekao hz. Mevlana: O, ti mušice koja oblijećeš oko vatre, a ne
znaš ili zaboravljaš, da vatra može opržiti! Pogledaj na sagorje-
la krila one mušice koja se suviše približila vatri! Čovječe, (po)
gledaj oko sebe, nemoj letjeti odmah okvir da praviš, to jest
da konačni sud donosiš; gledaj – pred tobom je sve! Pred to-
bom je istina! Ali od puno nečega što nas je uslovilo, mi ne
možemo da to vidimo.
Pošto je ovdje bilo o vlasti govora, to posebno podvlači-
mo jer nemojte misliti samo na predsjednike! Svi smo mi u
posebno u ovome pogledu: da tako postupimo prije nego ovoj situaciji! Faraon je u nama, onaj nefs koji žudi za vlašću!
što prihvatimo ono što nam se nudi (a ono što nam se nudi Pa da završimo s ovim primjerom kad babo ostavlja u
sigurno je lijepo upakovano, tako lijepo reklamirano da mi emanet sinu da hiljadu dukata dadne najvećoj budali. Pa
osjetimo žudnju za tim). Jer čovjek je takav stvoren, stvoren babo preselio, sin ide po svijetu i traži najveću budalu (on
je od žurbe i za čas pruži ruku za onim što ne posjeduje. A i ima neku svoju viziju kako bi ta budala izgledala). Koga god
to će uraditi zato što dovoljno ne zahvaljuje Allahu na ono- vidi nenormalnog pomisli: Pa nisam siguran da je ovo najveća
me što ima. Kad bismo sad kroz onaj hadisi-šerif sagledavali budala, ma može biti još neka veća. I kad je gotovo izgubio nadu,
sve što nam se nudi, puno bi nam bila jasnija slika. Ne bismo u jednom gradu vidi nekakva gužva, ljudi se oko nečeg kupe.
tražili ono što nemamo, što nam ne pripada, nego bi Allahu On dođe tamo i pita: Šta je ovo? Evo, kažu mu, vezir je izašao
šukur činili na onome što imamo, pa bismo bili preplavljeni iz blagonaklonosti svog vladara i zbog nekog prekršaja osu-
Njegovim darovima./ đen je da mu se glava odsiječe. Sad će mu ovdje biti izvršena
Poslušajmo sad ovaj divni primjer! (Kad sam naišao na kazna i odmah će na njegovu poziciju sjesti drugi vezir. Jer
ovo, prisjetio sam se onog vremena kad smo ovaj ders slušali je takav, kažu mu, običaj pa će ovaj novi trebati da prekorači
kod Hadži Hafiza, opet mi je došlo u pamet, u sjećanje, kad tog kome je glava odrubljena i da sjedne na svoje prijestolje.
je rekao: Mevlana nije evlija, on je genije evlija!) Kad on priđe tamo, vidi, odrubiše čovjeku glavu i onaj novi
onako radostan prijeđe preko onoga i sjede na vezirsku sto-
NOVO POGLAVLJE licu. A ovaj mladić odmah se progura između onoga svijeta,
Zlatar je vidio konac posla i na stanovištu toga govorio dođe do vezira i dajući mu dukate, reče: “Evo, ovo je tebi;
s posuditeljem vage babo mi je ostavio emanet da ti to dadnem.” Vezir kaže: “Ja
ne znam ni tebe ni tvog oca. Zašto meni?” Mladić mu kaže:
Jedan čovjek dođe zlataru i reče: “Rekao mi je babo: ‘Sine, emanet ti ostavljam, najveću bu-
“Daj mi vagu da izvagam zlato.” dalu kad sretneš, dadni njoj ovih hiljadu dukata.’ Eh, evo, ja
Zlatar će na to: “Idi, ja sita nemam.” sad tebe vidjeh pa tebi dajem.” “Pa zar ti ja” – kaže mu vezir
On odvrati: “Vagu mi daj, prođi se tog ismijavanja.” – “ličim na najveću budalu?” Mladić mu odgovori: “Kad sam
Zlatar nastavi: “Metle nemam u dućanu.” vidio kako prelaziš preko svog prethodnika kome je sad gla-
On reče: “Dosta, dosta! Te šale ostavi! va odsječena, još ti drago, još se raduješ i smiješ... Ne pada ti
Daj mi vagu koju tražim. napamet da te sutra može ista sudbina zadesiti, pa sam onda
Ne čini se gluhim. Na sve strane ne skači!” sam sebi rekao: ovo je zaista najveća budala, i to ne da si naj-
(Ovo izbjegavanje direktnog odgovora zbunilo je posu- veća, ti si car budala! I hvala Bogu dragom da sam mogao da
ditelja vage, pa kao da kaže: Ve la havle, ja mu tražim vagu, ispunim emanet svoga babe.”
a on mi metlu i sito spominje!?)
Zlatar reče: “Čuo sam govor. Gluh nisam. In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Ne smatraj da sam besmislen. Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
(Ove odgovore koje ti dajem ne smatraj besmislenošću.
Dobro sam te čuo.) El Fatiha!
Čuo sam to, ali ti si drhtavi starac. Drugi dio 38. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je
Ruka ti se trese. Tvoje tijelo nije živahno, hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 27. 1. 2021. u Mev-
a to tvoje zlato su sićušne i nevrijedne levijskom kulturnom centru – Jekovac. n
STAV 22/4/2022 69